Izvješća o Prvom viđenju

Pregled

Joseph Smith zabilježio je da su mu se Bog Otac i Isus Krist ukazali u šumarku u blizini doma njegovih roditelja u zapadnom dijelu države New York kada je imao nekih 14 godina. Zabrinut zbog svojih grijeha i nesiguran koji duhovni put slijediti, Joseph je tražio vodstvo pohađajući sastanke, čitajući Sveta pisma i moleći se. Kao odgovor na to primio je duhovno očitovanje. Joseph je u više navrata govorio o Prvom viđenju, kako je ono postalo poznato, te ga je dokumentirao: zapisao ga je ili dao pisarima da zapišu četiri različita izvješća o tom viđenju.

Joseph Smith objavio je dva izvješća o Prvom viđenju tijekom svojeg života. Prvo od njih, danas poznato kao Joseph Smith – Povijest, kanonizirano je u Dragocjenom biseru i time je postalo najpoznatije izvješće. Dva su neobjavljena izvješća, zabilježena u najranijoj autobiografiji Josepha Smitha i kasnije u dnevniku, općenito zaboravljena dok ih povjesničari koji su radili za Crkvu Isusa Krista svetaca posljednjih dana nisu ponovno otkrili i objavili u 60-tim godinama 20. stoljeća. Od tog se vremena o tim dokumentima opetovano raspravljalo u crkvenim časopisima, u djelima objavljenim u tiskovinama u vlasništvu Crkve i povezanima s Crkvom te su o njima raspravljali znanstvenici sveci posljednjih dana na drugim mjestima.¹ Uz izvješća iz prve ruke, također postoji i pet opisa viđenja Josepha Smitha koje su zabilježili njegovi suvremenici.²

U različitim izvješćima o Prvom viđenju priča se dosljedna priča, iako se naravno izvješća razlikuju u naglasku i detaljima. Povjesničari očekuju da će, kada osoba nanovo iznosi iskustvo u različitim okruženjima različitim slušateljstvima tijekom mnogih godina, svaki opis naglašavati različite aspekte iskustva i sadržavati jedinstvene detalje. Doista, različitosti slične onima u izvješćima o Prvom viđenju postoje u više svetopisamskih zapisa Pavlovog viđenja na putu u Damask i iskustva apostola na gori Preobraženja.³ Ipak, unatoč različitostima, osnovna dosljednost ostaje kroz sva izvješća o Prvom viđenju. Neki su pogrešno tvrdili da je svako odstupanje u ponovnom pripovijedanju priče dokaz izmišljotine. Naprotiv, bogati povijesni zapis omogućuje nam da učimo više o ovom čudesnom događaju nego što bismo mogli kada bi bio lošije dokumentiran.

Izvješća o Prvom viđenju

Svako izvješće Josepha Smitha i njegovih suvremenika o Prvom viđenju ima svoju vlastitu povijest i kontekst koji su utjecali na to kako je događaj prepričan, komuniciran i zabilježen. O ovim se izvješćima raspravlja ispod.

Izvješće iz 1832. godine. Najranije poznato izvješće o Prvom viđenju, jedino koje je Joseph Smith napisao vlastitom rukom, nalazi se u kratkoj, neobjavljenoj autobiografiji koju je Joseph Smith sastavio drugom polovicom 1832. godine. U ovom je izvješću Joseph Smith opisao svoju svjesnost o svojim vlastitim grijesima i svoju frustraciju što nije mogao pronaći crkvu koja je odgovarala onoj o kojoj je čitao u Novom zavjetu i koja će ga voditi do otkupljenja. Naglasio je Pomirenje Isusa Krista i osobno otkupljenje koje ono nudi. Napisao je da se »Gospodin« ukazao i oprostio mu njegove grijehe. Kao rezultat tog viđenja, Joseph je iskusio radost i ljubav, iako – kako je zamijetio – nije mogao pronaći nikoga tko bi povjerovao njegovom izvješću. Izvješće iz 1832. godine pročitajte ovdje.

Izvješće iz 1835. godine. U jesen 1835. godine, Joseph Smith prepričao je svoje Prvo viđenje Robertu Matthewsu, posjetitelju u Kirtlandu u Ohiu. U ovom prepričavanju, koje je u Josephov dnevnik zabilježio njegov pisar Warren Parrish, naglašen je njegov pokušaj da otkrije koja je crkva ispravna, protivljenje s kojim se suočio dok se molio te ukazanje jedne božanske osobe koju je ubrzo slijedila druga. U ovom je zapisu također napomenuto ukazanje anđela u tom viđenju. Izvješće iz 1835. godine pročitajte ovdje.

Izvješće iz 1838. godine. Priča o Prvom viđenju koja je danas najpoznatija svecima posljednjih dana izvješće je iz 1838. godine. Prvi puta objavljeno u časopisu Times and Seasons, crkvenim novinama u Nauvoou u Illinoisu, ovo je izvješće bilo dio duže povijesti koju je Joseph Smith diktirao između razdoblja žestokog protivljenja. Dok se u izvješću iz 1832. godine naglašava više osobna priča Josepha Smitha kao mladića koji traži oprost, izvješće iz 1838. godine usmjereno je više na Viđenje kao početak »pojav[e] i napredovanj[a] Crkve«. Poput izvješća iz 1835. godine središnje je pitanje priče koja je crkva ispravna. Izvješće iz 1838. godine pročitajte ovdje.

Izvješće iz 1842. godine. Napisano kao odgovor na zahtjev urednika novina Chicago Democrat, Johna Wentwortha, za informacijama o svecima posljednjih dana, ovo je izvješće tiskano u časopisu Times and Seasons 1842. godine. (»Wentworthovo pismo«, kako je općenito poznato, također je izvor Članaka vjere.)⁴ Izvješće, namijenjeno za objavu slušateljstvu koje nije upoznato s vjerovanjima mormona, sažeto je i jasno. Kao i s ranijim izvješćima, Joseph Smith primijetio je pomutnju koju je doživio i pojavu dvije osobe u odgovoru na njegovu molitvu. Naredne je godine Joseph Smith poslao svoje izvješće, s manjim preinakama, povjesničaru imenom Israel Daniel Rupp koji ga je objavio kao poglavlje u svojoj knjizi He Pasa Ekklesia [The Whole Church]: An Original History of the Religious Denominations at Present Existing in the United States [Cijela crkva: Prvotna povijest vjerskih denominacija koje sada postoje u Sjedinjenim Državama].⁵ Izvješće iz 1842. godine pročitajte ovdje.

Izvješća iz druge ruke. Osim ovih izvješća samog Josepha Smitha, pet su izvješća napisali njegovi suvremenici koji su čuli Josepha Smitha kako govori o Viđenju. Ova izvješća pročitajte ovdje.

Argumenti vezani za izvješća o Prvom viđenju Josepha Smitha

Raznolikost i broj izvješća o Prvom viđenju naveli su neke kritičare da propitkuju odgovaraju li opisi Josepha Smitha stvarnosti njegovog iskustva. Dva se argumenta učestalo koriste protiv njegovog kredibiliteta: prvim se propitkuje Josephovo sjećanje na ove događaje; drugim se propitkuje je li on uljepšao dijelove ove priče tijekom vremena.

Sjećanje. Jednim se argumentom po pitanju izvješća o Prvom viđenju Josepha Smitha tvrdi da povijesni dokazi ne podržavaju opis Josepha Smitha o vjerskom preporodu u Palmyri u New Yorku i njegovoj okolici 1820. godine. Neki zaključuju kako to potkopava i Josephovu tvrdnju o neobičnom vjerskom žaru i izvješće o samom Viđenju.

Međutim, dokumentirani dokazi podržavaju izjave Josepha Smitha po pitanju ovog preporoda. Regija u kojoj je živio postala je poznata po svojem vjerskom žaru i bila je neupitno jedno od žarišta vjerskih preporoda. Povjesničari o ovoj regiji govore kao o »sagorjelom okrugu« jer su propovjednici iscrpili ljude u toj zemlji održavajući preporodne tabore i tražeći obraćenike već od početka 19. stoljeća.⁶ Na primjer, u lipnju 1818. godine sastanak metodističkog tabora bio je održan u Palmyri, a sljedećeg su se ljeta metodisti ponovno okupili u mjestu Vienna (sada Phelps) u New Yorku, 24 km od farme obitelji Smith. U dnevnicima putujućega metodističkog propovjednika dokumentirana je većina vjerskog ushićenja u Josephovom geografskom području 1819. i 1820. godine. U njima je izvješteno kako je velečasni George Lane, putujući metodistički propovjednik, bio u toj regiji obje godine, govoreći »o Božjoj metodi ostvarivanja Reformacije«.⁷ Ovaj je povijesni dokaz dosljedan s Josephovim opisom. On je rekao kako je neobično vjersko uzbuđenje u njegovom okrugu ili regiji »započe[lo] s metodistima«. Uistinu, Joseph je izjavio da je postao »ponešto priklonjen« metodizmu.⁸

Uljepšavanje. Drugi argument koji se učestalo iznosi po pitanju izvješća o Prvom viđenju Josepha Smitha jest da je on tijekom vremena uljepšao svoju priču. Ovaj je argument usmjeren na dva detalja: broj i identitet nebeskih bića za koje je Joseph Smith izjavio da ih je vidio. Tijekom vremena, izvješćima o Prvom viđenju nebeska su bića detaljnije opisana. U izvješću iz 1832. godine kaže se: »Gospodin otvori Nebesa nada mnom i ja vidjeh Gospodina.« U njegovom izvješću iz 1838. godine kaže se: »Ja ugledah dvije Osobe«, od kojih je jedna predstavila drugu s: »Moj ljubljeni Sin«. Kao rezultat toga, kritičari su zaključili da je Joseph Smith počeo izvješćivati kako je vidio jedno biće – »Gospodina« – a završio je tvrdeći da je vidio i Oca i Sina.⁹

Postoje drugi, dosljedniji načini sagledavanja dokaza. Osnovni sklad u priči tijekom vremena mora biti priznat na početku: u tri od četiri izvješća jasno se izjavljuje da su se dva bića ukazala Josephu Smithu u Prvom viđenju. Netipično je izvješće Josepha Smitha iz 1832. godine koje se može pročitati kao da se govori o jednoj ili dvije osobe. Ako se čita kao da se govori o jednom nebeskom biću, vjerojatnije je da bi to bila osoba koja je oprostila njegove grijehe. Prema kasnijim izvješćima, prva je božanska osoba rekla Josephu Smithu da »čuj[e]« drugu, Isusa Krista, koji je tada iznio glavnu poruku koja je uključivala poruku o oprostu.¹⁰ Tada je izvješće Josepha Smitha iz 1832. godine moglo biti usmjereno na Isusa Krista, donositelja oprosta.

Drugi je način čitanja izvješća iz 1832. godine taj da je Joseph Smith govorio o dva bića, a oba je nazvao »Gospodin«. Argument o uljepšavanju ovisi o pretpostavci da se u izvješću iz 1832. godine opisuje ukazanje samo jednoga božanskog bića. No u izvješću iz 1832. godine ne kaže se da se samo jedno biće ukazalo. Zamijetite da su dvije reference na »Gospodina« vremenski odvojene: prvo »Gospodin« otvara Nebesa, tada Joseph Smith vidi »Gospodina«. Ovakvo je čitanje izvješća dosljedno s Josephovim izvješćem iz 1835. godine u kojem se prvo ukazuje jedna osoba, nakon koje ubrzo uslijedi druga. Tada se izvješće iz 1832. godine može razumno pročitati da znači kako je Joseph Smith vidio jedno biće koje je objavilo drugo, a oba je bića nazvao »Gospodin«: »Gospodin otvori Nebesa nada mnom i ja vidjeh Gospodina.«¹¹

Josephovi sve detaljniji opisi time mogu biti uvjerljivo čitani kao dokaz sve većeg uvida, akumuliranog tijekom vremena, temeljenog na iskustvu. Djelomično, razlike između izvješća iz 1832. godine i kasnijih izvješća mogu imati veze s razlikama između pisane i izgovorene riječi. Izvješće iz 1832. godine predstavlja prvi pokušaj Josepha Smitha da zapiše svoju povijest. Te je iste godine pisao prijatelju kako se osjećao zatočeno »papirom olovkom i tintom te iskrivljenim isprekidanim razbijenim i nesavršenim jezikom«. Pisanu je riječ nazvao »malenom uskom tamnicom«.¹² Opsežnost kasnijih izvješća puno se lakše razumije, pa čak i očekuje kada ih razaznamo kao vrlo vjerojatno diktirana izvješća – lagan, ugodan medij za Josepha Smitha i onaj koji je omogućio riječima da lakše teku.

Zaključak

Joseph Smith opetovano je svjedočio da je doživio čudesno viđenje Boga Oca i njegovog Sina, Isusa Krista. Ni Prvo viđenje ni argumenti protiv njega ne mogu se dokazati isključivo povijesnim istraživanjem. Spoznaja o istinitosti svjedočanstva Josepha Smitha zahtijeva da svaki najgorljiviji tražitelj istine proučava zapis i zatim primjenjuje dovoljnu vjeru u Krista kako bi u iskrenoj, poniznoj molitvi zapitao Boga je li zapis istinit. Ako tražitelj pita sa stvarnom namjerom da djeluje prema odgovoru koji objavi Duh Sveti, očitovat će se istinitost viđenja Josepha Smitha. Na taj način svaka osoba može znati je li Joseph Smith bio iskren kad je izjavio: »Vidjeh viđenje; znadoh to, i znadoh da i Bog to znade, i ne mogah to zanijekati.«¹³

Crkva odaje priznanje doprinosu znanstvenika povijesnom sadržaju predstavljenom u ovom članku. Njihov je rad korišten uz dopuštenje.

Prvotno objavljeno u studenom 2013. godine.