Žene i moć saveza
predsjednica Jean B. Bingham
opća predsjednica Potpornog društva
Možemo se radovati povlasticama i moćima koje imamo kroz svećeništvo
Ilustracije: Amber Eldredge
Predsjednik Russell M. Nelson podučio je da su nebesa jednako otvorena ženama koje su podarene Božjom moću koja proizlazi iz njihovih svećeničkih saveza, kao što su otvorena muškarcima koji obnašaju svećeništvo.
»Molim se da se istina ubilježi u srce svake od vas jer vjerujem da će to promijeniti vaš život«, rekao je. »Volio bih vam ostaviti blagoslov da možete razumjeti moć svećeništva kojom ste podarene i da ćete povećati tu moć primjenjujući svoju vjeru u Gospodina i njegovu moć.«
Predsjednik Nelson pozvao je žene Crkve da »uz molitvu proučava[mo]« o svećeničkoj moći i »otkrije[mo] što će [nas] Duh Sveti podučiti«. Volim što nas je naš živući prorok pozvao sve, da učimo i primimo objavu i bolje »zadobije[mo], razumije[mo] i koristi[mo] moć kojom [smo] bile podarene«1.
Mnogo puta tijekom svog života iskusila sam obećane blagoslove koji dolaze kroz slijeđenje savjeta proroka. Ovaj poziv nije bio drugačiji. Razmišljajući o pozivu predsjednika Nelsona, moj um odmah se okrenuo prema hramu – mjestu u kojem sam podarena svećeničkom moću – i daru te moći kroz moj život. Bile su mi potrebne godine da prepoznam kako se ta moć manifestira u mom životu.
Svećenička moć, poput dara Duha Svetoga, dolazi od našeg brižnog Oca na Nebu i iz naše osobne pravednosti. Obdržavanjem naših saveza s Gospodinom, imamo priliku primiti objavu za naše živote, obitelj, poslove, školu – za sve za što tražimo vodstvo. Ne postoji ništa što nam je važno, a da nije važno Gospodinu. I kada pozovemo Duha da bude s nama, možemo doći do većeg razumijevanja svećeničke moći kroz vodstvo Duha Svetoga.
Što više učim o svećeničkoj moći kroz osobno proučavanje i iskustvo, više razumijem kako je to važno za sve dijelove našeg života. Svećenička moć pomaže nam primiti objavu za naše dnevne izazove.
U mojim pozivima, budući da služim sa svećeničkom vlašću koju mi je dao onaj koji ima ključeve, bilo je mnogo prilika kada su mi dane misli ili riječi koje su djevojka, sestra iz Potpornog društva ili dijete iz Male škole trebali čuti. Znam da su te riječi došle zbog svećeničke ovlasti koja mi je dana kada sam odijeljena za taj poziv.
U braku, kao u bilo kojem odnosu, ljudi prolaze kroz stadije i faze učenja i rasta. Naučila sam da kada se sjetim tko je moj muž, tko sam ja, i što trebamo činiti zajedno kao Božja djeca, to je promijenilo moje srce. To što smo zapečaćeni kroz ovlast svećeništva opunomoćilo je i motiviralo oboje da budemo ujedinjeniji. Kada je Spasitelj rekao: »Ako niste jedno, niste moji« (Nauk i savezi 38:27), on ne misli samo na crkveno okruženje. On misli i na naše obiteljske odnose.
I kao majka, sjećam se da sam se zabrinula za mlado odraslo dijete koje je činilo stvari za koje sam znala da neće usrećiti to dijete. Složili smo se da ćemo razgovarati o problemu i izdvojili smo vrijeme za razgovor. Prije dogovorenog termina za naš telefonski poziv, imala sam spremnu lekciju i znala sam točno što ću reći. Molila sam se da imam Duha uza se. Ono što je izašlo iz mojih usta od početka našeg razgovora i tijekom poziva bilo je potpuno drugačije od onoga što sam planirala reći. No bilo je to upravo ono što je tom djetetu trebalo. Dar Duha Svetoga omogućio je da srca budu smekšana i da se pronađe bolje rješenje. To je prikaz kako svećenička moć djeluje u našim životima.
Žene se prečesto uspoređuju s drugima. No nitko se od nas ne osjeća dobro kada se uspoređujemo s drugima. Svaka žena ima jedinstven spoj sposobnosti i talenata, a svi su bogomdani. Samo zato što vi i ja nismo iste – ili što nijedna žena nije ista – to nas ne čini manjom ili većom. Trebamo pronaći svoje darove i razviti ih, prisjećajući se tko nam ih je dao, a zatim ih koristiti za njegove svrhe. Dok dijelimo svoje darove da blagoslovimo druge, mi doživljavamo moć svećeništva u našim životima.
Imala sam povlasticu upoznati mnoge izvrsne žene koje pokazuju vjeru i moć kroz svoja djela. Žene daju svoje talente i sposobnost na čudesne i različite načine. One čine ogromnu razliku u životima svih oko sebe – u svojim obiteljima, na poslu, u crkvi, školi ili gdje god provode svoje vrijeme.
Jedna od stvari koju sam naučila o svećeništvu jest da dajemo najbolje od sebe kada djelujemo međuovisno jedni s drugima. Tako je to Gospodin osmislio; to je božanski obrazac. Ne trebamo se natjecati jer su svi ti različiti darovi, talenti i sposobnosti potrebni – i od muškaraca i od žena. Gospodin nas nježno vodi na tom putu kako bi svatko od nas mogao steći bolje razumijevanje kako raditi zajedno i kako cijeniti doprinose jedni drugih. To je doista najbolji način da ostvarimo njegovo djelo.
Žene ne trebaju čekati nekoga da im kaže što učiniti sa svojim darovima, talentima i moću. Imamo sposobnost primiti objavu za sebe. Ne trebamo čekati da netko djeluje na nas; trebamo imati hrabrost djelovati prema objavi koju primimo. Traženje nadahnuća i reagiranje na to duhovno vodstvo dokaz je da crpimo svećeničku moć koja nam je obećana kada obdržavamo naše saveze s Bogom.
Kako je predsjednik Nelson podučio: »Što bi moglo biti uzbudljivije od rada s Duhom kako bi se razumjela Božja moć – moć svećeništva?« Obećao je: »Dok vaše razumijevanje raste, a vi primjenjujete vjeru u Gospodina i njegovu moć svećeništva, porast će vaša sposobnost korištenja ovog duhovnog blaga koje je Gospodin stavio na raspolaganje2.« I ja znam da su ova obećanja od našeg živućeg proroka sigurna.