Poruka za kućno posjetiteljstvo, studeni 2017.
Tri sestre
Mi smo odgovorni za vlastito učeništvo i to nema veze – gotovo nikakve – s načinom na koji se drugi odnose prema nama.
Drage sestre, drage prijateljice, započeti Opći sabor zasjedanjem žena diljem svijeta vrlo je značajno i čudesno. Zamislite samo, sestre svih uzrasta, pozadina, nacionalnosti i jezika ujedinjene u vjeri i ljubavi prema Gospodinu Isusu Kristu.
Kada smo se nedavno susreli s našim voljenim prorokom, predsjednikom Thomasom S. Monsonom, izrazio nam je koliko on voli Gospodina. A ja znam da je predsjednik Monson vrlo zahvalan za vašu ljubav, molitve i predanost Gospodinu.
Jednom davno u dalekoj je zemlji živjela obitelj triju sestara.
Prva je sestra bila tužna. Činilo joj se kako ništa na njoj, od nosa do brade i od glave do pete, nije bilo sasvim dovoljno u redu. Kada bi progovorila, često su riječi izlazile čudno i ljudi su se smijali. Kada bi ju netko kritizirao ili ju »zaboravio« pozvati na nešto, ona bi se posramila, otišla i pronašla tajno mjesto gdje bi tužno uzdisala i pitala se zbog čega je njezin život tako pust i neveseo.
Druga je sestra bila ljutita. Sebe je smatrala vrlo pametnom, no uvijek je bio netko tko bi postigao bolji rezultat od nje na ispitima u školi. Također, smatrala se zabavnom, poštenom, modernom i fascinantnom. Međutim, činilo se kako uvijek postoji netko tko je zabavniji, pošteniji, moderniji ili fascinantniji.
Nikada nije bila prva ni u čemu i to nije mogla podnijeti. Život ne bi trebao biti takav!
Ponekad bi verbalno napadala druge i činilo se kako je uvijek na rubu ogorčenosti ovime ili onime.
Naravno, to ju nije činilo ništa više omiljenom ili popularnom. Ponekad je stiskala zube i šake misleći: »Život je tako nepošten!«
Bila je tu i treća sestra. Za razliku od svoje tužne i ljutite sestre, ona je bila, jednostavno, radosna. A nije to bilo zbog toga što je pametnija, ili ljepša ili sposobnija od svojih sestara. Ne, ljudi su i nju ponekad izbjegavali i zanemarivali. Ponekada bi ismijavali ono što je odjenula ili nešto što je rekla. Pokatkad su govorili zločeste stvari o njoj. No, nije dopustila da je takve stvari previše uznemiruju.
Ova je sestra voljela pjevati. Nije imala savršen ton, i ljudi su joj se smijali, no to je nije spriječilo. Rekla bi: »Neću dopustiti da me drugi ljudi i njihovo mišljenje spriječe da pjevam!«
Činjenica da je nastavila s pjevanjem razljutila je njezine sestre.
Prošlo je mnogo godina i s vremenom je svaka sestra došla do kraja svoga puta na zemlji.
Prva je sestra, koja je uvijek iznova otkrivala velika razočaranja u životu, s vremenom preminula tužna.
Druga je, svakoga dana pronalazeći nešto što ne voli, preminula ljutita.
A treća je sestra, provevši svoj život pjevajući svoju pjesmu svom snagom i sa samouvjerenim osmijehom na licu, preminula radosna.
Naravno, život nikada nije tako jednostavan i ljudi nikada nisu tako jednodimenzionalni kao ove tri sestre iz priče. No, čak i ekstremni primjeri poput ovih mogu nas podučiti nečemu o nama samima. Ako ste poput većine nas, tada ste možda prepoznali dio sebe u jednoj, dvije ili možda sve tri sestre. Promotrimo pobliže svaku od njih.
Žrtva
Prva je sestra iz sebe činila žrtvu – kao netko protiv koga svi djeluju.1 Činilo se kao da se sve stvari događaju samo da bi ju učinile nesretnom. S takvim pristupom životu, drugima je dopuštala da kontroliraju njezine osjećaje i ponašanje. Kada to činimo, dopuštamo da nas ljulja i zanosi svako mišljenje – a u ovo današnje doba to su sveprisutne društvene mreže, čiji vjetri pušu snagom uragana.
Drage sestre, zašto biste predale svoju sreću nekome ili skupini nekih tamo ljudi, koji ni malo ne mare za vas ili vašu sreću?
Ako ćete brinuti oko onoga što drugi govore o vama, preporučam ovaj lijek: upamtite tko ste. Sjetite se da dolazite iz kraljevske kuće kraljevstva Božjega, da ste kćeri Nebeskih Roditelja koji vladaju svemirom.
Imate božanski DNK. Posjedujete jedinstvene darove koji svoje porijeklo vuku iz vašeg duhovnog stvaranja i koji su se razvijali tijekom neizmjernog razdoblja vašeg predsmrtnog života. Vi ste dijete našeg milosrdnog i vječnog Oca na Nebu, Gospodina nad vojskama, onoga koji stvori svemir, rasprostre zvijezde po beskrajnom prostranstvu i smjesti planete u svoje orbite.
Vi ste u njegovim rukama.
Vrlo dobrim rukama.
Rukama ljubavi.
Brižnim rukama.
I ništa što itko ikada kaže o vama neće to promijeniti. Njihove su riječi beznačajne u usporedbi s onime što je Bog rekao o vama.
Vi ste njegovo dragocjeno dijete.
On vas voli.
Čak i kada posrnete i kada se odvratite od njega, Bog vas voli. Ako se osjećate izgubljeno, napušteno ili zaboravljeno – ne bojte se. Dobri pastir će vas pronaći. Stavit će vas na svoja ramena. I odvest će vas kući.2
Drage moje sestre, neka ove božanske istine prodru duboko u vaša srca. I otkrit ćete da postoji mnogo razloga zbog kojih ne trebate biti tužne jer trebate ispuniti vječnu sudbinu.
Voljeni Spasitelj svijeta dao je život svoj kako biste mogle odabrati ostvariti tu sudbinu. Na sebe ste preuzele njegovo ime, njegove ste učenice. I zbog njega, možete odjenuti odjeću vječne slave.
Mrzitelj
Druga je sestra bila gnjevna na svijet. Poput tužne sestre, osjećala je kao da je netko drugi uzrok njezinih problema. Krivila je svoju obitelj, prijatelje, svoga šefa i kolege s posla, policiju, susjede, vođe Crkve, posljednje modne krikove, čak i jačinu solarnih ploča i običnu lošu sreću. I verbalno je nasrtala na sve njih.
Sebe nije smatrala zločestom osobom. Naprotiv, osjećala je da se jedina zauzima za sebe. Sve druge, vjerovala je, pokreće sebičnost, sitničavost i mržnja. Njezina je motivacija, s druge strane, bila dobra namjera – pravednost, poštenje i ljubav.
Nažalost, način razmišljanja ove ljutite sestre odviše je uobičajen. To su primijetili i u nedavnoj studiji u kojoj se proučavao sukob između protivničkih skupina. Kao dio studije, istraživači su intervjuirali Palestince i Izraelce na Bliskom Istoku te republikance i demokrate u Sjedinjenim Američkim Državama. Otkrili su »da svaka strana osjeća da njihovu skupinu pokreće više ljubav, nego mržnja, no kada ih se upitalo zbog čega su u sukobu sa suparničkom skupinom, istaknuli su mržnju kao njihov pokretački čimbenik.«3
Drugim riječima, svaka je skupina sebe smatrala »dobrom« – poštenom, ljubaznom i pravednom. Nasuprot tome, svoje su suparnike smatrali »lošima« – neobrazovanima, nepoštenima, čak i zlima.
One godine kada sam ja rođen, svijet je bio uronjen u grozan rat koji je svijetu prouzročio agonizirajuću i bolnu tugu. Taj je rat započeo moj narod – skupina nekolicine ljudi koji su druge, određene, skupine smatrali zlima te su poticali mržnju prema njima.
Utišavali su one koje nisu voljeli. Posramljivali su ih i demonizirali. Smatrali su ih inferiornima – čak i manjima od ljudi. Jednom kada degradirate neku skupinu ljudi, najvjerojatnije ćete opravdavati riječi i djela nasilja protiv njih.
Naježim se kada se sjetim svega što se događalo u Njemačkoj u 20. stoljeću.
Kada nam se netko suprotstavlja ili se ne slaže s nama, primamljivo je pretpostaviti kako nešto nije u redu s tom osobom. A vrlo je lako njihovim riječima ili djelima pripisati najgore motive.
Naravno, uvijek se moramo zauzimati za ono ispravno, a ponekada moramo podignuti svoj ton u tu svrhu. Međutim, kada to činimo s ljutnjom ili mržnjom u našim srcima – kada nasrćemo na druge kako bismo ih povrijedili, posramili ili utišali – izgledno je da to ne činimo u pravednosti.
Što je Spasitelj podučavao?
»A ja vam kažem: Ljubite svoje neprijatelje i molite za one koji vas progone,
kako biste postali sinovi svoga Oca nebeskog.«4
Tako to čini Spasitelj. Prvi je korak srušiti prepreke koje stvaraju toliku ljutnju, mržnju, podjelu i nasilje u svijetu.
»Da«, mogli biste reći, »voljet ću svoje neprijatelje – ako bi oni činili to isto«.
Ali, to zapravo i nije važno, zar ne? Mi smo odgovorni za vlastito učeništvo i to nema veze – gotovo nikakve – s načinom na koji se drugi odnose prema nama. Očito se nadamo da će zauzvrat oni biti puni razumijevanja i dobrote, no naša ljubav prema njima ne ovisi o njihovim osjećajima prema nama.
Možda će naša nastojanja da volimo svoje neprijatelje umekšati njihova srca i utjecati na njih na dobro. A možda i neće. Ipak, to ne mijenja našu obvezu da slijedimo Isusa Krista.
Stoga, kao članovi Crkve Isusa Krista, voljet ćemo svoje neprijatelje.
Nadvladat ćemo ljutnju ili mržnju.
Ispunit ćemo naša srca ljubavlju za svu Božju djecu.
Doprijet ćemo do drugih kako bismo ih blagoslovili i služili im – čak i do onih »koji [nas] progone«.5
Autentični učenik
Treća sestra predstavlja autentičnog učenika Isusa Krista. Ona je učinila nešto što je vrlo teško – vjerovala je Bogu čak i usred ismijavanja i nevolja. Nekako je zadržala svoju vjeru i nadu, unatoč zastrašivanju i cinizmu oko sebe. Živjela je u radosti ne zbog toga što su njezine okolnosti bile radosne, nego jer je ona bila radosna.
Nitko od nas ne putuje kroz ovaj život bez otpora. Uz mnoštvo sila koje nas pokušavaju odvratiti s puta, kako zadržavamo svoj pogled usmjeren prema veličanstvenoj sreći obećanoj vjernicima?
Vjerujem kako odgovor možemo pronaći u snu proroka, prije nekoliko tisuća godina. Prorokovo ime je Lehi, a njegov je san zabilježen u dragocjenoj i predivnoj Mormonovoj knjizi.
U svom je snu Lehi vidio nepregledno polje, a u njemu čudesno stablo, prelijepo van svakog poimanja. Također, vidio je veliku skupinu ljudi kako ide prema tom stablu. Željeli su okusiti njegove plodove. Osjećali su i vjerovali da će im ono dati veliku sreću i mir.
Uzani je put vodio do tog stabla, a uz njega je bila željezna šipka koja im je pomagala ostati na putu. Ali, i tamna je magla zaklanjala njihov pogled i prema putu i prema stablu. A možda je još opasniji bio zvuk glasnoga smijeha i ruganja koji je dolazio iz velike i prostrane zgrade u blizini. Zapanjujuće je bilo to što je podrugivanje uvjerilo neke ljude, koji su došli do stabla i okusili čudesan plod, da se počinju osjećati posramljeno i odlutaju.6
Možda su počeli sumnjati u to da je stablo uistinu bilo tako prekrasno kako su nekoć mislili. Možda su započeli ispitivati stvarnost onoga što su iskusili.
Možda su mislili ako se okrenu od stabla da će im život biti lakši. Možda im se više neće rugati ili ih ismijavati.
I zapravo im je izgledalo da su ljudi, koji su im se rugali, izgledali vrlo sretno i da se dobro provode. Stoga bi, možda, ako napuste stablo, bili dobrodošli u zajednicu u velikoj i prostranoj zgradi i možda bi im pljeskali zbog njihove prosudbe, umnosti i profinjenosti.
Ostanite na putu
Drage sestre, drage prijateljice, ako vam je ponekad teško držati se za željeznu šipku i čvrsto hodati prema spasenju, ako vas poljuljaju smijeh i izrugivanje drugih koji su naizgled samouvjereni, ako vas muče neodgovorena pitanja ili nauk koji još uvijek ne shvaćate, ako se osjećate tužno zbog razočaranja, potičem vas da se prisjetite Lehijevog sna.
Ostanite na putu!
Nikada ne ispuštajte željeznu šipku – Božju riječ!
A kada vas netko pokušava posramiti zbog blagovanja ljubavi Božje, ignorirajte ga.
Nikada nemojte zaboraviti da ste dijete Božje, čeka vas obilje blagoslova, ako možete naučiti činiti njegovu volju, živjet ćete s njim još jednom!7
Svjetovna obećanja molitve i prihvaćanja nisu pouzdana, neistinita su i nezadovoljavajuća. Božja su sigurna, istinita i radosna – sada i zauvijek.
Pozivam vas da razmislite o religiji i vjeri s veće perspektive. Ništa što je ponuđeno u velikoj i prostranoj zgradi ne može se usporediti s plodovima živog evanđelja Isusa Krista.
Uistinu: »Ono što ljudsko oko nije vidjelo, što uho nije čulo, na što ljudsko srce nije pomislilo; to je Bog pripravio onima koji ga ljube«.8
Sam sam naučio da je put učeništva u evanđelju Isusa Krista put prema radosti. To je put prema sigurnosti i miru. To je put prema istini.
Svjedočim da po daru i moći Duha Svetoga to možete naučiti i sami.
U međuvremenu, ako vam put postane težak, nadam se da ćete pronaći utočište i snagu u našim predivnim organizacijama unutar Crkve: u Maloj školi, organizaciji Djevojaka i Potpornom društvu. Te su organizacije poput odmarališta na putu, gdje možete obnoviti svoje pouzdanje i vjeru za nastavak putovanja. One su sigurni dom gdje možete osjetiti osjećaj pripadnosti i primiti ohrabrenje od vaših sestara i sudružnica u učeništvu.
Ono što naučite u Maloj školi pripravlja vas za dodatne istine koje učite kao djevojke. Put učeništva kojim hodate u razredima Djevojaka vodi prema suradništvu i sestrinstvu Potpornog društva. Svakim korakom na putu dobivate dodatne mogućnosti za iskazivanje svoje ljubavi prema drugima kroz djela vjere, sućuti, ljubavi, čednosti i služenja.
Odabir ovoga puta učeništva odvest će vas do neizmjerne sreće i ispunjenja vaše božanske naravi.
Neće biti lako. Bit će potrebno uložiti sve što posjedujete – umnost, stvaralaštvo, vjeru, integritet, snagu, odlučnost i ljubav. Ali, jednoga ćete dana pogledati unatrag prema svojim nastojanjima, i gle, bit ćete zahvalne što ste ostale snažne, što ste vjerovale i što niste skrenule s puta.
Ustrajte
U životu postoji mnogo toga što ne možete kontrolirati. Ali, naposljetku, imate moć odabrati svoje odredište i mnoga svoja iskustva na putu. Ne radi se tu o vašim sposobnostima, nego o odlukama koje će promijeniti vaš život.9
Ne možete dopustiti okolnostima da vas rastuže.
Ne možete im dopustiti da vas razljute.
Možete se radovati što ste kćeri Božje. Možete pronaći radost i sreću u milosti Božjoj i u ljubavi Isusa Krista.
Možete biti radosne.
Potičem vas da svoja srca ispunite zahvalnošću za obilje i neograničenu dobrotu Božju. Moje drage sestre, vi to možete! Molim se svom svojom dušom da ćete donijeti odluku i ustrajati prema stablu života. Molim se da odaberete podići svoj glas i učiniti svoj život veličanstvenom simfonijom molitve radujući se u onome što ljubav Božja i čuda njegove Crkve i evanđelja Isusa Krista mogu donijeti na svijet.
Pjesma istinskog učeništva nekima će se činiti izvan tonaliteta ili čak preglasna. Od pamtivijeka je tako.
No našem je Nebeskom Ocu, i onima koji ga vole i štuju, to najdragocjenija i najljepša pjesma – uzvišena i posvećujuća pjesma o otkupiteljskoj ljubavi i služenju Bogu i bližnjima.10
Ostavljam vam svoj blagoslov kao apostol Gospodina da pronađete snagu i hrabrost za radostan napredak kao kći Božja dok svakoga dana radosno koračate slavnim putem učeništva. U sveto ime Isusa Krista. Amen.
© 2017 by Intellectual Reserve, Inc. All rights reserved. Tiskano u Njemačkoj. Pravo engleskog izdanja odobreno: 6/17. Pravo prevođenja odobreno: 6/17. Naslov izvornika: Visiting Teaching Message, November 2017. Croatian. 97931 119