VELIKA KOLIČINA LJUBAVI
Nakon male nezgode moram koristiti štap za hodanje i polako hodati. Stepenice su mi bile vrlo teške. U crkvi sam se uvijek bojala da ću pasti niz stepenice dok jedne nedjelje nisam čula nježan glas i osjetila malenu ruku kako drži moju: »Hajde. Ja ću ići s tobom.«
Pogledala sam prema dolje i vidjela pouzdan osmijeh devetogodišnjeg Gabriela.
»Dobro!« rekla sam. »Od sada si ti moj pomoćnik. Pođimo!«
Nitko nije poslao Gabriela. On je samo vidio baku kako treba pomoć i ponudio se.
Sada, svake nedjelje, Gabriel i ja idemo zajedno niz stepenice bez straha.
Kasnije sam Gabrielovim roditeljima rekla: »Nije tjelesna snaga ono zbog čega se ne bojim, već velika količina ljubavi koju mi pruža svaku nedjelju. Gabriel je div ljubaznosti!«