1 I sad, ja, Nefi, govorim o proroštvima o kojima otac moj govoraše, gledom na ^aJosipa, koji bijaše odveden u Egipat.

2 Jer gle, on doista prorokovaše o svemu potomstvu svojemu. A od ^aproroštava koja on zapisa nema mnogo većih. I on prorokovaše o nama, i našim budućim naraštajima; a ona su zapisana na mjedenim pločama.

3 Dakle, nakon što otac moj okonča govoriti o proroštvima Josipovim, on pozva djecu Lamanovu, sinove njegove i kćeri njegove, te im reče: Gle, sinovi moji i kćeri moje, koji ste sinovi i kćeri ^aprvorođenca mojega, htio bih da priklonite uho riječima mojim.

4 Jer Gospod Bog reče: ^aUkoliko budete obdržavali zapovijedi moje napredovat ćete u zemlji; a ukoliko ne budete obdržavali zapovijedi moje bit ćete isključeni iz nazočnosti moje.

5 No gle, sinovi moji i kćeri moje, ne mogu sići u grob svoj, a da ne ostavim ^ablagoslov na vama; jer gle, znadem da, budete li odgajani u skladu s ^bputem kojim trebate ići, nećete odstupiti od njega.

6 Stoga, budete li prokleti, gle, ostavljam blagoslov svoj na vama, da bi kletva mogla biti skinuta s vas, a odgovornost bude stavljena na ^aglave roditelja vaših.

7 Stoga, zbog blagoslova mojega Gospod Bog ^aneće dopustiti da vi propadnete; stoga, bit će ^bmilosrdan prema vama i prema potomstvu vašemu zauvijek.

8 I dogodi se, nakon što otac moj okonča govoriti sinovima i kćerima Lamanovim, on naredi da se sinovi i kćeri Lemuelove dovedu preda nj.

9 I on prozbori njima, govoreći: Gle, sinovi moji i kćeri moje, koji ste sinovi i kćeri drugoga sina mojega; gle, ostavljam na vama isti blagoslov koji ostavih na sinovima i kćerima Lamanovim; stoga, nećete posvema biti uništeni; nego će na kraju potomstvo vaše biti blagoslovljeno.

10 I dogodi se, kad otac moj okonča govoriti njima, gle, on prozbori sinovima ^aJišmaelovim, da, čak i cijelom domu njegovom.

11 I nakon što okonča govoriti njima, on prozbori Samu, govoreći: Blagoslovljen si ti, i potomstvo tvoje; jer ćeš baštiniti zemlju kao i brat tvoj Nefi. A potomstvo tvoje bit će ubrojeno s potomstvom njegovim; i ti ćeš biti poput brata tvojega, a potomstvo tvoje poput potomstva njegova; i bit ćeš blagoslovljen u sve dane svoje.

12 I dogodi se, nakon što otac moj, Lehi, govoraše cijelom domu svojemu, u skladu s osjećajima srca svojega i Duhom Gospodnjim koji bijaše u njemu, on ostarje. I dogodi se da umrije, i bi pokopan.

13 I dogodi se da se, ne mnogo dana poslije smrti njegove, Laman i Lemuel te sinovi Jišmaelovi rasrdiše na me zbog prijekora Gospodnjih.

14 Jer ja, Nefi, bijah nagnan govoriti im u skladu s riječju njegovom; naime, govorah im mnogo toga, a također i otac moj, prije smrti svoje; od čega su mnoge besjede zapisane na ^adrugim pločama mojim; jer je pretežno povijesni dio zapisan na drugim pločama mojim.

15 A na ^aovima zapisujem ono što je u duši mojoj, te mnoga od Pisama što su urezana na mjedenim pločama. Jer duša moja uživa u Pismima, i srce moje ^bpomno razmišlja o njima, i zapisuje ih za ^cpoduku i korist djece moje.

16 Gle, ^aduša moja uživa u onome što je Gospodnje; a ^bsrce moje neprestance pomno razmišlja o onome što vidjeh i čuh.

17 Ipak, unatoč velikoj ^adobroti Gospodnjoj u tome što mi pokaza velika i čudesna djela svoja, srce moje uzvikuje: O ^bjadan li sam ja čovjek! Da, srce moje žalosti se zbog tijela mojega; duša moja tuguje zbog bezakonja mojih.

18 Okružen sam odasvud, zbog napasti i grijeha što me tako lako ^aopsjedaju.

19 A kad se zaželim radovati, srce moje stenje zbog grijeha mojih; ipak, znadem u koga se uzdah.

20 Bog moj bijaše potpora moja; on me vođaše kroz nevolje moje u divljini; i sačuva me na vodama velike dubine.

21 Ispuni me ^aljubavlju svojom, toliko da mi gotovo uništava tijelo.

22 Postidi ^aneprijatelje moje, tako da učini da drhte preda mnom.

23 Gle, on ču vapaj moj danju, i dade mi spoznaju kroz ^aviđenja noću.

24 I danju se osmjelih u žarkoj ^amolitvi pred njim; da, glas svoj upravih put visina; a anđeli silažahu i posluživahu mi.

25 I na krilima Duha njegova bijaše tijelo moje ^aodneseno na veoma visoke gore. I oči moje vidješe velike stvari, da, i to prevelike za čovjeka; zato mi bijaše naređeno da ih ne zapisujem.

26 O dakle, ako vidjeh tako velike stvari, ako Gospod milostivim silaskom svojim k djeci ljudskoj pohodi ljude s toliko milosrđa, ^azašto da srce moje plače i duša se moja zadržava u dolini žalosti, a tijelo se moje raspada, i snaga moja slabi, zbog nevolja mojih?

27 I zašto bih ^apopuštao grijehu, zbog tijela svojega? Da, zašto bih ustuknuo pred ^bnapastima, tako da bi zli imao mjesto u srcu mojemu, da uništi ^cmir moj i muči dušu moju? Zašto sam srdit zbog neprijatelja svojega?

28 Probudi se, dušo moja! Ne kloni više u grijehu. Raduj se, o srce moje, i više ne daj mjesta ^aneprijatelju duše moje.

29 Ne srdi se opet zbog neprijatelja mojih. Ne slabi snagu moju zbog nevolja mojih.

30 Raduj se, o srce moje, te zavapi Gospodu i reci: O Gospode, hvalit ću te zauvijek; da, duša će se moja radovati u tebi, Bože moj, i ^astijeno spasenja mojega.

31 O Gospode, hoćeš li otkupiti dušu moju? Hoćeš li me izbaviti iz ruku neprijatelja mojih? Hoćeš li učiniti da uzdrhtim na pojavu ^agrijeha?

32 Neka vrata pakla budu neprestance zatvorena preda mnom, zato što je ^asrce moje skršeno i duh je moj raskajan! O Gospode, nemoj zatvoriti vrata pravednosti svoje preda mnom, da mogu ^bhoditi stazom duboke doline, da mogu biti čvrst na ravnoj cesti!

33 O Gospode, hoćeš li me zaogrnuti haljinom pravednosti svoje! O Gospode, hoćeš li načiniti put za uzmak moj pred neprijateljima mojim! Hoćeš li učiniti stazu moju ravnom preda mnom! Nemoj postavljati kamen spoticanja na put moj — već raskrči put moj preda mnom, i ne priječi mi put, već putove neprijatelja mojega.

34 O Gospode, uzdah se u te, i ^auzdat ću se u te zauvijek. Neću staviti ^buzdanje svoje u mišicu tjelesnu, jer znadem da je proklet onaj koji stavlja ^cuzdanje svoje u mišicu tjelesnu. Da, proklet je onaj koji stavlja uzdanje svoje u čovjeka, ili čini tijelo mišicom svojom.

35 Da, znadem da će Bog udijeliti ^aobilno onome tko ište. Da, Bog će moj udijeliti meni, ne ^bištem li ^cneprimjereno; zato, uzdignut ću glas svoj k tebi; da, vapit ću k tebi, Bože moj, ^dstijeno pravednosti moje. Gle, glas će se moj zauvijek uzdizati k tebi, stijeno moja i vječni Bože moj. Amen.