Pomirenje Isusa Krista

Tad R. Callister

nedavno razriješen opći predsjednik Nedjeljne škole

Spasiteljevo Pomirenje nije samo beskrajno u dometu, nego i osobno u dosegu.

U ovo se doba godine posebno radujemo Spasiteljevom Pomirenju te promišljamo o njemu. Ono je uistinu najbožanskiji, misaono poticajan i strastveni nauk koji je ovaj svijet ili svemir ikada upoznao. Ono daje nadu i svrhu našim životima.

Što je, dakle, Pomirenje Isusa Krista? U jednom je smislu ono niz božanskih događaja koji su započeli u Getsemanskom vrtu, nastavili se na križu i vrhunac dosegli sa Spasiteljevim Uskrsnućem iz groba. Ono je bilo motivirano nedokučivom ljubavlju za svakoga od nas. Ono je zahtijevalo biće koje je bilo bezgrešno; koje je imalo beskonačnu moć nad počelima – čak i smrću; koje je posjedovalo neograničenu sposobnost trpjeti posljedice svih naših grijeha i slabosti te koje se, zapravo, spustilo ispod svega toga.¹ To je bilo poslanje Isusa Krista – to je bilo njegovo Pomirenje.

Što je onda bila njegova svrha? Bila je omogućiti nam vratiti se u Božju nazočnost, poslati više nalik njemu i imati puninu radosti. To je bilo učinjeno savladavanjem četiri prepreke:

Tjelesna smrt
Duhovna smrt uzrokovana Adamom i našim grijesima
Naše boli i nevolje
Naše slabosti i nesavršenosti

No kako to Spasitelj može postići bez kršenja zakona pravde?

Slika

slobodan pad iz aviona

Zamislite na trenutak čovjeka kako razmišljajući o uzbudljivom slobodnom padu donese ishitrenu odluku i spontano iskoči iz malenog aviona. Nakon što je to učinio, ubrzo shvaća ludost svojih postupaka. Želi se sigurno prizemljiti, ali postoji prepreka – zakon gravitacije. Maše svojim rukama zapanjujućom brzinom u nadi da će letjeti, no bez uspjeha. Svoje tijelo stavlja u položaj lebdenja ili letenja ne bi li usporio pad, ali zakon gravitacije neumoljiv je i bez milosti. Pokušava uvjeriti ovaj osnovni zakon prirode: »Bila je to pogreška. Nikada to više neću učiniti.« Ali njegove molbe nitko ne čuje. Zakon gravitacije ne poznaje samilost, ne čini iznimke. Ipak, srećom, čovjek odjednom osjeti nešto na svojim leđima. Njegov prijatelj u avionu, osjećajući trenutak ludosti, tamo mu je stavio padobran tik prije skoka. On pronalazi uzicu za otvaranje padobrana i povuče je. S olakšanjem sigurno lebdi prema tlu. Možemo upitati: »Je li zakon gravitacije bio prekršen ili je padobran djelovao unutar tog zakona kako bi omogućio sigurno prizemljenje?«

Slika

sigurno slijetanje padobranom

Kada sagriješimo, mi smo poput luckastog čovjeka koji je iskočio iz aviona. Bez obzira što činili vlastitim snagama, preostaje nam jedino sudar s tlom. Podložni smo zakonu pravde koji je, poput zakona gravitacije, strog i ne oprašta. Mi možemo biti spašeni samo zato što nam Spasitelj, kroz svoje Pomirenje, milostivo daje vrstu duhovnog padobrana. Imamo li vjere u Isusa Krista i pokajemo li se (što znači da učinimo svoj dio i povučemo uzicu), zaštitničke moći Spasitelja pokreću se za nas i možemo se prizemljiti duhovno neozlijeđeni.

To je, doduše, moguće samo zato što je Spasitelj prevladao četiri prepreke koje mogu spriječiti naš duhovni napredak.

1. Smrt On je prevladao smrt kroz svoje slavno Uskrsnuće. Apostol Pavao je podučavao: »Kao što u Adamu svi umiru, tako će u Kristu svi oživjeti.«²

2. Grijeh Spasitelj je prevladao grijeh i krivnju za sve one koji se pokaju. Njegova je pročišćujuća moć toliko duboka i sveobuhvatna da je Izaija obećao: »Budu l’ vam grijesi kao grimiz, pobijeljet će poput snijega.«³

S vremena na vrijeme susretao sam se s dobrim svecima koji su imali problema oprostiti sebi, koji su nevino, ali pogrešno stavili ograničenja na Spasiteljeve otkupljujuće moći. Nesvjesno su pretvorili beskonačno Pomirenje u ono konačno, koje nekako podbaci u vezi njihovog određenog grijeha ili slabosti. No to je beskonačno Pomirenje stoga što obuhvaća i ograničava svaki grijeh i slabost, kao i svako zlostavljanje ili bol koje su drugi nanijeli.

Truman Madsen izrekao je ovo utješno opažanje:

»Ako ima vas koji ste bili obmanuti uvjerenjem da ste otišli predaleko… da ste kušali otrov grijeha koji čini nemogućim da ćete ikad opet biti ono što ste mogli biti – tada me saslušajte.

Svjedočim da ne možete potonuti dublje nego svjetlost i beskrajan razum Isusa Krista mogu doprijeti. Svjedočim da dok god postoji ijedna iskra volje za pokajanjem i pokušajem, on je tamo. On nije samo sišao u vaše stanje; on je sišao ispod njega, ’kako bi mogao biti u svemu i kroz sve, svjetlo istine.’ [Nauk i savezi 88:6.]«⁴

Jedan od razloga zbog kojeg je neophodno shvatiti Spasiteljevo Pomirenje i njegove beskrajne posljedice jest taj da s povećanim razumijevanjem dolazi i povećana želja oprostiti sebi i drugima.

Iako možemo vjerovati u Kristove pročišćujuće moći, često se javlja pitanje: »Kako znam jesu li mi oprošteni moji grijesi?« Ako osjećamo Duha, tada je to naše svjedočanstvo da nam je oprošteno ili da je pročišćujući proces u tijeku. Predsjednik Henry B. Eyring podučavao je: »Ako ste osjetili utjecaj Duha Svetoga… možete to prihvatiti kao dokaz da Pomirenje djeluje u vašem životu.«⁵

Slika

slijepa ulica

Neki su upitali: »Ali ako mi je oprošteno, zašto i dalje osjećam krivnju?« Možda je u Božjoj milosti sjećanje na tu krivnju upozorenje, vrsta duhovnog »znaka stop« koji, barem neko vrijeme, povikuje kada se suočavamo s dodatnim iskušenjem: »Nemoj ići tim putem. Poznaješ bol koju može donijeti.« U tom smislu, ono služi kao zaštita, ne kao kazna.

Stoga, je li moguće zapamtiti svoje grijehe i ipak biti slobodan od krivnje?

Alma se sjećao svojih grijeha, čak i godinama nakon što se pokajao. Ali kada je zavapio Isusu za milost, rekao je: »Ne mogah se više sjetiti boli svojih; da, ne bijah više silno uznemiren sjećanjem na grijehe svoje.«⁶

Kako se mogao sjećati svojih grijeha, a ne osjećati bol ili krivnju? Zato što smo kada se pokajemo, »rođen[i] od Boga«.⁷ Postajemo, kao što Sveta pisma kažu, »nova stvorenja«⁸ u Kristu. Sa savršenom iskrenošću sada možemo reći: »Nisam muškarac ili žena koji su počinili te prošle grijehe. Ja sam novo i preobraženo biće.«

3. Boli i slabosti Alma je prorokovao da će Krist »ići, trpeći boli i nevolje i iskušenja svih vrsta.« Zašto? »Kako bi se nutrina njegova ispunila milosrđem… da bi znao po tijelu kako pomagati narodu svojemu u skladu sa slabostima njihovim.«⁹

Kako on to postiže? Ponekad ukloni bol, ponekad nas ojača da izdržimo, a ponekad nam daje vječnu perspektivu za bolje razumijevanje njihove privremene prirode. Nakon što je Joseph Smith u zatvoru Liberty patio oko dva mjeseca, naposljetku je zavapio: »O Bože, gdje si?«¹⁰ Umjesto pružanja trenutnog olakšanja, Bog je odgovorio: »Sine moj, mir duši tvojoj; nesreća tvoja i nevolje tvoje bit će samo kratka vijeka; A tad, podneseš li to dobro, Bog će te uzdići u visinu.«¹¹

Joseph je sada razumio da je ovo gorko iskustvo tek sekunda u vječnosti. S takvim je proširenim razumijevanjem pisao svecima iz te iste zatvorske ćelije: »Draga ljubljena braćo, učinimo radosno sve što leži u našoj moći; a tad stojmo mirno, s najvećim uvjerenjem, kako bismo vidjeli spasenje Božje«¹² Zbog Spasiteljeva Pomirenja mi možemo imati vječnu perspektivu koja daje smisao našim kušnjama i nadu za našu utjehu.

4. Slabosti i nesavršenosti Zbog svojeg Pomirenja Spasitelj ima osnažujuću moć koju se ponekad naziva milost,¹³ koja nam može pomoći nadvladati naše slabosti i nesavršenosti te nam stoga pomagati u našoj težnji da postanemo više nalik njemu.

Moroni je stoga naučavao: »Da, dođite Kristu, i usavršite se u njemu… tako da milošću njegovom možete biti savršeni u Kristu.«¹⁴ Postoje, izgleda, barem dva načina ili sredstva kojima možemo koristiti te osnažujuće moći koje nas mogu pročistiti – čak i usavršiti.

Prvo, spasonosne uredbe. Pisma nam kazuju: »U uredbama se njegovim moć božanskog očituje.«¹⁵ Ponekad možemo razmišljati o uredbama kao o kontrolnom popisu – potrebne su za uzvišenje, no u stvarnosti svaka oslobađa božansku moć koja nam pomaže postati više nalik Kristu. Na primjer:

Kad smo kršteni i primimo dar Duha Svetoga, pročišćeni smo – time postajući svetiji poput Boga.
Nadalje, kada primimo dar Duha Svetoga, naši umovi mogu biti osvijetljeni, a naša srca omekšana kako bismo mogli razmišljati i osjećati sličnije njemu.
A kada smo zapečaćeni kao supružnici, nasljeđujemo pravo na »prijestolja, kraljevstva, kneževstva, i moći«¹⁶ kao darove od Boga.

Drugo su sredstvo za te osnažujuće moći darovi Duha. Zbog Kristovog Pomirenja, podobni smo primiti dar Duha Svetoga i njegove prateće duhovne darove. Ti su darovi svojstva božanstvenosti; stoga, svaki put kad steknemo dar Duha, postajemo sličniji Bogu. To je, bez sumnje, razlog zbog kojeg nam Sveta pisma na brojnim mjestima nalažu neka tražimo te darove.¹⁷

Predsjednik George Q. Cannon podučavao je: »Nitko ne bi smio reći: ‘O, ne mogu si pomoći; to je u mojoj naravi.’ On time nije opravdan, jer je Bog obećao … dati darove koji će uništiti [naše slabosti]… Ako je itko od nas nesavršen, naša je dužnost da se molimo za dar koji će nas usavršiti.«¹⁸

Ukratko, Spasiteljevo Pomirenje daje nam život za smrt, »vijenac mjesto pepela«,¹⁹ iscjeljenje za bol i savršenstvo za slabosti. Ono je nebeski protuotrov za prepreke i borbe ovoga svijeta.

U Spasiteljevom posljednjem tjednu smrtnosti, on je rekao: »U svijetu ćete imati patnju. Ali, ohrabrite se: ja sam pobijedio svijet!«²⁰ Zbog toga što je Spasitelj izvršio svoje Pomirenje, ne postoji vanjska sila, događaj ili osoba – grijeh ili smrt ili razvod – koji će nas spriječiti da dosegnemo uzvišenje, pod uvjetom da obdržavamo Božje zapovijedi. S tom spoznajom možemo se probijati naprijed s veseljem i potpunim uvjerenjem da će Bog biti s nama u toj nebeskoj potrazi.

Svjedočim da Spasiteljevo Pomirenje nije samo beskrajno u dometu, nego i osobno u dosegu – ne samo da nas može vratiti u Božju nazočnost, već nam i omogućiti postati poput njega – krunski cilj Kristovog Pomirenja. O tome iznosim svoje zahvalno i uvjereno svjedočanstvo, u ime Isusa Krista. Amen.