Živući Krist
Svjedočanstvo apostola
Spominjući se rođenja Isusa Krista prije dva tisućljeća, svjedočimo o istinitosti njegova neprispodobiva života i beskrajne moći njegove velike Pomirbene žrtve. Nitko drugi nije imao tako snažan utjecaj na sve one koji su živjeli i koji će tek živjeti na zemlji.
On je bio Veliki Jahve Staroga zavjeta, Mesija Novoga. Pod upravljanjem svog Oca, On je stvorio zemlju. “Sve je po njemu postalo i ništa što je postalo nije bez njega postalo” (Ivan 1:3). Premda bezgrešan bio je kršten da se ispuni sva pravednost. On je “prošao čineći dobro” (Djela 10:38) i bio prezren zbog toga. Njegovo je evanđelje bilo poruka mira i dobre volje. Usrdno je pozivao sve da slijede njegov primjer. Hodao je putovima Palestine, iscjeljujući bolesne, čineći da slijepi progledaju i uskrisujući mrtve. Podučavao je istine vječnosti, te o istinitosti našeg predsmrtnog postojanja, svrsi našeg života na zemlji i punini ostvarenja sinova i kćeri Boga u budućem životu.
Uspostavio je sakrament kao podsjetnik na svoju veliku Pomirbenu žrtvu. Bio je uhićen i lažno optužen, proglašen krivim da se zadovolji rulja i osuđen na smrt na križu na Kalvariji. Dao je svoj život da pomiri za grijehe cijelog čovječanstva. Njegovo veliko zastupničko djelo dar je u korist svih nas koji će ikad živjeti na zemlji.
S dubokim poštovanjem svjedočimo da njegov život, koji je središte cijele ljudske povijesti, niti je započeo u Betlehemu, niti je završio na Kalvariji. Bio je Prvorođenac Očev, Jedinorođeni Sin u tijelu, Otkupitelj svijeta.
Ustao je iz groba da postane “prvenac umrlih” (1. Korinćanima 15:20). Kao uskrsli Gospodin posjetio je one koje je volio za života. Također je posluživao među svojim “drugim ovcama” (Ivan 10:16) u drevnoj Americi. U suvremenom svijetu, On i njegov Otac ukazali su se dječaku Josephu Smithu, započinjući davno obećanu “provedbu rasporedbe punine vremena” (Efežanima 1:10).
O živućem je Kristu prorok Joseph Smith napisao: “Oči mu bijahu poput žarkog plamena, kosa mu na glavi bijaše bijela poput čista snijega, lice mu sjaše jače od sjaja sunčanog, a glas mu bijaše poput mrmora velikih voda, to jest glas Jahvin što govoraše:
Ja sam prvi i posljednji, ja sam onaj koji živi, ja sam onaj koji bijah ubijen, ja sam zagovornik vaš kod Oca” (NiS 110:3–4).
Prorok je o njemu nadalje izjavio: ”A sad, nakon mnogih svjedočanstava koja su o njemu dana, ovo svjedočanstvo, posljednje od svih, dajemo mi o njemu: Da on živi!
Jer vidjesmo ga, i to zdesna Bogu. I čusmo glas gdje svjedoči da je on Jedinorođenac Očev.
Da se od njega, po njemu i njime svjetovi stvaraju i bijahu stvoreni, a njihovi stanovnici jesu rođeni sinovi i kćeri Bogu” (NiS 76:22–24).
Izjavljujemo trezvenim riječima da su njegovo svećeništvo i njegova Crkva obnovljeni na zemlji—“nazidani na pravom temelju—na apostolima i prorocima, a zaglavni je kamen sam Krist Isus” (Efežanima 2:20).
Svjedočimo da će se On jednog dana vratiti na zemlju i “otkrit će se tada slava Jahvina, i svako će je tijelo vidjeti” (Izaija 40:5). Vladat će kao Kralj nad kraljevima i kao Gospodar nad gospodarima, i svako će se koljeno prignuti i svaki će mu jezik hvale iskazivati. Svatko će od nas stati pred njega da mu sudi prema osobnim djelima i nakanama srca.
Kao njegovi propisno zaređeni apostoli svjedočimo —da Isus jest živući Krist, besmrtni Sin Boga. On je veliki kralj Emanuel koji je danas zdesna svom Ocu. On je svjetlost, život i nada svijetu. Njegov put vodi sreći u ovom životu i vječnom životu u budućem svijetu. Neka je Bogu hvala na neprispodobivom daru njegova božanskog Sina.
Prvo Predsjedništvo
1. siječnja 2000.
Zbor Dvanaestorice