1 I tad se dogodi, nakon što Abinadi bijaše izgovorio te riječi, on ispruži ruku svoju i reče: Vrijeme će doći kad će svi vidjeti ^aspasenje Gospodnje; kad će svaki narod, pleme, jezik i puk vidjeti na svoje oči i ^bpriznat će pred Bogom da su sudovi njegovi pravični.

2 I tad će opaki biti ^aizbačeni, i imat će zašto kukati, i ^bplakati, i jaukati, i škrgutati zubima svojim; i to zbog toga što ne htjedoše poslušati glas Gospodnji; zato ih Gospod ne otkupljuje.

3 Jer su ^atjelesni i đavolski, i ^bđavao ima moć nad njima; da, i to ona stara zmija koja ^cobmanu praroditelje naše, što bijaše razlogom ^dpada njihova; a to bijaše razlogom da sav ljudski rod postade tjelesan, sjetilan, đavolski, ^eraspoznavajući zlo od dobra, podlažući se đavlu.

4 Tako sav ljudski rod bijaše ^aizgubljen; i gle, bili bi beskrajno izgubljeni da Bog ne otkupi narod svoj iz njegova izgubljenog i palog stanja.

5 No, sjetite se da onaj koji ustraje u svojoj vlastitoj ^atjelesnoj naravi, te produži putevima grijeha i pobune protiv Boga, ostaje u svojem palom stanju i đavao ima svu moć nad njime. Dakle, za njega kao da ^botkupljenje nije izvršeno, jer on je neprijatelj Bogu; i đavao je također neprijatelj Bogu.

6 I evo, da Krist nije došao na svijet, govorim o onome što će doći ^akao da je već došlo, ne bi moglo biti otkupljenja.

7 I da Krist ne ustade od mrtvih, ili ne skrši uze smrti tako da grobu ne bi pripala pobjeda, i da smrt ne bi imala ^ažalac, ne bi moglo biti uskrsnuća.

8 No ima ^auskrsnuća, zato grobu ne pripada pobjeda, a žalac ^bsmrti progutan je u Kristu.

9 On je ^asvjetlo i život svijeta; da, svjetlo koje je beskrajno, koje nikad ne može biti pomračeno; da, a i život koji je beskrajan, te ne može više biti smrti.

10 Štoviše, ovo će smrtno odjenuti ^abesmrtnost, i ova će raspadljivost odjenuti neraspadljivost, i bit će privedeni da ^bstanu pred sud Božji, da im on ^csudi prema djelima njihovim bila ona dobra ili bila ona zla —

11 Ako su dobra, na uskrsnuće ^abeskrajnog života i sreće; a ako su zla, na uskrsnuće ^bbeskrajnog prokletstva, i izručeni su đavlu koji ih podloži, što je prokletstvo —

12 I oni hodahu prema svojim vlastitim tjelesnim prohtjevima i željama; i nikad ne prizivahu Gospoda dok ruke milosrđa bijahu ispružene prema njima; jer ruke ^amilosrđa bijahu ispružene prema njima, a oni ne htjedoše; bijahu upozoreni o bezakonjima svojim, a ipak ih se ne htjedoše okaniti; i bijaše im zapovjeđeno da se pokaju, a ipak se ne htjedoše pokajati.

13 I evo, ne trebate li drhtati i kajati se za grijehe svoje, i sjetiti se da samo kroz Krista i u njemu možete biti spašeni?

14 Zato, podučavate li ^azakon Mojsijev, također podučavajte da je on lik onoga što će doći —

15 Podučavajte ih da otkupljenje dolazi po Kristu Gospodinu, koji je sam ^aVječni Otac. Amen.