Mladi
Dobra strana ugriza psa
U ljeto 2009. godine ugrizao me u lice pas moje prijateljice. Nažalost, ugriz mi je rasjekao usnicu pa sam imala šavove.
Nakon povrede bila sam potištena. Dozvolila sam da mi nezgoda obuzme misli, i osjećala sam da mi je cijeli život uništen. Bila sam obuzeta sobom zbog svojih usnica i nisam se htjela pojavljivati u javnosti. U mojem umu planovi za klavir, odbojku, crkvu, plivanje i školu bili su razrušeni nakon moje ozljede.
Ali kad god sam se molila, primila svećeničke blagoslove, razgovarala s roditeljima ili kada bi me posjetili članovi obitelji ili prijatelji, moj je duh bio uzdignut i osjećala bih sreću u vrijeme tuge. Uskoro sam shvatila da ljudi osjećaju sućut kada razmišljaju o mojoj ozljedi.
To iskustvo mi je pomoglo u izgradnji mojeg karaktera i naučila sam ne brinuti zbog onoga što drugi ljudi misle o meni. Također sam bila blagoslovljena jer mi je moja povreda pomogla shvatiti kako trebam manje misliti na sebe i početi više brinuti o drugima. Moj je duh bio osnažen tijekom tog vremena.
Naučila sam da je nedaća dio nauma Nebeskog Oca za nas. Ako tražimo dobro a ne loše, možemo prebroditi nedaću, postati bolja osoba i dopustiti da iskustvo ojača naše svjedočanstvo.