Zaštita djece
Što možemo učiniti kako bismo bolje zaštitili i osnažili djecu u našim životima?
Foto ilustracija: Linda Lee
Od svih skupina ljudi koje je Isus podučavao, znamo da je posebno volio djecu. Pružao je pažnju djeci čak i kad to nije bilo pogodno. Pozivao je djecu da prime osobni blagoslov od njega. Osuđivao je one koji bi naudili djeci. I podučavao je da trebamo postati više poput djece kako bismo ušli u kraljevstvo nebesko.1
»Pogledajte dječicu svoju«, rekao je onima na američkom kontinentu nakon svog Uskrsnuća. Nebesa su se otvorila i brižni, zaštitnički anđeli sišli su i stvorili krug oko djece, okružujući ih vatrom (vidi 3 Nefi 17:23–24).
Sa svim opasnostima u svijetu danas, mogli bismo željeti da naša djeca neprestano budu okružena nebeskim ognjem. Procijenjeno je da je jedna od četiri osobe u svijetu bila zlostavljana kao dijete, a taj prosječan broj raste kada pogledate određene ranjive skupine, poput onih s invaliditetom.2 Dobra je vijest da ima mnogo toga što možemo učiniti kako bismo bili proaktivni u zaštiti djece.
»Zamislite u svojim mislima dijete koje volite,« rekla je sestra Joy D. Jones, opća predsjednica Male škole. »Kada kažete ovom djetetu: ‘Volim te’, što to znači?… [Mi] pružamo zaštitu kako bismo pomogli onima koje volimo da postanu najbolji što mogu biti i suoče se s izazovima života.«3
Možda će pažljivije gledanje Spasiteljevog primjera potaknuti ideje o tome kako možemo bolje zaštititi djecu u našem životu.
Isus je imao vremena za njih
Pogledajte dječicu svoju, David Lindsley © 1983
Isus je odvajao vrijeme kako bi obraćao pažnju na mlade i ranjive (vidi Matej 19:14). Mi također možemo odvajati vrijeme da slušamo svoju djecu inastojimo razumjeti njihove izazove.
»Što više ljubavi dijete osjeti, tim mu je lakše otvoriti se«, rekla je sestra Jones. »Mi moramo započeti razgovor i ne čekati da djeca dođu k nama.«4
Jedna je majka otkrila da joj pomaže pitati svoju djecu svake večeri: »Jeste li čuli neku riječ danas koju ne razumijete?«
Prvi nagon naše djece može biti potražiti odgovore na internetu zato što internet daje pomoć odmah i ne sudi, ali trebamo ih uvjeriti da smo mi pouzdaniji izvor informacija. A to uključuje ne reagirati pretjerano kada nam naša djeca kažu nešto neugodno. Na primjer, ako doživimo emocionalni izljev kada nam naše dijete prizna da je tražilo pornografiju, možda neće ponovno doći k nama tražeći pomoć. Ali ako reagiramo s ljubavlju, imamo priliku poslati jasnu poruku – da želimo da razgovaraju s nama o bilo čemu.
Sestra Jones je uočila: »Manji problemi o kojima se raspravlja na brižan način stvaraju temelj zdrave reakcije tako da je, kada veliki problemi dođu, komunikacija i dalje otvorena.«5
Neki od najvažnijih, zaštitničkih razgovora koje roditelji mogu imati s djecom su o njihovim tijelima. Ovi razgovori trebaju uključivati točne riječi za dijelove tijela, informacije o higijeni i koje promjene mogu očekivati u budućim godinama. Trebamo razgovarati o seksualnosti i kako su fizička i emocionalna intimnost divan dio nauma Nebeskog Oca za nas. Možemo također razgovarati o temama poput zlostavljanja i pornografije. Ovi razgovori trebaju biti prilagođeni dobi i vođeni pitanjima koja naša djeca imaju. U idealnom slučaju, s vremenom bismo imali više razgovora, iznoseći dodatne informacije kako naša djeca rastu i njihovo se razumijevanje povećava. (Pogledajte kraj ovog članka za korisne izvore.)
Isus im je postavio primjer.
Isus je postavio savršen primjer za svakoga (vidi Ivan 8:12). Kao odrasli, mi također imamo mogućnost i odgovornost biti primjeri. Jedan od najboljih načina kako možemo pomoći našoj djeci da budu sigurna je da sami budemo primjer sigurnih izbora. Djeca uočavaju kako se njihovi roditelji odnose prema drugima i dopuštaju drugima da se odnose prema njima. Molimo vas, ako ste u vezi ili se mučite s ovisnošću koja ugrožava vas ili vašu obitelj, tražite pomoć. Kontaktirajte civilne vlasti i profesionalne savjetnike, kao i svog biskupa ili predsjednicu Potpornog društva, koji vam mogu pomoći povezati se s odgovarajućim izvorima u Crkvi i zajednici. Vi zaslužujete sigurnost i poštovanje.
Također, trebamo postaviti primjer brige za našu duhovnu snagu. Vide li nas naša djeca kako se molimo? Znaju li da čitamo Sveta pisma? Jesu li čula naše svjedočanstvo? Odijevamo li »bojnu opremu Božju« kao obitelj ujutro prije odlaska u svijet (vidi Efežanima 6:11–18; Nauk i savezi 27:15–18)?
Isus je govorio za njih
Isus je govorio protiv onih koji bi naudili djeci (vidi Matej 18:6). Mi također možemo biti zagovornici za djecu u našem životu.
»Djeca trebaju druge da govore za njih«, podučio je predsjednik Dallin H. Oaks, prvi savjetnik u Prvom predsjedništvu, »i ona trebaju donositelje odluka koji stavljaju njihovu dobrobit ispred sebičnih interesa odraslih«.6
Iako se ne trebamo previše bojati drugih ili sumnjati u njih, trebamo biti svjesni potencijalnih prijetnji i donositi mudre odluke o sigurnosti. Vođe Male škole trebaju slijediti crkvene smjernice za sprečavanje zlostavljanja7 – zaštita je imati dva učitelja u svakoj učionici i nekoga iz predsjedništva tko provjerava razrede.
Roditelji i vođe trebaju se zajedno savjetovati i odlučiti postoje li dodatne mjere opreza koje mogu poduzeti kako bi umanjili određene prijetnje. Na primjer, mnoge crkvene zgrade imaju prozore na vratima učionica. Ako vaša zgrada nema, možete razmotriti ostaviti vrata malo otvorena tijekom nastave i razgovarati s vašim lokalnim predstavnikom za upravljanje objektima da vidi mogu li se ugraditi prozori. Bez obzira na njihove pozive, svi odrasli mogu obratiti pažnju u crkvi i pomoći kad je potrebno, kao izraziti dobrodošlicu posjetiteljima koji šetaju hodnicima ili potaknuti dijete koje luta da se vrati u razred.
Nažalost, ponekad djeci naude druga djeca. Ako uočimo bilo kakvo nasilje ili neprimjereni fizički kontakt u crkvi ili bilo gdje, odmah trebamo intervenirati. Ako smo vođe, trebamo biti spremni razgovarati s uključenim obiteljima – čak i ako su razgovori neugodni – kako bismo osigurali da su sva djeca sigurna. Govorite sa sućuti i jasnoćom, kako biste pomogli uspostaviti kulturu ljubaznosti.
Ako vjerujemo da je dijete zlostavljano, to trebamo odmah prijaviti civilnim vlastima. U mnogim zemljama postoje pozivni centri koji nude pomoć u kriznim slučajevima, informacije i usluge podrške. Trebamo također reći biskupu da sumnjamo na zlostavljanje, pogotovo kad to uključuje nekoga tko bi mogao imati pristup djeci kroz Crkvu. Osim poduzimanja mjera da se spriječi počiniteljev budući pristup djeci, biskup može pružiti utjehu i podršku žrtvama i pomoći im povezati se s dodatnim izvorima kroz Obiteljsku službu.
Isus ih je blagoslovio jedno po jedno
Foto ilustracija: Shanea Janese Acebal
Isus je poznavao i blagoslovio djecu jedno po jedno (vidi 3 Nefi 17:21). Slično tome, trebamo upoznati svako dijete i nastojati pomoći upravo njemu ili njoj.
Kako možemo učiniti crkvu sigurnijom za djecu sa zdravstvenim problemima? Imamo li plan za pomaganje djeci Male škole s invaliditetom? Jesu li lekcije Male škole koje podučavamo osjetljive na različite situacije kod kuće? Što još možemo učiniti kako bismo bili više uključivi?
Rasistički komentari, podrugljive primjedbe o drugim kulturama i osuđujući stavovi prema članovima drugih vjera ne smiju imati mjesto u porukama koje iznosimo. U jednom razredu Male škole dječak nije dobro govorio isti jezik kao druga djeca. Kako bi mu pomogli da se osjeća dobrodošlo, učitelji su nastojali tiskati uručke na oba jezika. Jednostavna djela obazrivosti pokazuju djeci da ih osobno poznajemo i brinemo se za njih i ta djela mogu postaviti primjer za njih koji će slijediti.
Možemo otkriti da neka djeca trebaju pomoć na hitan način. Na primjer, iako su neke promjene raspoloženja normalan dio odrastanja, ako je dijete ljuto, povučeno ili tužno nekoliko tjedana, mogao bi postojati ozbiljniji problem koji traži profesionalnu pomoć. Iako su pravedne navike poput molitve i proučavanja Svetih pisama važne, često je više podrške potrebno onima koji se nose s početkom mentalne bolesti ili sa skrivenom traumom. Ignoriranje situacije neće poboljšati stvari. U mnogim područjima biskupi mogu pružiti financijsku pomoć pojedincima i obiteljima za savjetovanje kroz Obiteljsku službu ili druge pružatelje.
Isus ih je osnažio
Foto ilustracija: Angalee Jackson
Iako je štitio djecu, Isus ih je također osnažio. Ukazivao je na djecu kao primjere (vidi Matej 18:3). Nakon njegove posjete Americi, djeca su mogla podučiti odrasle »čudesne stvari« (3 Nefi 26:16).
Mi možemo osnažiti djecu koju poznajemo podučavajući ih da prepoznaju kako im se Duh obraća i zatim da slijede Duha pri donošenju odluka – pomažući im da razviju unutarnji filter koji će voditi njihove postupke. Kao što je sestra Jones podučila: »Ključno je pomaganje djeci stvoriti svoj unutarnji zaključak da… žele [donositi sigurne odluke].«8 Slijede neke ideje koje su osnažile druge obitelji:
-
Jedna je majka podučila svoju djecu da obrate pažnju na svoje »o joj osjećaje« i budu pažljivi oko ljudi koji se čine »čudnima«. To se isplatilo kad su neki ljudi pokušali uvjeriti njezinog sina da ih slijedi u kupaonicu i on je poslušao svoje osjećaje upozorenja i odbio.
-
Neke obitelji unaprijed stvaraju plan bijega da ga upotrijebe kad se susretnu s nečim štetnim. Na primjer, plan bijega jedne obitelji zvao se »sruši i reci« i sastojao se od gašenja monitora računala i govorenja roditeljima istog trena ako se pojavi loša slika. Njihova se djeca nikada nisu trebala pitati kako postupati s lošim medijima – ona su znala što učiniti!
-
Druga je obitelj osmislila lozinku koju njihova djeca mogu poslati svojim roditeljima ili reći preko telefona ako trebaju da netko odmah dođe po njih.
-
Možete pomoći svojoj djeci da vježbaju reći »Ne!« kada ih netko pokuša uvjeriti da učine nešto zbog čega se osjećaju neugodno. Svako dijete treba znati da može tražiti pomoć i oni trebaju nastaviti tražiti dok ne budu sigurni.
Naša uloga kao odraslih osoba
Sjetimo se ponovno scene u 3 Nefiju 17, kada Isus »uze dječicu njihovu, jedno po jedno, i blagoslovi ih, i pomoli se Ocu za njih… I ona bijahu obavijena vatrom; i anđeli im posluživahu« (stihovi 21, 24). Možda je ključna točka ove priče ne samo u tome da nas poduči koliko su djeca važna, već i da pokaže što naša uloga treba biti, kao odraslih osoba. Mi smo njegovatelji budućeg naraštaja. Mi trebamo biti anđeli koji okružuju djecu i poslužuju im. Nastavimo gledati prema Isusu kao našem savršenom primjeru i zatim činiti najbolje što možemo kako bismo okružili naše malene ljubavlju i zaštitom.