1 Zaista, ovako govori Gospod vama sluge moji, o ^ausporedbi o pšenici i kukolju:

2 Gle, zaista kažem, njiva bijaše svijet, a apostoli bijahu sijači sjemena;

3 I nakon što oni zaspaše veliki progonitelj crkve, otpadnik, bludnica, to jest ^aBabilon, koji navodi sve narode da piju iz čaše njegove, u čijim srcima neprijatelj, to jest Sotona, sjedi kako bi vladao — gle, on sije kukolj; stoga kukolj guši pšenicu i potiskuje ^bcrkvu u divljinu.

4 No gle, u ^aposljednje dane, i to sad dok Gospod počinje iznositi na vidjelo riječ, i vlat izbija i još je slabašna —

5 Gle, zaista kažem vam, ^aanđeli vape Gospodu danju i noću, koji su spremni i čekaju da budu poslani ^bpožeti njive;

6 No, Gospod im govori, ne čupajte kukolj dok je vlat još slabašna (jer doista, vjera je vaša slaba), da ne uništite pšenicu također.

7 Zato, nek pšenica i kukolj rastu zajedno sve dok žetva potpuno ne dozrije; tad ćete prvo sabrati pšenicu između kukolja, a nakon sabiranja pšenice, evo i gle, kukolj se veže u snoplje, i njiva ostaje da bude spaljena.

8 Zato, ovako govori Gospod vama, kod kojih se ^asvećeništvo nastavi kroz lozu otaca vaših —

9 Jer vi ste zakoniti ^abaštinici, po tijelu, i bijaste ^bskriveni od svijeta s Kristom u Bogu —

10 Zato vaš život i svećeništvo ostadoše, i ono mora svakako ostati kroz vas i lozu vašu sve do ^aobnove svega izgovorenog ustima svih svetih proroka otkako svijet postade.

11 Zato, blagoslovljeni ste vi nastavite li u dobroti mojoj, kao ^asvjetlo poganima, a kroz ovo svećeništvo, kao spasitelj narodu mojemu ^bIzraelu. Gospod reče to. Amen.