2013.
Poslušnost donosi blagoslove

Poruka Prvog predsjedništva, svibanj 2013.

Poslušnost donosi blagoslove

Poznavanje istine i odgovora na naša najveća pitanja dolazi nam kada smo poslušni zapovijedima Božjim.

Moja voljena braćo i sestre, kako li sam zahvalan što sam s vama ovoga jutra. Zanimaju me vaša vjera i molitve dok odgovaram na povlasticu da vam se obratim.

Kroz povijest, muškarci i žene tražili su znanje i shvaćanje smrtničkog postojanja te svoga mjesta i svrhe u njemu, kao i puta do mira i sreće. Takvu potragu poduzme svatko od nas.

Znanje i shvaćanje dostupni su čitavom ljudskom rodu. Oni su sadržani u istinama koje su vječne. U Nauku i savezima odjeljak 1, stih 39, čitamo: »Jer evo, gle, Gospod jest Bog, a Duh svjedočanstvo daje, i to svjedočanstvo je istinito, a istina ostaje u vijeke vjekova.«

Pjesnik je napisao:

I ako nebesa nestanu, a zemlja potone,

Istina, bit postojanja, izdržat će najgore,

Vječna, nepromjenljiva, zauvijek.1

Neki pitaju: »Gdje se takva istina nalazi i kako ju možemo prepoznati?« U objavi danoj po proroku Josephu Smithu u Kirtlandu, Ohio, u svibnju 1833, Gospodin je izjavio:

»A istina je spoznaja o stvari kakve one jesu, i kakve bijahu, i kakve će biti. …

Duh istine je od Boga …

A nitko ne prima puninu ako ne obdržava zapovijedi njegove.

Onaj koji obdržava [Božje] zapovijedi njegove prima istinu i svjetlo dok se ne proslavi u istini i sve spozna.«2

Kakvo veličanstveno obećanje! »Onaj koji obdržava [Božje] zapovijedi njegove prima istinu i svjetlo dok se ne proslavi u istini i sve spozna.«

Nema potrebe da vi ili ja u ovo prosvijetljeno doba, kada je punina evanđelja obnovljena, plovimo neotkrivenim morima i nepoznatim putevima u potrazi za izvorom istine. Brižni Nebeski Otac označio je naš put i dao nam pouzdanu mapu – poslušnost. Poznavanje istine i odgovora na naša najveća pitanja dolazi nam kada smo poslušni zapovijedima Božjim.

Učimo poslušnost tijekom naših života. Počevši od mladih dana, oni koji su odgovorni za brigu o nama postavljaju smjernice i pravila kako bi osigurali našu sigurnost. Život bi bio jednostavniji svima nama kada bismo posve slušali takva pravila. Mnogi od nas, ipak, spoznaju mudrost poslušnosti kroz iskustvo.

Dok sam odrastao, svakoga ljeta od ranog srpnja do ranog rujna, moja bi obitelj odsjela u našoj kolibi u parku Vivian u kanjonu Provo u Uti.

Jedan od mojih najboljih prijatelja u tim bezbrižnim danima u kanjonu bio je Danny Larsen, čija je obitelj također imala kolibu u parku Vivian. Svaki bismo dan lutali ovim dječačkim rajem, pecali u potoku i rijeci, skupljali kamenje i druga blaga, planinarili, penjali se i jednostavno uživali u svakoj minuti svakog sata svakog dana.

Jednog smo jutra Danny i ja zaključili da želimo napraviti logorsku vatru te večeri sa svim svojim prijateljima iz kanjona. Samo smo trebali pročistiti područje u obližnjem polju gdje bismo se svi mogli okupiti. Lipanjska trava koja je pokrila polja postala je suha i bodljikava pa polje nije bilo pogodno za naše potrebe. Počeli smo čupati visoku travu planirajući pročistiti veliko, kružno područje. Vukli smo svom silom, ali smo uspjeli iščupati samo male dijelove tog tvrdoglavog korova. Znali smo da će nam taj zadatak uzeti čitav dan, a naš entuzijazam i snaga su padali.

A onda mi je palo na pamet savršeno rješenje za um osmogodišnjaka. Rekao sam Dannyu: »Samo trebamo zapaliti ovaj korov. Samo ćemo zapaliti krug u korovu!« On se spremno suglasio i ja sam potrčao do kolibe po nekoliko šibica.

Samo da ne pomislite da smo se u nježnoj dobi od osam godina smjeli igrati sa šibicama; želim da vam bude jasno da ih ni Danny ni ja nismo smjeli koristiti bez nadzora odraslih. Obojicu su nas upozoravali na opasnosti vatre. Ipak, znao sam gdje moja obitelj drži šibice, a trebali smo očistiti to polje. Bez promišljanja, otrčao sam do kolibe i uzeo nekoliko šibica, pazeći da me nitko ne vidi. Brzo sam ih sakrio u jedan od svojih džepova.

Otrčao sam do Dannya, uzbuđen zbog rješenja koje imam u džepu. Sjećam se da sam mislio kako će vatra gorjeti samo onoliko koliko mi to želimo i onda će se nekako magično ugasiti.

Upalio sam šibicu na kamen i zapalio lipanjsku travu. Zapalila se kao da je umočena u gorivo. Prvi smo tren Danny i ja bili oduševljeni kako korov nestaje, ali nam je ubrzo postalo jasno da se vatra neće sama ugasiti. Uhvatila nas je panika kada smo shvatili da ju ne možemo zaustaviti. Opasni plamen počeo je slijediti divlju travu sve do planinskih obronaka, dovodeći u opasnost crnogoricu i sve na njegovom putu.

Nije nam preostalo ništa nego trčati po pomoć. Ubrzo su svi dostupni muškarci i žene u parku Vivian trčali s mokrim prekrivačima, udarajući po plamenu u pokušaju da ga ugase. Nakon nekoliko sati zadnji žar je ugašen. Prastara crnogorica je spašena, kao i domovi koje bi plamen dosegnuo.

Danny i ja smo naučili nekoliko teških, no važnih lekcija taj dan – među kojima je značajnija važnost poslušnosti.

Postoje pravila i zakoni koji osiguravaju našu fizičku sigurnost. Isto tako, Gospodin je priskrbio smjernice i zapovjedi kako bi osigurao duhovnu sigurnost kako bismo uspješno prošli kroz često podmuklo smrtničko postojanje i naposljetku se vratili našem Nebeskom Ocu.

Prije mnogo stoljeća, naraštaju koji je tradicionalno žrtvovao životinje, Samuel je smiono objavio: »Poslušnost je vrednija od najbolje žrtve, pokornost je bolja od ovnujske pretiline.«3

U ovoj rasporedbi, Gospodin je otkrio proroku Josephu Smithu da »traži srce i duh voljan, a oni koji su voljni i poslušni, blagovat će dobra zemlje sionske u ove posljednje dane«.4

Svi proroci, drevni i suvremeni, znali su da je poslušnost suštinska za naše spasenje. Nefi je izjavio: »Poći ću ja i učiniti ono što mi Gospod zapovijedi.«5 Iako su mnogi posustali u vjeri i poslušnosti, nikada se nije dogodilo da Nefi ne izvrši ono što je Gospodin tražio od njega. Neizreciv broj naraštaja blagoslovljen je kao rezultat toga.

Dirljiva priča o poslušnosti je ona o Abrahamu i Izaku. Koliko li je bolno teško moralo biti za Abrahama, u poslušnosti Božjoj zapovijedi odvesti svoga voljenog Izaka u zemlju Moriju, kako bi ga ondje prinio kao žrtvu. Možemo li zamisliti kakvu težinu je nosilo Abrahamovo srce dok je putovao na određeno mjesto? Sigurno je muka razarala njegovo tijelo i mučila njegov um dok je vezao Izaka, polegnuo ga na oltar i uzeo nož da ga ubije. S nepokolebljivom vjerom i čvrstim povjerenjem u Gospodina, odgovorio je na Gospodinovu zapovijed. Kako li je veličanstvena bila izjava i s kakvim čuđenjem je ona prihvaćena: »Ne spuštaj ruku na dječaka… niti mu što čini! Sad, evo, znam da se Boga bojiš, jer nisi uskratio ni svog sina, jedinca svoga.«6

Abraham je bio iskušan, a za njegovu vjernost i poslušnost Gospodin mu je dao ovo veličanstveno obećanje: »Budući da si poslušao moju zapovijed, svi će se narodi zemlje blagoslivljati tvojim potomstvom.«7

Iako se ne zahtjeva da dokažemo našu poslušnost na ovako dramatičan i za srce bolan način, poslušnost se očekuje i od nas.

Predsjednik Joseph F. Smith je u listopadu 1873. proglasio: »Poslušnost je prvi zakon neba.«8

Predsjednik Gordon B. Hinckley je rekao: »Sreća svetaca posljednjih dana, mir svetaca posljednjih dana, napredak svetaca posljednjih dana, blagostanje svetaca posljednjih dana i vječno spasenje i uzvišenje ovih ljudi leži u poslušnom koračanju prema Božjim savjetima.«9

Poslušnost je oznaka proroka; ona im je priskrbila snagu i znanje kroz stoljeća. Bitno je da shvatimo da i mi imamo pravo na taj izvor snage i znanja. On je dostupan svakome od nas danas dok smo poslušni Božjim zapovijedima.

Tijekom godina upoznao sam bezbroj pojedinaca koji su bili posebno vjerni i poslušni. Blagoslovili su me i nadahnuli. Ako smijem, ispričao bih vam priču o dva takva pojedinca.

Walter Krause bio je postojan član Crkve koji je, sa svojom obitelji, živio u Istočnoj Njemačkoj nakon Drugog svjetskog rata. Usprkos teškoćama s kojima se susretao zbog manjka slobode u tom području svijeta u to vrijeme, brat Krause je bio čovjek koji je volio Gospodina i služio mu. Vjerno je i savjesno ispunjavao svaki zadatak koji mu je dan.

Drugi čovjek, Johann Denndorfer, rođeni Mađar, preobratio se u Crkvu u Njemačkoj i kršten je tamo 1911. u dobi od 17 godina. Nedugo nakon toga se vratio u Mađarsku. Nakon Drugog svjetskog rata postao je zatvorenik u vlastitoj zemlji u gradu Debrecinu. Sloboda je također bila uzeta ljudima Mađarske.

Brat Walter Krause, koji nije poznavao brata Denndorfera, primio je zadatak da mu bude kućni učitelj i da ga redovito posjećuje. Brat Krause je pozvao svog suradnika kućnog učitelja i rekao mu: »Dobili smo zadatak posjetiti brata Johanna Denndorfera. Jesi li slobodan ići sa mnom ovaj tjedan da ga posjetimo i damo mu poruku evanđelja?« A onda je dodao: »Brat Denndorfer živi u Mađarskoj.«

Njegov ga je suradnik upitao: »Kada ćemo krenuti?«

»Sutra«, odgovorio je brat Krause.

Suradnik je pitao: »Kada ćemo se vratiti kući?«

Brat Krause je odgovorio: »Pa za tjedan dana – ako se vratimo.«

I tako su dva kućna učitelja krenuli posjetiti brata Denndorfera, putujući vlakom i autobusom od sjeveroistočnog područja Njemačke do Debrecina u Mađarskoj – značajno putovanje. Brat Denndorfer nije imao kućne učitelje još od prije rata. Sada, kad je vidio ove sluge Gospodina, bio je savladan zahvalnošću što su došli. Prvo je odbio rukovati se s njima. Umjesto toga, otišao je do svoje spavaće sobe i iz malog kabineta izvadio kutiju u kojoj je bila desetina koju je čuvao godinama. Dao je desetinu svojim kućnim učiteljima i rekao: »Sada sam poravnao račun s Gospodinom. Sada osjećam da sam dostojan rukovati se sa slugama Gospodnjim!« Brat Krause mi je kasnije rekao da je bio neizrecivo dirnut kada je pomislio da je ovaj vjeran brat, koji nije imao kontakt s Crkvom mnogo godina, poslušno i dosljedno uzimao od svojih skromnih primanja 10 posto kako bi platio svoju desetinu. Spremao ih je ne znajući kada i hoće li uopće moći to platiti.

Brat Walter Krause preminuo je prije devet godina u dobi od 94 godine. Služio je vjerno i poslušno cijeli svoj život i bio je nadahnuće meni i svima koji su ga poznavali. Kada se od njega tražilo da ispuni zadatak, nikada nije propitivao, nikada mrmljao i nikada nije tražio isprike.

Moja braćo i sestre, velika kušnja ovoga života je poslušnost. Gospodin je rekao: »I tako ćemo ih iskušati da vidimo hoće li oni činiti sve što im god Gospod, Bog njihov, zapovjedi.«10

Spasitelj je izjavio: »Svi, naime, oni koji hoće imati blagoslov iz ruku mojih, imaju se držati zakona koji je za taj blagoslov propisan, i njegovih uvjeta što su ustanovljeni prije postanka svijeta.«11

Nema većeg primjera poslušnosti od onog našeg Spasitelja. O njemu je Pavao zapisao:

»I premda je bio Sin, iskustveno nauči poslušnost od onoga što je pretrpio

te postigavši savršenstvo postade svima koji mu se pokoravaju uzrok vječnoga spasenja.«12

Spasitelj je pokazao istinsku ljubav prema Bogu živeći savršenim životom, poštujući svoje sveto poslanje. Nikada nije bio nadmen. Nikada nije bio ispunjen ohološću. Nikada nije bio neodan. Uvijek je bio ponizan. Uvijek je bio iskren. Uvijek je bio poslušan.

Premda ga je iskušao majstor lukavstva, sam đavao, iako je bio fizički oslabljen zbog 40 dana i 40 noći posta i »na kraju ogladnje«; ipak, kada je nečastivi mamio Isusa najprimamljivijim i najzavodljivijim prijedlozima, on nam je dao božanski primjer poslušnosti odbijajući da odstupi od onoga za što je znao da je ispravno.13

Kada je bio suočen s patnjom u Getsemanskom vrtu, gdje je pretrpio takvu bol da »znoj mu postade kao guste kaplje krvi što padahu na zemlju.«,14 bio je primjer poslušnog Sina rekavši: »Oče! Ako hoćeš, otkloni ovaj kalež od mene! Ali neka ne bude moja, nego tvoja volja.«15

Kako je Spasitelj rekao svojim ranim apostolima, tako kaže meni i vama: »Ti me slijedi.«16 Jesmo li voljni poslušati?

Znanje koje tražimo, odgovori za kojima žudimo i snaga koju želimo danas kako bismo se suprotstavili izazovima složenog i promjenjivog svijeta mogu biti vaši kad poslušno pratite Gospodinove zapovijedi. Još jednom navodim riječi Gospodina: »Onaj koji obdržava [Božje] zapovijedi njegove prima istinu i svjetlo dok se ne proslavi u istini i sve spozna.«17

Moja je skromna molitva da smo svi blagoslovljeni bogatim nagradama obećanim poslušnima. U ime Isusa Krista, našeg Gospodina i Spasitelja. Amen.