1 I dogodi se da dani Eterovi bijahu u dane Korijantumrove; a ^aKorijantumr bijaše kralj nad svom zemljom.

2 I ^aEter bijaše prorok Gospodnji; stoga Eter pođe u dane Korijantumrove, i poče prorokovati narodu, jer ne mogaše biti ^bobuzdan zbog Duha Gospodnjega koji bijaše u njemu.

3 Jer on ^avikaše od jutra, sve do zalaska sunca, usrdno potičući narod da vjeruje u Boga do pokajanja da ne bi bili ^buništeni, govoreći im da se kroz ^cvjeru sve ispunjava —

4 Stoga, tko god vjeruje u Boga može se sa sigurnošću ^anadati boljemu svijetu, da, i to mjestu zdesna Bogu, a ta nada dolazi od vjere, čini ^bsidro dušama ljudskim, koje ih čini sigurnima i postojanima, uvijek obilujući ^cdobrim djelima, i vodi ih ka ^dslavljenju Boga.

5 I dogodi se da Eter prorokovaše ono što je veliko i čudesno narodu, čemu oni ne povjerovaše, jer ne vidješe toga.

6 A sad bih ja, Moroni, htio reći ponešto o ovome; htio bih pokazati svijetu da je ^avjera ono čemu se ^bnadamo, a ^cne vidimo; stoga ne osporavajte zato što ne vidite, jer nećete primiti svjedočanstvo dok se ne ^diskuša vjera vaša.

7 Naime, kroz vjeru se Krist pokaza ocima našim, nakon što bijaše ustao od mrtvih; i on im se ne pokaza sve dok oni ne imadoše vjeru u njega; stoga, mora svakako biti da neki imadoše vjeru u njega, jer se on ne pokaza svijetu.

8 No, zbog vjere ljudi on se pokaza svijetu, i proslavi ime Očevo, i pripravi put da bi time drugi mogli biti dionici nebeskog dara, da bi se mogli nadati onomu što ne vidješe.

9 Stoga, vi također možete imati nadu, i biti dionici dara, budete li samo imali vjeru.

10 Gle, kroz vjeru oni u davnini bijahu ^apozivani prema svetom redu Božjem.

11 Stoga, kroz vjeru bijaše zakon Mojsijev dan. No, u daru Sina svojega Bog pripravi ^aizvrsniji put; i kroz vjeru se on ispuni.

12 Jer nema li ^avjere među djecom ljudskom Bog ne može činiti ^bčudesa među njima; stoga, on se ne pokaza nego nakon vjere njihove.

13 Gle, vjera Almina i Amulekova bijaše ono što učini da se ^atamnica sruši na zemlju.

14 Gle, vjera Nefijeva i Lehijeva bijaše ono što izvede ^apromjenu na Lamancima, tako da oni bijahu kršteni ognjem i ^bDuhom Svetim.

15 Gle, vjera ^aAmona i braće njegove bijaše ono što ^bizvede tako veliko čudo među Lamancima.

16 Da, i doista svi oni koji činjahu ^ačudesa činjahu ih kroz ^bvjeru, i to oni što bijahu prije Krista i također oni što bijahu poslije.

17 I kroz vjeru trojica učenika zadobiše obećanje da ^aneće okusiti smrti; i oni ne zadobiše obećanje nego nakon vjere svoje.

18 I ni u jedno vrijeme nitko ne činjaše čudesa nego nakon vjere svoje; stoga oni najprije vjerovahu u Sina Božjega.

19 I bijaše ih mnogo čija vjera bijaše tako silno jaka, čak i ^aprije negoli Krist dođe, koji ne mogahu biti zadržani izvan ^bvela, već doista gledahu očima svojim ono što vidješe okom vjere, i radovahu se.

20 I gle, vidjesmo u ovom zapisu da jedan od ovih bijaše brat Jaredov; jer toliko velika bijaše vjera njegova u Boga, da kad Bog ispruži ^aprst svoj ne mogaše ga sakriti od pogleda brata Jaredova, zbog riječi svoje koju mu on izgovori, a tu riječ on zadobi kroz vjeru.

21 I nakon što brat Jaredov vidje prst Gospodnji, zbog ^aobećanja koje brat Jaredov zadobi kroz vjeru, Gospod ne mogaše prikriti ništa pogledu njegovu; stoga mu pokaza sve, jer on ne mogaše više biti zadržan izvan ^bvela.

22 I kroz vjeru oci moji zadobiše ^aobećanje da će ovo doći k braći njihovoj preko pogana; zato mi Gospod zapovjedi, da, i to Isus Krist.

23 I ja mu rekoh: Gospode, pogani će se izrugivati ovome, zbog ^aslaboće naše u pisanju; jer Gospode, učinio si nas moćnima u riječi kroz vjeru, ali nas ne učini ^bmoćnima u pisanju; jer ti učini da sav ovaj narod može govoriti mnogo, zbog Duha Svetoga kojeg im dade;

24 I ti nas učini da možemo zapisati samo malo, zbog nevještosti ruku naših. Gle, ti nas ne učini moćnima u ^apisanju poput brata Jaredova, jer ti učini njega takvim da ono što on zapisa bijaše moćno baš kao što si ti, tako da prisiljava čovjeka da to čita.

25 Ti također učini riječi naše moćnima i velebnima, toliko da ih ne možemo zapisati; stoga, kad pišemo, mi opažamo slaboću svoju, i posrćemo zbog postavljanja riječi svojih; i bojim se da će se pogani ^aizrugivati riječima našim.

26 I nakon što rekoh ovo, Gospod mi prozbori, govoreći: Lude se ^aizruguju, ali će tugovati; a milost je moja dostatna za krotke, tako da oni neće iskorištavati slaboću vašu;

27 I dođu li ljudi k meni pokazat ću im ^aslaboću njihovu. Ja ^bdajem slaboću ljudima da bi bili ponizni; a ^cmilost je moja dostatna za sve ljude koji se ^dponize preda mnom; jer ako se ponize preda mnom, i imaju vjeru u me, tad ću učiniti da ^eono što je slabo postane jako za njih.

28 Gle, pokazat ću poganima slaboću njihovu, i pokazat ću im da ^avjera, nada i dobrotvornost vode k meni — vrelu sve pravednosti.

29 I ja, Moroni, čuvši ove riječi, bijah utješen, i rekoh: O Gospode, neka bude pravedna volja tvoja, jer znadem da ti djeluješ za djecu ljudsku u skladu s vjerom njihovom;

30 Jer brat Jaredov reče gori Zerin: ^aPomakni se! — i ona se pomaknu. I da on ne imaše vjeru ona se ne bi maknula; stoga, ti djeluješ nakon što ljudi imadnu vjeru.

31 Naime, tako se ti očitova učenicima svojim; naime, nakon što oni imadoše ^avjeru, i govorahu u ime tvoje, ti im se pokaza u velikoj moći.

32 A sjećam se također kako ti reče da si pripravio dom čovjeku, da, i to među ^advorima Oca svojega, u čemu čovjek može imati izvrsniju ^bnadu; stoga, čovjek se mora nadati, inače ne može primiti baštinu u mjestu koje ti pripravi.

33 I opet, sjećam se kako ti reče da si ^aljubio svijet, sve do polaganja života svojega za svijet, da bi ga mogao uzeti ponovno kako bi pripravio mjesto za djecu ljudsku.

34 I evo, znadem da je ova ^aljubav koju si iskazao djeci ljudskoj dobrotvornost; stoga, osim ako ljudi ne budu iskazivali dobrotvornost, ne mogu baštiniti ono mjesto koje ti pripravi u dvorima Oca svojega.

35 Stoga, znadem zbog ovoga što ti reče, ne budu li pogani imali dobrotvornosti, zbog slaboće naše, da ćeš ih ti iskušati, i oduzeti ^atalent njihov, da, i to ono što primiše, i dati onima koji će imati obilnije.

36 I dogodi se, pomolih se Gospodu da dade poganima ^amilost, tako da oni mogu imati dobrotvornost.

37 I dogodi se da mi Gospod reče: Nemaju li oni dobrotvornosti, to nije važno za tebe, ti si bio vjeran; stoga, haljine će tvoje biti ^aočišćene. A jer vidje ^bslaboću svoju, bit ćeš učinjen jakim, sve dok ne sjedneš na mjesto koje pripravih u dvorima Oca svojega.

38 A sad ja, Moroni, želim zbogom poganima, da, i također braći svojoj koju ljubim, sve dok se ne susretnemo pred ^asudištem Kristovim, gdje će svi ljudi znati da ^bhaljine moje nisu umrljane krvlju vašom.

39 I tad ćete znati da ^avidjeh Isusa, i da on razgovaraše sa mnom ^blicem u lice, i da mi on reče s jasnom poniznošću, onako kako čovjek govori drugomu na mojem jeziku, o svemu ovomu;

40 I samo malo zapisah, zbog slaboće svoje u pisanju.

41 I sad vam preporučujem da ^atražite ovoga Isusa o kojemu proroci i apostoli pisahu, da bi milost Boga Oca, a i Gospodina Isusa Krista, te Duh Sveti, koji ^bsvjedoči o njima, mogli biti i ostati u vama zauvijek. Amen.