2009.
Podučavanje istinitog nauka
travanj 2009


Poruka Prvog predsjedništva

Podučavanje istinitog nauka

Slika
President Henry B. Eyring

Između svjetla i tame, između dobra i zla, vodi se rat još od prije postanka svijeta. Bitka još uvijek bijesni, a čini se da se broj žrtava povećava. Svi mi imamo članove obitelji koje volimo, a u koje udaraju sile razarača koji želi da sva Božja djeca budu u bijedi. Mnogi su od nas proživjeli besane noći. Pokušali smo koliko možemo dodati svaku dobru silu moćima koje kovitlaju oko ljudi u opasnosti. Voljeli smo ih. Postavili smo najbolji primjer koji smo mogli. Molili smo se za njih. Mudar prorok nam je davno dao savjet o drugoj sili koju ponekad podcjenjujemo, i stoga premalo koristimo.

Alma je bio vođa naroda koji se suočavao s uništenjem zbog opakih neprijatelja. Suočen s tom opasnošću, nije mogao učiniti sve, stoga je morao birati. Mogao je izgraditi utvrde, obučiti vojsku ili napraviti oružje. No njegova je jedina nada u pobjedu bila dobiti Božju pomoć, a znao je da se za to ljudi moraju obratiti. Stoga je prvo pokušao jednu duhovnu stvar: »I eto, kako propovijedanje riječi imaše veliku privlačnost da navede narod da čini ono što je pravedno – da, imaše ono snažniji učinak na duh naroda negoli mač, ili bilo što što im se bijaše dogodilo – stoga pomisli Alma kako treba iskušati jakost riječi Božje« (Alma 31:5).

Otvoriti um i srce

Riječ Božja je nauk kojeg su podučavali Isus Krist i njegovi proroci. Alma je znao da riječi nauka imaju veliku moć. Mogu otvoriti ljudski um za duhovne stvari koje nisu vidljive naravnomu oku. Mogu otvoriti srce za osjećaje ljubavi Božje i ljubavi za istinom. Spasitelj je koristio oba izvora moći kako bi otvorio naše oči i srca, u 18. odsjeku Nauka i saveza dok je podučavao svoj nauk onima za koje je želio da mu služe kao misionari. Dok slušate, razmišljajte o mladiću u vašoj obitelji koji sada luta pripremajući se za misiju. Ovdje je navedeno kako je učitelj podučio dvojicu svojih slugu i kako možete podučavati njegov nauk mladiću kojeg volite.

»A, evo, Olivere Cowderyju, govorim tebi, a tako i Davidu Whitmeru, pod zapovijed. Jer, gle, zapovijedam ja svim ljudima svagdje da se obrate, i govorim tebi onako kao i Pavlu, apostolu mojemu, jer ti si pozvan istim onim pozivom kojim bijaše on pozvan.

Sjeti se, vrijednost je duše velika u očima Božjim« (NiS 18:9–10).

On počinje govoreći koliko im vjeruje. Zatim približava njihova srca sebi govoreći koliko njegov Otac i on vole svaku dušu. Zatim ulazi u temelj svog nauka. Opisuje koliko mi imamo razloga voljeti ga:

»Jer, gle, Gospod, Otkupitelj tvoj podnese smrt u tijelu. Podnese on, dakle, bol svih ljudi da se svi ljudi obrate i k njemu dođu.

I on uskrsnu nanovo od mrtvih da sve ljude privede k sebi uz uvjet obraćenja.

A kolika je radost u duši koja se obrati!« (NiS 18:11–13).

Nakon što im je dao nauk svog poslanja da otvori njihova srca, dao im je svoju zapovijed: »Vi ste, dakle, pozvani da izvikujete obraćenje narodu ovomu« (D&C 18:14).

Naposljetku, on otvara njihove oči da vide dalje od vela. On vodi i njih i nas u buduće postojanje, opisano u veleb-nom naumu spasenja, kamo ćemo tek doći. Govori nam o predivnim odnosima, vrijednima da damo sve od sebe kako bismo u njima uživali:

»A potrudite li se sve vrijeme svoje izvikujući obraćenje narodu ovomu, i premda samo jednu dušu privedete k meni, kolika li će biti radost vaša s njome u kraljevstvu Oca mojega!

A, evo, ako radost vaša ima biti velika zbog jedne duše koju privedoste k meni u kraljevstvo Oca mojega, kolika li će biti radost vaša, privedete li mnogo duša k meni!« (NiS 18:15–16).

U tih nekoliko odlomaka, on podučava nauk da otvori naša srca za njegovu ljubav. I podučava nauk kako bi otvorio naše oči duhovnoj stvarnosti, nevidljivoj svakom umu koji nije prosvijetljen Duhom istine.

Kako moramo podučavati

Potreba da otvorimo oči i srca govori nam kako moramo podučavati nauk. Nauk stječe svoju moć kada Duh Sveti potvrđuje njegovu istinitost. Mi pripremamo one koje podučavamo, najbolje što možemo, da primimo nježne poticaje tihog, blagog glasa. To zahtijeva barem malo vjere u Isusa Krista. To zahtijeva barem malo poniznosti, nešto spremnosti da se predamo Spasiteljevoj volji za nas. Osoba kojoj biste pomogli možda ima malo od svega, no vi je možete potaknuti da poželi vjerovati. Više od toga, vi možete od druge osobe steći uvjerenje u moć nauka. Istina može pripremiti svoj vlastiti put. Jednostavno slušanje riječi nauka može posaditi sjeme vjere u srcu. A čak i malo sjeme vjere u Isusa Krista poziva Duha.

Imamo veću kontrolu nad našom pripremom. Gostimo se riječju Božjom iz Svetih pisama svakodnevno i proučavamo riječi živućih proroka. Postimo i molimo se kako bismo pozvali Duha za sebe i za osobu koju podučavamo.

Budući da trebamo Duha Svetoga, moramo biti oprez-ni i pažljivi da ne idemo dalje od podučavanja istinitog nauka. Duh Sveti je Duh istine. Njegova potvrda se privlači izbjegavanjem nagađanja ili osobne interpretacije. To može biti teško. Vi volite osobu na koju pokušavate utjecati. On ili ona možda su ignorirali nauk koji su prije čuli. Kušnja je pokušati nešto novo ili senzacionalno. No mi privlačimo Duha Svetoga kao našeg suradnika kad pažljivo podučavamo samo istinit nauk.

Jedan od najsigurnijih načina za izbjegnemo i najmanje približavanje lažnog nauka je da odlučimo biti jednostavni u našem podučavanju. Sigurnost se stječe kroz jednostavnost, i malo se gubi. Mi to znamo jer je Spasitelj nama rekao da podučavamo najvažniji nauk maloj djeci. Poslušajte njegovu zapovijed: »I opet, imaju li roditelji djecu u Sionu, ili u kojem od okola njegovih koji su uređeni, a ne uče ih da shvate nauk o obraćenju, vjeri u Krista, Sina Boga živoga, i o krštenju, i daru Duha Svetoga polaganjem ruku kad navrše osam godina, grijeh nek bude na glavama roditelja« (D&C 68:25).

Možemo čak i dijete podučiti da razumije nauk Isusa Krista. Stoga je moguće, uz Božju pomoć, jednostavno podučavati spasonosni nauk.

Započnite rano

Imamo najveću priliku s mladima. Najbolje vrijeme za podučavanje je u mladosti, dok su djeca još imuna na iskušenja njihovog smrtnog neprijatelja i prije nego što će biti teže čuti riječi istine usred buke njihovih osobnih teškoća.

Mudar roditelj nikada neće propustiti priliku da okupi djecu da uče o nauku Isusa Krista. Takvi trenuci su toliko rijetki u usporedbi s naporima neprijatelja. Za svaki sat kada je moć nauka predstavljen u životu djeteta, postoje stotine sati poruka i slika koje niječu ili ignoriraju spasonosne istine.

Pitanje ne bi trebalo biti jesmo li preumorni pripremiti se za podučavanje nauka ili bi možda bilo bolje približiti se djetetu jednostavno kroz zabavu ili hoće li dijete početi misliti da previše propovijedamo. Pitanje mora biti: »U tako malo vremena i prilika, koje će ih riječi nauka od mene osnažiti protiv napada na njihovu vjeru koji će zasigurno doći?« Riječi koje govorite danas mogu biti one kojih će se sjećati. A danas će uskoro proći.

Godine prolaze, mi podučavamo nauk najbolje što možemo, a ipak neki ne prihvate. To uzrokuje tugu. No postoji nada u zapisima iz Svetih pisama o obiteljima. Sjetite se Alme Mlađeg i Enoša. U trenucima krize, sjetili su se riječi svojih očeva, riječi nauka o Isusu Kristu (vidi Enoš 1:1–4; Alma 36:16–19). To ih je spasilo. Vaše podučavanje tog svetog nauka bit će zapamćeno.

Trajni učinci podučavanja

Dvije sumnje mogu se uvući u vaš um. Možete se pitati poznajete li nauk dovoljno dobro da ga podučavate. Ako ste ga već pokušali podučavati, možete se pitati zašto ne možete vidjeti puno dobrih rezultata.

U mojoj obitelji postoji priča o djevojci koja je imala hrabrosti početi podučavati nauk kad je bila novi obraćenik s malo obrazovanja. Činjenica da učinci njezinog podučavanja nisu prestali daje mi strpljenja da čekam plodove svojih vlastitih napora.

Mary Bommeli bila je moja prabaka. Nikada je nisam upoznala. Njezina je unuka čula njezinu priču i zapisala je.

Mary je rođena 1830. godine. Misionari su podučavali njezinu obitelj u Švicarskoj kad je imala 24 godine. Tada je još uvijek živjela s roditeljima, a tkala je i prodavala tkaninu kako bi pomogla u uzdržavanju svoje obitelji na njihovoj maloj farmi. Kada su članovi obitelji čuli nauk o obnovljenom evanđelju Isusa Krista, znali su da je istinit. Krstili su se. Maryna braća su pozvana na misiju, kamo su otišli bez novčanika ili torbe. Ostali članovi obitelji prodali su svoju imovinu kako bi otišli u Ameriku pridružiti se svecima.

Nije bilo dovoljno novaca da svi odu. Mary je dobrovoljno ostala jer je osjećala da može zaraditi dovoljno od tkanja kako bi mogla živjeti i uštedjeti za put. Uspjela je doći u Berlin u dom žene koja ju je zaposlila da izrađuje tkaninu za obiteljsku odjeću. Živjela je u sobi za poslugu, a u dnevni boravak postavila je tkalački stan.

Bilo je protuzakonito podučavati nauk Crkve Isusa Krista svetaca posljednjih dana u Berlinu. No Mary nije mogla zadržati dobru vijest za sebe. Gazdarica i njezini prijatelji okupili bi se oko tkalačkog stana kako bi čuli djevojku iz Švicarske dok podučava. Govorila je ukazanju Nebeskog Oca i Isusa Krista Josephu Smithu, o anđeoskom posjetu i o Mormonovoj knjizi. Kad je došla do Alminih zapisa, podučavala je nauk o uskrsnuću.

To je stvaralo probleme u njezinom poslu. U to je vrijeme mnogo djece umiralo u vrlo ranoj dobi. Žene oko tkalačkog stana izgubile su djecu, a neke od njih i nekoliko djece. Kad je Mary podučavala istinu da su mala djeca baštinici celestijalnog kraljevstva i da te žene mogu biti ponovno s njima, sa Spasiteljem i našim Nebeskom Ocem, suze su tekle niz njihova lica. Mary je također plakala. Sve te suze koje su klizile smočile su tkaninu koju je Mary tkala.

Njezino podučavanje stvorilo je ozbiljniji problem. Iako je Mary preklinjala žene da ne govore o onome što im je rekla, one su to ipak učinile. Podijelile su radosni nauk sa svojim prijateljima. Jedne večeri čulo se kucanje po vratima. To je bila policija. Odveli su Mary u zatvor. Na putu je pitala policajca za ime suca pred kojim će biti sljedećeg jutra. Pitala je ima li obitelj. Pitala je je li on dobar otac i suprug. Policajac se nasmiješio dok je opisivao suca kao svjetovnog čovjeka.

U zatvoru, Mary je zamolila za olovku i malo papira. Napisala je pismo sucu. Pisala je o uskrsnuću Isusa Krista kako je opisano u Mormonovoj knjizi, o duhovnim svijetu, te o tome koliko bi sudac trebao razmišljati i razmatrati svoj život prije nego što se suoči s posljed-njim sudom. Pisala je da zna kako se on mora pokajati za puno stvari koje bi slomile srca njegove obitelji i donijele mu veliku patnju. Pisala je tijekom noći. Ujutro je zamolila policajca da pismo odnese sucu. On je to i učinio.

Kasnije je sudac pozvao policajca u svoj ured. Pismo koje je Mary napisala bilo je neosporiv dokaz da je podučavala evanđelje i tako prekršila zakon. Međutim, nije prošlo puno vremena prije nego što se je policajac vratio do Maryne sobe. Rekao joj je da su sve optužbe odbačene i da je slobodna. Njezino podučavanje nauka obnovljenog evanđelja Isusa Krista otvorilo je dovoljno očiju i srca da završi u zatvoru. A njezina izjava o nauku pokajanja sucu izbavilo ju je iz zatvora.1

Utjecaj na vaše potomstvo

Podučavanje Mary Bommeli dotaknulo je više ljudi od onih žena oko tkalačkog stana i suca. Moj otac, njezin unuk, razgovarao je sa mnom noćima dok mu se približavala smrt. Govorio je o radosnim susretima koji će se uskoro dogoditi u duhovnom svijetu. Gotovo sam mogao vidjeti blještavu sunčanu svjetlost i osmjehe na tom mjestu u raju dok je s uvjerenjem govorio o tome.

U jednom sam ga trenutku upitao postoji li nešto zašto bi se trebao pokajati. Nasmiješio se. Samo se tiho nasmijao i rekao: »Ne, Hal, ja sam se kajao tijekom života.« Nauk o raju kojeg je Mary Bommeli podučavala onim ženama bio je stvaran njezinom unuku. Čak i nauk kojeg je Mary podučavala sucu zauvijek je utjecao na život mog oca. To neće biti kraj podučavanja Mary Bommeli. Zapis njezinih riječi odaslat će istinit nauk još nerođenim naraštajima njezine obitelji. Budući da je vjerovala kako čak i novi obraćenik zna dovoljno nauka da ga podučava, umovi i srca njezinih potomaka bit će otvorena i oni će biti osnaženi u bitki.

Vaši potomci podučavat će nauk jedni drugima jer ga vi podučavate. Nauk može više nego otvoriti umove za duhovne stvari i srca za ljubav Božju. Kad taj nauk donese radost i mir, također ima moć otvoriti usta. Poput onih žena u Berlinu, vaši potomci neće moći zadržati dobru vijest za sebe.

Zahvalan sam što živim u vrijeme kad mi i naše obitelji imamo puninu obnovljenog evanđelja. Zahvalan sam za Spasiteljevu misiju ljubavi za nas i za riječi života koje nam je dao. Molim se da možemo dijeliti te riječi s voljenima. Svjedočim da Bog, naš Otac, živi i voli svu svoju djecu. Isus Krist je njegov Jedinorođeni Sin u tijelu i naš Spasitelj. Znam da je uskrsnuo i znam da možemo biti očišćeni kroz poslušnost zakonima i uredbama evanđelja Isusa Krista.

Napomena

  1. Vidi Theresa Snow Hill, Life and Times of Henry Eyring and Mary Bommeli (1997), 15–22.

Ilustracije: Michael T. Malm

Fotografija: Christina Smith