Sveta pisma
    Nauk i savezi 128
    Fusnote
    Tema

    Odsjek 128

    Poslanica od Josepha Smitha, proroka, Crkvi Isusa Krista svetaca posljednjih dana, koja sadrži daljnje smjernice o krštenju za mrtve, s datumom u Nauvoou, Illinois, 6. rujna 1842.

    1–5, Mjesni i opći zapisničari moraju potvrditi činjenicu krštenja za mrtve; 6–9, Njihovi su zapisi vezujući i zabilježeni su na zemlji i na nebu; 10–14, Krstionica je slika groba; 15–17, Ilija je obnovio moć u svezi s krštenjem za mrtve; 18–21, Svi ključevi, moći, i ovlasti prošlih rasporedbi bijahu obnovljeni; 22–25, Radosne i slavne vijesti proglašene su za žive i mrtve.

    1 Kako vam izjavih u pismu svojemu prije nego što napustih mjesto svoje, da ću vam pisati s vremena na vrijeme i dati vam podatke o mnogim temama, sada nastavljam temu akrštenja za mrtve, pošto se čini da ta tema zaokuplja um moj, i tišti osjećaje moje najsnažnije, otkako me progone neprijatelji moji.

    2 Napisah vam nekoliko riječi objave o zapisničaru. Imadoh nekoliko dodatnih uvida gledom na ovo pitanje, što sada potvrđujem. To jest, bijaše naviješteno u prijašnjem pismu mojem da treba postojati azapisničar, koji će biti očevidac, a i da čuje ušima svojim, kako bi mogao sastaviti zapis po istini pred Gospodom.

    3 Evo, gledom na ovo pitanje, bilo bi veoma teško da jedan zapisničar bude nazočan svaki put, i da obavlja sav posao. Kako bi se izbjegla ova teškoća, zapisničar može biti postavljen u svakom odjelu u gradu, koji je dobro osposobljen za bilježenje ispravnog zapisnika; i nek on bude veoma podroban i točan u bilježenju cijelog postupka, potvrđujući u zapisu svome da vidje očima svojim, i ču ušima svojim, dajući datum, i imena, i tako dalje, i povijest čitavog postupanja; navodeći također neka tri pojedinca koji su nazočni, ako ima netko nazočan, koji mogu u svako vrijeme kad ih se pozove potvrditi isto, kako bi ustima dvojice ili trojice asvjedoka svaka riječ bila utvrđena.

    4 Potom, neka postoji opći zapisničar, kojemu ovi drugi zapisi mogu biti predani, popraćeni potvrdama s vlastitim potpisima njihovim, koje potvrđuju da je zapis što ga sastaviše istinit. Tad opći crkveni zapisničar može uvesti zapis u opću crkvenu knjigu, s potvrdama i svim popratnim svjedocima, s vlastitom izjavom da doista vjeruje kako su navedena izjava i zapisi istiniti, na temelju znanja svojega o općim odlikama tih ljudi, te da ih crkva postavi. A kad ovo bude učinjeno u općoj crkvenoj knjizi, zapis će biti jednako svet, i učinit će uredbu pravomoćnom jednako kao da on vidje očima svojim i ču ušima svojim, i sastavi zapis o njoj u općoj crkvenoj knjizi.

    5 Mogli biste pomisliti da je ovaj red stvari veoma podroban; no, rekao bih vam da je to jedino kako bi se odgovorilo volji Božjoj, udovoljavajući uredbi i pripravi koje Gospod odredi i pripravi prije postanka svijeta, za aspasenje mrtvih koji će umrijeti bez bspoznaje o evanđelju.

    6 I nadalje, htio bih da se sjetite kako Ivan Objavitelj razmatraše upravo ovu temu gledom na mrtve, kada navijesti, kako ćete naći zapisano u Otkrivenju 20:12 — I vidjeh mrtve, male i velike, gdje stoje pred Bogom; i knjige bijahu otvorene; i još jedna knjiga bijaše otvorena, a to je knjiga života; i mrtvima bijaše suđeno iz onoga što bijaše zapisano u knjigama, prema djelima njihovim.

    7 Otkrit ćete u ovome navodu da knjige bijahu otvorene; i još jedna knjiga bijaše otvorena; a to bijaše aknjiga života; no mrtvima bijaše suđeno iz onoga što bijaše zapisano u knjigama, prema djelima njihovim; dosljedno tome, knjige o kojima se govori moraju biti knjige što sadržavahu zapis o djelima njihovim, i odnose se na bzapise što se vode na zemlji. A knjiga koja bijaše knjiga života zapis je što se vodi na nebu; načelo se slaže točno s naukom koji vam je zapovjeđen u objavi sadržanoj u pismu koje vam napisah prije nego što otiđoh iz mjesta svojega — kako bi u svim zapisivanjima vašim to bilo zapisano na nebu.

    8 Evo, narav ove uredbe sastoji se u amoći svećeništva, putem objave od Isusa Krista, po kojoj je udijeljeno da će sve što bsvežete na zemlji biti svezano na nebu, i sve što razriješite na zemlji biti razriješeno na nebu. Ili, drugim riječima, uzimajući drugi pogled na prijevod, sve što zapišete na zemlji bit će zapisano na nebu, i sve što ne zapišete na zemlji neće biti zapisano na nebu; naime, iz knjiga će mrtvima vašim biti suđeno, prema djelima njihovim, bilo da se oni sami pobrinuše za curedbe vlastitom propria persona, ili putem zastupnika svojih, u skladu s uredbom koju Bog pripravi za dspasenje njihovo otprije postanka svijeta, prema zapisima koje oni vođahu o mrtvima svojim.

    9 Može se činiti nekima da je to vrlo smion nauk o kojemu govorimo — moć koja zapisuje, odnosno vezuje na zemlji i vezuje na nebu. Ipak, u svim razdobljima svijeta, kad god Gospod dade arasporedbu svećeništva bilo kojem čovjeku zbiljskom objavom, ili bilo kojoj grupi ljudi, ova moć uvijek bijaše dana. Stoga, što god ti ljudi učiniše s bovlašću, u ime Gospodnje, i učiniše to istinski i vjerno, i vođahu propisan i vjeran zapis o tome, to postade zakon na zemlji i na nebu, i ne mogaše biti poništeno, u skladu s odredbama velikoga cJahve. Ovo je vjerna besjeda. Tko je može čuti?

    10 I opet, gledom na prethodno, Matej 16:18, 19: I kažem također tebi, da si ti Petar, i na toj stijeni sagradit ću crkvu svoju; i vrata pakla neće je nadvladati. I dat ću tebi ključeve kraljevstva nebeskoga: pa što god svežeš na zemlji bit će svezano na nebu; i što god razriješiš na zemlji bit će razriješeno na nebu.

    11 Evo, velika i velebna tajna svega toga, i summum bonum cijeloga pitanja što leži pred nama, sastoji se u zadobivanju moći Svetoga svećeništva. Za onoga kome su ti aključevi predani nema teškoće u zadobivanju spoznaje o činjenicama gledom na bspasenje djece ljudske, jednako i za mrtve kao i za žive.

    12 U ovome je aslava i bčast, i cbesmrtnost i vječni život — Uredba krštenja vodom, biti duronjen u nju kako bi se udovoljilo sličnosti s mrtvima, da bi se jedno načelo moglo podudarati s drugim; biti uronjen u vodu i izići iz vode na sliku je uskrsnuća mrtvih u izlasku iz grobova njihovih; stoga, ova uredba bijaše ustanovljena da oblikuje odnos s uredbom krštenja za mrtve, jer je na sliku mrtvih.

    13 Dosljedno tome, akrstionica bijaše ustanovljena kao bslika groba, i bijaše zapovjeđeno da bude ispod mjesta gdje se živi običavaju skupljati, radi predstavljanja živih i mrtvih, i kako bi sve stvari mogle imati obličje njihovo, i kako bi se one mogle podudarati jedna s drugom — ono što je zemaljsko usklađuje se s onim što je nebesko, kao što Pavao navijesti, 1 Korinćanima 15:46, 47 i 48:

    14 Međutim, ne bijaše prvo ono što je duhovno, već ono što je naravno; a nakon toga ono što je duhovno. Prvi je čovjek od zemlje, zemljan; drugi je čovjek Gospod s neba. Kao što je zemljano, takvi su i oni koji su zemljani; i kao što je nebesko, takvi su i oni koji su nebeski. I kakvi su zapisi na zemlji gledom na mrtve vaše, koji su doista sastavljeni, takvi su i zapisi na nebu. Ovo je, dakle, moć apečaćenja i vezivanja, i u jednom smislu riječi, bključevi kraljevstva, koji se sastoje od ključa cspoznaje.

    15 A sad, moja draga ljubljena braćo i sestre, uvjerio bih vas da su ovo načela u svezi s mrtvima i živima preko kojih se ne može olako prijeći, gledom na spasenje naše. Jer aspasenje je njihovo nužno i bitno za naše spasenje, kao što Pavao kaže o ocima — da oni bez nas ne mogu biti učinjeni bsavršenima — niti možemo mi bez mrtvih svojih biti učinjeni savršenima.

    16 A sad, u svezi s krštenjem za mrtve, dat ću vam još jedan navod od Pavla, 1 Korinćanima 15:29: Inače što će činiti oni koji se krste za mrtve, ako mrtvi uopće ne ustaju? Zašto se oni onda krste za mrtve?

    17 I opet, u svezi s ovim navodom dat ću vam navod jednoga od proroka, koji usredotoči oko svoje na aobnovu svećeništva, slave koje će biti objavljene u posljednjim danima, i na osobit način ovu najslavniju od svih tema što spadaju na vječno evanđelje, naime, krštenje za mrtve; jer Malahija kaže, u posljednjem poglavlju, stihovi dvadeset treći i dvadeset četvrti: Gle, poslat ću vam bIliju proroka prije dolaska velikog i strašnog dana Gospodnjega: I on će okrenuti srce otaca k djeci, i srce djece k ocima njihovim, da ne bih došao i udario zemlju kletvom.

    18 Mogah iznijeti ajasniji prijevod ovoga, no ovo je dostatno jasno da zadovolji svrhu moju tako kako stoji. Dostatno je znati, u ovom slučaju, da će zemlja biti udarena kletvom, osim ako ne bude postojala čvrsta bveza neke vrste ili druge između otaca i djece, o jednoj temi ili drugoj — i gle, koja je to tema? To je ckrštenje za mrtve. Jer mi bez njih ne možemo biti učinjeni savršenima; niti mogu oni bez nas biti učinjeni savršenima. Niti mogu oni ni mi biti učinjeni savršenima bez onih koji također umriješe u evanđelju; naime, neophodno je u uvođenju drasporedbe punine vremenā, a ta se rasporedba sada počinje uvoditi, da se cjelovito, i posvemašnje, i savršeno ujedinjenje, i stapanje rasporedbi, i ključeva, i moći, i slava dogodi, i bude objavljeno od dana Adamovih sve do sadašnjega vremena. I ne samo ovo, već će i ono što nikad ne bijaše objavljeno od epostanka svijeta, nego bijaše čuvano skrivenim od mudrih i razboritih, biti objavljeno fdjeci i dojenčadi u ovoj rasporedbi punine vremenā.

    19 Evo, što čujemo u evanđelju koje primismo? Glas veselja! Glas milosrđa s neba; i glas aistine iz zemlje; blagovijest za mrtve; glas veselja za žive i mrtve; bblagovijest velike radosti. Kako li su lijepe po gorama cnoge onih koji donose blagovijest o dobrome, i koji govore Sionu: Gle, Bog tvoj kraljuje! Poput drose s Karmela, tako će se spoznaja Božja spustiti na njih!

    20 I opet, što čujemo? Blagovijest s aKumore! bMoronija, anđela s neba, gdje navješćuje ispunjenje proroka — cknjigu koja će biti objavljena. Glas Gospodnji u divljini dFayettea, okrug Seneca, gdje navješćuje trojicu svjedoka koji će eposvjedočiti o knjizi! Glas fMihaela na obalama Susquehanne, kako razotkri đavla kad se on ukaza kao anđeo gsvjetlosti! Glas hPetra, Jakova i Ivana u divljini između Harmonyja, okrug Susquehanna, i Colesvillea, okrug Broome, na rijeci Susquehanna, gdje navješćuju da posjeduju iključeve kraljevstva, i rasporedbe punine vremenā!

    21 I opet, glas Božji u odaji starog aoca Whitmera, u Fayetteu, okrug Seneca, u raznim vremenima, i na različitim mjestima tijekom svih putovanja i tegoba ove Crkve Isusa Krista svetaca posljednjih dana! I glas Mihaela, arkanđela; glas bGabriela, i cRafaela, i različitih danđela, od Mihaela, to jest eAdama, sve do sadašnjega vremena, svi navješćujući svoju frasporedbu, svoja prava, svoje ključeve, svoje počasti, svoje veličanstvo i slavu, i moć svećeništva svojega; dajući redak za retkom, godredbu za odredbom, malo ovdje, i malo ondje; pružajući nam utjehu razlažući ono što će doći, potvrđujući hnadu našu!

    22 Braćo, nećemo li nastaviti u tako velebnoj stvari? Idite naprijed, a ne natrag. Hrabro, braćo; i naprijed, naprijed do pobjede! Nek se srca vaša raduju, i budu silno vesela. Neka zemlja zaori apjesmom. Neka mrtvi izgovaraju himne vječne hvale kralju bEmanuelu, koji odredi, prije nego što svijet postade, ono što će nam omogućiti da ih cotkupimo iz dtamnice njihove; jer će sužnji biti oslobođeni.

    23 Neka aplanine kliču od radosti; i sve vi doline vičite glasno; i sva vi mora i suha kopna kazujte čudesa Vječnoga Kralja svojega! I vi rijeke, i potoci, i potočići, tecite s veseljem. Neka šume i sva stabla poljska hvale Gospoda; i vi, čvrste bstijene, plačite od radosti! I neka sunce, mjesec, i cjutarnje zvijezde pjevaju zajedno, i neka svi sinovi Božji kliču od radosti! I neka vječna stvorenja navješćuju ime njegovo u vijeke vjekova! I opet kažem, kako li je slavan glas koji čujemo s neba, proglašujući na uši naše slavu, i spasenje, i čast, i dbesmrtnost, i evječni život; kraljevstva, kneževstva i vlasti!

    24 Gle, veliki je adan Gospodnji blizu; i tko može bpodnijeti dan dolaska njegova, i tko može stajati kad se on pojavi? Jer on je kao coganj onoga što tali srebro, i kao lužina onoga što valja sukno; i on će sjesti kao donaj što tali i pročišćava srebro; i pročistit će sinove eLevijeve, i očistit će ih kao zlato i srebro, kako bi mogli prinijeti Gospodu fprinos u pravednosti. Zato, prinesimo kao crkva i narod, i kao sveci posljednjih dana, Gospodu prinos u pravednosti; i prikažimo u svetom hramu njegovu, kada bude dovršen, knjigu što sadrži gzapise o mrtvima našim, koja će biti dostojna svakog prihvaćanja.

    25 Braćo, imam vam mnogo toga reći o ovoj temi; no sad ću zaključiti za ovaj put, i nastavit ću ovu temu drugi put. Ja sam, kao i uvijek, vaš ponizni sluga i prijatelj koji nikad ne zastranjuje,

    Joseph Smith.