Sve za dobro naše
U vremenu i vječnosti, svrha Stvaranja i narav samoga Boga su da sve djeluje zajedno za naše dobro.
Danas je 6. travnja, obljetnica dana kada je Isus Krist obnovio svoju Crkvu posljednjih dana i dio uskršnjeg vremena kada radosno svjedočimo o savršenom životu, pomirbenoj žrtvi i veličanstvenom Uskrsnuću Isusa Krista.
Kineska priča počinje kada sin nekog čovjeka pronađe prekrasnog konja.
»Koja sreća«, kažu susjedi.
»Vidjet ćemo«, kaže taj čovjek.
Tada sin padne s konja i ostane trajno ozlijeđen.
»Koja nesreća«, kažu susjedi.
»Vidjet ćemo«, kaže taj čovjek.
Dolazi unovačena vojska, no ne odvodi ozlijeđenog sina.
»Koja sreća«, kažu susjedi.
»Vidjet ćemo«, kaže taj čovjek.
Ovaj nestalni svijet često se čini kako da je olujom zahvaćen, neizvjestan, ponekad sretan i – prečesto – nesretan. Ipak, u ovom svijetu patnje,1 »znamo da Bog čini da sve pridonosi dobru onih koji ga ljube«.2 Doista, dok hodamo uspravno i prisjećamo se svojih saveza, »sve će djelovati zajedno za dobro vaše«.3
Sve za dobro naše.
Izuzetno obećanje! Utješno uvjerenje od samog Boga! Na čudesan način, svrha Stvaranja i narav Boga jesu znati začetak i svršetak,4 ostvariti sve što je za dobro naše te nam pomoći postati posvećeni i sveti kroz milost i Pomirenje Isusa Krista.
Pomirenje Isusa Krista može nas izbaviti i otkupiti od grijeha. No Isus Krist također prisno razumije svaku našu bol, nevolju, bolest,5 tugu, odvajanje. U vremenu i vječnosti, njegova pobjeda nad smrću i paklom može sve ispraviti.6 On pomaže iscijeliti slomljene i omalovažene, pomiriti ljute i podijeljene, utješiti usamljene i izolirane, poticati nesigurne i nesavršene te ostvariti čuda moguća samo s Bogom.
Pjevamo aleluja i kličemo hosana! S vječnom moću i beskonačnom dobrotom, u Božjem naumu sreće, sve stvari mogu djelovati zajedno za naše dobro. Možemo se suočiti sa životom s pouzdanjem, a ne strahom.
Prepušteni sami sebi, možda ne znamo vlastito dobro. Kada »biram sebe«, biram i vlastita ograničenja, slabosti, nedostatke. Naposljetku, da bismo učinili najviše dobra, moramo biti dobri.7 Budući da je samo Bog dobar,8 mi tražimo savršenstvo u Isusu Kristu.9 Postajemo najiskreniji, najbolji što možemo biti samo kada odložimo naravnog muškarca ili ženu i postanemo dijete pred Bogom.
S našim povjerenjem i vjerom u Boga, iskušenja i nevolje mogu biti posvećene za naše dobro. Josip, prodan u ropstvo u Egiptu, kasnije je spasio svoju obitelj i narod. Zatvaranje proroka Josepha Smitha u zatvor Liberty naučilo ga je da će mu te stvari »pružiti iskustvo, i bit će za dobro tvoje«.10 Živjeti s vjerom, kušnjama i žrtvama koje nikada ne bismo odabrali može blagosloviti nas i druge na načine koje nikada nismo ni zamislili.11
Povećavamo vjeru i pouzdanje u Gospodina da sve stvari mogu raditi zajedno za naše dobro dok stječemo vječno gledište;12 razumijemo da naše kušnje mogu biti »samo na kratko«;13 prepoznajemo da nevolja može biti posvećena za našu korist;14 priznajemo da su nesreće, prerana smrt, iscrpljujuće obolijevanje i bolest dio smrtnosti; te vjerujemo kako brižni Nebeski Otac ne daje iskušenja da kazni ili sudi. On ne bi dao kamen onome tko traži kruha, ni zmiju onome tko traži ribu.15
Kada iskušenja dođu, često ono što najviše želimo jest da nas netko sasluša i bude uz nas.16 U tom trenutku, klišej odgovori mogu biti nekorisni, koliko god njihova namjera bila utješna. Ponekad čeznemo za nekim tko će tugovati, boljeti i plakati s nama; dopustiti nam izraziti bol, frustraciju, ponekad čak i srdžbu; te priznati s nama da ima stvari koje ne znamo.
Kada vjerujemo Bogu i njegovoj ljubavi za nas, čak i naša najtužnija iskustva na kraju mogu djelovati zajedno za naše dobro.
Sjećam se dana kada sam primio vijest o teškoj prometnoj nesreći u kojoj su sudjelovali oni koje volim. U takvim trenutcima, u patnji i vjeri, možemo samo reći s Jobom: »Jahve dao, Jahve oduzeo! Blagoslovljeno ime Jahvino!«17
Diljem globalne Crkve, oko 3500 kolčića i okruga te oko 30 000 odjela i ogranaka pružaju utočište i sigurnost.18 No unutar naših kolčića i odjela mnoge se vjerne obitelji i pojedinci suočavaju s teškim izazovima, čak i dok znaju da će (a da još ne znaju kako) stvari djelovati zajedno za naše dobro.
U Huddersfieldu u Engleskoj bratu Samuelu Bridgstocku dijagnosticiran je rak u četvrtom stadiju nedugo prije poziva novog predsjednika kolčića. S obzirom na njegovu strašnu dijagnozu, upitao je svoju suprugu Annu zašto bi uopće išao na intervju.
»Zato«, rekla je sestra Bridgstock, »što ćeš bit pozvan kao predsjednik kolčića«.
Predsjedniku Bridgstocku (koji je danas ovdje), kojemu je u početku dano još godinu ili dvije života, sada je četvrta godina službe. Ima dobrih i teških dana. Njegov se kolčić okuplja s uvećanom vjerom, služenjem i ljubaznošću. Nije lako, no njegova žena i obitelj žive s vjerom, zahvalnošću i razumljivom tugom za koju se uzdaju da će postati vječna radost kroz obnavljajuće Pomirenje Isusa Krista.19
Kada smo mirni, otvoreni i pobožni, možemo osjetiti ljepotu, svrhu i spokoj pripadnosti savezu koji nam Gospodin nudi. U svetim trenutcima, može nam dopustiti baciti pogled na veću vječnu stvarnost koje je naš svakodnevni život dio, gdje male i jednostavne stvari djeluju zajedno za dobro davatelja i primatelja.
Rebekah, kći mojega prvog predsjednika misije, iznijela je kako je Gospodin odgovorio na njezinu molitvu za utjehu neočekivanom prilikom da odgovori na tuđu molitvu.
Jedne kasne večeri, Rebekah, žaleći zbog nedavne smrti svoje majke, imala je jasan dojam da ode kupiti gorivo za svoj auto. Kada je stigla na postaju, susrela je stariju ženu kako se muči disati s velikom bocom kisika. Kasnije je Rebekah mogla ženi dati prijenosni aparat za kisik svoje majke. Ta je sestra sa zahvalnošću rekla: »Vratila si mi moju slobodu.« Stvari djeluju zajedno za dobro kada poslužujemo kao što bi Isus Krist to činio.
Otac koji je dodijeljen kao poslužiteljski suradnik svojemu sinu u dobi za zbor učitelja, objasnio je: »Posluživanje je kada od susjeda koji donose kolačiće prijeđemo u prijatelje od povjerenja, duhovnu hitnu službu.« Pripadnost savezu u Isusu Kristu tješi, povezuje, posvećuje.
Čak i u tragediji, duhovna priprema može nas podsjetiti kako je Nebeski Otac znao kada smo se osjećali najranjiviji i usamljeni. Na primjer, obitelj čije je dijete odvedeno u bolnicu, pronašla je kasnije utjehu u sjećanju kako je Duh Sveti šapnuo unaprijed što očekivati.
Ponekad veća vječna stvarnost koju nam Gospodin dopušta osjetiti uključuje obitelj s druge strane vela. Sestra je pronašla radost u obraćenju na obnovljeno evanđelje Isusa Krista. Ipak, dvije su traume duboko utjecale na njezin život – vidjeti nesreću na čamcu i tragičan gubitak njezine majke koja si je oduzela vlastiti život.
Ipak, ta je sestra dovoljno prevladala svoj strah od vode da bude krštena uranjanjem. I na dan koji je postao vrlo sretan, svjedočila je kako je osoba koja je djelovala kao zastupnik za njezinu preminulu majku bila krštena u hramu. »Hramsko krštenje iscijelilo je moju majku, a mene je oslobodilo«, rekla je sestra. »Bio je to prvi put da sam osjetila mir otkako mi je majka umrla.«
Naša sveta glazba odjekuje njegovim uvjerenjem da sve može djelovati zajedno za naše dobro.
O, dušo, znaj: tvoj Bog je pripravan
ravnat budućnošću ko prošlošću.
Uzdanje, nadu svoju sačuvaj:
primit ćeš najzad jasnu spoznaju.20
Dođite, sveci, nek ne plaši rad
radosno naprijed sad.
Mada taj put vam težak izgleda,
milost će pratit ga…
A umremo li nedovršiv put,
sretan dan! Dobro je!21
Mormonova knjiga dokaz je koji možemo držati u svojoj ruci da Isus jest Krist i da Bog ispunjava svoja proroštva. Nadahnuti proroci koji su vidjeli naše doba napisali su Mormonovu knjigu koja započinje surovom dramom – obitelji koja se suočava s dubokim razlikama. Ipak, dok proučavamo od 1 Nefija 1 do Moronija 10 i promišljamo o tome, privučeni smo k Isusu Kristu s čvrstim svjedočanstvom da ono što se tamo i tada dogodilo može blagosloviti nas ovdje i sada.
Kako Gospodin kroz svojega živućeg proroka približava više domova Gospodnjih na više mjesta, hramski blagoslovi djeluju zajedno za naše dobro. Dolazimo savezom i uredbom Bogu našem Ocu i Isusu Kristu, te stječemo vječno gledište na smrtnost. Jednom po jednom, ime po ime, nudimo voljenim članovima obitelji – predcima – spasonosne uredbe i blagoslove saveza prema Gospodinovu uzorku izbaviteljā na gori Sion.22
Kako nam se hramovi približavaju na mnogim mjestima, hramska žrtva koju možemo prinijeti jest učestalije traženje svetosti u domu Gospodnjem. Mnogo smo godina štedjeli, planirali i žrtvovali kako bismo došli u hram. Danas, koliko to okolnosti dopuštaju, molimo vas odlazite još češće Gospodinu u njegov sveti dom. Neka redovito hramsko bogoštovlje i služenje blagoslovi, zaštiti i nadahne vas i vašu obitelj – obitelj koju imate ili obitelj koju ćete imati i koja ćete postati jednoga dana.
Također, gdje vam to okolnosti dopuštaju, molimo vas da razmotrite o blagoslovu posjedovanja svoje hramske odjeće.23 Baka iz skromne obitelji rekla je da bi od svega na svijetu najviše željela svoju vlastitu hramsku odjeću. Njezin je unuk rekao: »Baka je šapnula: ‘Služit ću u svojoj hramskoj odjeći, a nakon što umrem, bit ću pokopana u njoj.’« A kad je došlo vrijeme, bila je.
Kao što predsjednik Russell M. Nelson naučava: »Sve u što vjerujemo i svako obećanje koje je Bog dao svojem narodu saveza objedinjuju se u hramu.«24
U vremenu i vječnosti, svrha Stvaranja i narav samoga Boga su da sve djeluje zajedno za naše dobro.
Ovo je Gospodinova vječna svrha. To je njegovo vječno gledište. To je njegovo vječno obećanje.
Kada je život pretrpan i svrha nije jasna, kada želite živjeti bolje, ali ne znate kako, molim vas da dođete Bogu, našem Ocu, i Isusu Kristu. Uzdajte se da žive, vole vas i žele sve za dobro vaše. Svjedočim da oni to žele, beskonačno i vječno, u sveto i posvećeno ime Isusa Krista. Amen.