Odsjek 134
Izjava o vjerovanju gledom na vlade i zakone općenito, prihvaćena jednoglasno na općem skupu Crkve održanom u Kirtlandu, Ohio, 17. kolovoza 1835. Mnogi se sveci sabraše zajedno da razmotre predložene sadržaje prvog izdanja Nauka i saveza. Tada ovoj izjavi bijaše dan sljedeći predgovor: »Kako se naše vjerovanje gledom na zemaljske vlade i zakone općenito ne bi krivo tumačilo niti krivo shvatilo, smatrasmo prikladnim izložiti, na kraju ovoga sveska, naše mišljenje o tome.«
1–4, Vlade trebaju čuvati slobodu savjesti i štovanja; 5–8, Svi ljudi trebaju podržavati svoje vlade, i oni duguju poštovanje i poslušnost zakonu; 9–10, Vjerska društva ne smiju primjenjivati građanske moći; 11–12, Ljudi su opravdani u obrani sebe i svoje imovine.
1 Vjerujemo da avlade ustanovi Bog za dobrobit čovjeka; i da on drži ljude bodgovornima za čine njihove u odnosu na njih, i u donošenju zakona i u njihovom provođenju, za dobro i sigurnost društva.
2 Vjerujemo da nijedna vlada ne može postojati u miru, osim ako se takvi zakoni ne oblikuju i drže nepovredivima kakvi će osigurati svakom pojedincu aslobodno korištenje bsavjesti, pravo i nadzor nad imovinom, i czaštitu života.
3 Vjerujemo da sve vlade nužno trebaju građanske aslužbenike i suce kako bi primjenjivale svoje zakone; te da takve koji će provoditi zakon u nepristranosti i pravdi treba tražiti i podržati glasom naroda ako je to republika, ili voljom vladara.
4 Vjerujemo da vjeroispovijest ustanovi Bog; te da su ljudi odgovorni njemu, i samo njemu, za korištenje njezino, osim ako ih vjerska mišljenja njihova ne navode da zadiru u prava i slobode drugih; no, ne vjerujemo da ljudski zakon ima pravo upletati se propisujući pravila abogoštovlja kako bi vezao savjesti ljudi, i određivati oblike javne ili zasebne pobožnosti; da građanski sudac mora obuzdavati zločin, no nikada nadzirati savjest; mora kažnjavati krivnju, no nikada gušiti slobodu duše.
5 Vjerujemo da su svi ljudi obvezni podržavati i podupirati pojedinačne vlade pod kojima obitavaju, sve dok su u svojim urođenim i neotuđivim pravima zaštićeni zakonima takvih vlada; te da su ustanak i apobuna nešto nedolično svakom građaninu koji je tako zaštićen, i treba ih kažnjavati dosljedno tomu; i da sve vlade imaju pravo donositi takve zakone kakvi su po njihovu vlastitu sudu najbolje proračunati da osiguraju javnu dobrobit; istovremeno, međutim, držeći svetom slobodu savjesti.
6 Vjerujemo da svaki čovjek treba biti poštivan na svom položaju, upravljači i suci kao takvi, jer su postavljeni radi zaštite nevinih i kažnjavanja krivih; i da azakonima svi ljudi duguju poštovanje i poslušnost, pošto bi bez njih mir i sklad bili zamijenjeni bezvlađem i strahovladom; ljudski zakoni bijahu ustanovljeni s izričitom svrhom uređivanja naših probitaka kao pojedinaca i narodā, između čovjeka i čovjeka; a božanski zakoni bijahu dani s neba, propisujući pravila o duhovnim pitanjima, za vjeru i bogoštovlje, i čovjek za oba odgovara Tvorcu svojemu.
7 Vjerujemo da upravljači, države i vlade imaju pravo, i obvezni su donositi zakone za zaštitu svih građana u slobodnoj primjeni njihovih vjerskih uvjerenja; no, ne vjerujemo da oni imaju pravo u pravdi lišiti građane ove povlastice, ili im zabranjivati gledom na mišljenja njihova, sve dok se obzir i poštovanje pokazuju prema zakonima i takva vjerska mišljenja ne opravdavaju ustanak niti zavjeru.
8 Vjerujemo da se počinjanje zločina treba akazniti u skladu s naravi prekršaja; da umorstvo, izdaja, pljačka, krađa, i narušavanje općeg mira, u svakom pogledu, trebaju biti kažnjeni prema kažnjivosti njihovoj i usmjerenosti njihovoj na zlo među ljudima, zakonima one vlade pod kojom je prekršaj počinjen; i radi javnog mira i spokoja svi ljudi trebaju istupiti i upotrijebiti svoje sposobnosti kako bi priveli kazni prekršitelje protiv dobrih zakona.
9 Ne vjerujemo da je pravično miješati vjerski utjecaj s građanskom vlašću, po čemu se jedno vjersko društvo potiče, a drugo zabranjuje u svojim duhovnim povlasticama, i osobna se prava njegovih članova, kao građana, niječu.
10 Vjerujemo da sva vjerska društva imaju pravo pozivati na odgovornost svoje članove zbog izgredničkog ponašanja, u skladu s pravilima i propisima takvih društava; uz uvjet da takvi postupci budu radi zajedništva i dobra glasa; no, ne vjerujemo da ijedno vjersko društvo ima ovlast suditi ljudima o pravu na imovinu ili život, oduzimati im ovozemaljska dobra, ili ih dovoditi u opasnost bilo životnu ili tjelesnu, ili im nanositi bilo kakvu tjelesnu kaznu. Ona ih mogu samo aisključiti iz svoga društva, i uskratiti im svoje zajedništvo.
11 Vjerujemo da se ljudi trebaju utjecati građanskom zakonu radi naknade za sve krivice i nepravde, gdje je osobna ozljeda nanesena, ili se zadrlo u pravo na imovinu ili ugled, gdje takvi zakoni postoje koji će ih zaštititi; no, vjerujemo da su svi ljudi opravdani u obrani sebe, svojih prijatelja, i imovine, i vlade, od nezakonitih napadaja i presizanja svih osoba, u vrijeme prijeke potrebe, kad se trenutna molba ne može uputiti zakonima, i olakšanje se ne može pribaviti.
12 Vjerujemo da je pravedno apropovijedati evanđelje narodima zemaljskim, i upozoravati pravedne da se spase od pokvarenosti svjetske; no ne vjerujemo da je ispravno upletati se s robovima, ili im propovijedati evanđelje, ili ih krstiti suprotno volji i želji njihovih gospodara, ili se pačati u njih ili utjecati na njih pa i najmanje da ih se navede na nezadovoljstvo njihovim položajem u ovome životu, i time ugrožavati živote ljudi; takvo upletanje vjerujemo da je nezakonito i nepravedno, i pogibeljno za mir svake vlade koja dopušta da se ljudska bića drže u ropstvu.