VJERA DJETETA
Odlučio sam otići na sabor okola pješke sa svojim sinom koji je tada imao 8 godina, jer nam je šetnjom trebalo 30 ili 40 minuta Prošlo je dvadeset minuta kada sam shvatio da više ne znam kojim smjerom bismo trebali ići. Moj sin Elson, uvijek velika pričalica, prepričavao mi je razne događaje koje su se dogodile u školi ili kod kuće. Zamolio sam ga da bude tiho na trenutak, objasnivši mu da moram razmisliti jer sam strahovao da smo se izgubili.
Tada mi je moj sin pokazao svoju vjeru. Predložio je da se pomolimo. S cijelom inteligencijom i razumijevanjem odrasle osobe (i postajući malo nestrpljiv jer su se kazaljke na satu približavale vremenu kad je sastanak trebao početi), odgovorio sam mu da želi li se moliti može to učiniti, međutim ja više volim razmišljati. Rekao sam si: »Postoje stvari o kojima ne moramo ovisiti o Gospodinu; pronaći put do kapele je jedna od njih.«
Kao da mi je pročitao misli, Elson mi je dao lekciju iz poniznosti rekavši: »Zašto nastojiš činiti stvari na teži način?« Nakon toga se je utišao i znao sam da se u svojim mislima i srcu molio. Nekoliko minuta poslije stigli smo u kapelu i znao sam da je primio odgovor na svoju molitvu.
Kao sveci posljednjih dana blagoslovljeni smo da možemo biti članovi Crkve Isusa Krista. Moje se svjedočanstvo o istinitosti obnovljenog evanđelja uvećalo kada sam shvatio da je moj sin, još uvijek dijete, znao kako primijeniti načela vjere i molitve, pružajući mi primjer kako živjeti po učenjima Isusa Krista.