Mladi
Misionar bez pločice s imenom
U školi sam imala učitelja koji je bio ona vrsta ljudi uz koju bi se drugi bojali iznijeti suprotno gledište. Jednog smo dana došli na temu misionara svetaca posljednjih dana. Znala sam da mogu odgovoriti na njegova pitanja, no činilo mi se da ne bih trebala. Stoga sam rekla tek toliko da bi u tom trenutku bio zadovoljan.
Sljedećih nekoliko tjedana nisam mogla prestati razmišljati o našem razgovoru. Konačno mi je došla misao da bih mu trebala dati Mormonovu knjigu s nekoliko označenih izraza o misionarskom djelu. Misao me plašila, no nije me napuštala. Znala sam da je to bio poticaj koji sam trebala slijediti.
Oko dva mjeseca kasnije, Mormonova knjiga je bila spremna. Cijeli taj dan sam imala osjećaj kao da će knjiga progorjeti rupu u mom ruksaku. Tri sekunde, koliko mi je trebalo da mu je uručim prije odlaska na zimske praznike, bile su najstrašniji trenutak u mom životu.
Prvi dan nakon praznika prolazila sam pokraj njegove učionice, no bojala sam se ući u nju. Zatim me pozvao i dao mi pismo. Pročitala sam ga na hodniku. Napisao je da je dugo proučavao odlomke koje sam označila i počeo vidjeti neke od razloga na kojima se temelji moja vjera.
Sad rado iznosim evanđelje i još se više veselim što ću uskoro služiti svom Nebeskom Ocu na misiji.