Čuti njegov glas
U svijetu s toliko mnogo glasova koji se nadmeću, naš nam je Nebeski Otac omogućio čuti i slijediti njegov.
Ranije jutros, brat moje supruge dao je mojoj supruzi poruku koju je ona napisala svojoj majci prije mnogo godina. U to je vrijeme sestra Homer bila djevojčica. U svojoj je poruci djelomično napisala: »Draga majko, žao mi je što danas nisam iznijela svoje svjedočanstvo – no volim te.« Kada smo išli na ručak, pomislio sam da je to zanimljivo. Pa sam sjeo i napisao poruku: »Dragi predsjedniče Nelson, žao mi je što nisam iznio svoj govor danas – no volim vas.« Nekako mi se to nije činilo ispravnim. Stoga, evo nas i sretan sam što mogu nadodati svoje riječi onima koje su izgovorene na ovom zasjedanju danas.
Prije mnogo godina, putovao sam malenim avionom kojim je upravljao pilot koji je tek dobio letačku dozvolu. Na kraju svoga leta dobili smo dopuštenje za slijetanje. No kada smo se gotovo približili tlu, u pilotskoj sam kabini začuo alarm koji je pilota upozoravao neka se »podigne«. Pilot je pogledao prema iskusnijem kopilotu koji je pokazao prema dolje, dalje od sletne piste i rekao: »Sad!«
Naš se avion brzo pomaknuo ulijevo i dolje, poletio natrag do prikladne visine, ponovno ušao u putanju slijetanja i stigao sigurno na naše odredište. Kasnije smo saznali da je još jedan zrakoplov dobio dopuštenje za polijetanje. Da smo slijedili upute alarma, skrenuli bismo prema nadolazećem avionu, umjesto od njega. Ovo me iskustvo naučilo dvjema važnim lekcijama: Prvo, u presudnim trenucima u svome životu, čut ćemo više glasova koji se natječu za našu pažnju. I drugo, ključno je poslušati one ispravne.
Nadmetajući glasovi
Živimo u svijetu s mnogo glasova koji traže našu pažnju. Sa svim izvanrednim vijestima, objavama, blogovima, podcastovima i neodoljivim savjetima Alexe, Siri i ostalih, može nam biti teško znati kojim glasovima vjerovati. Ponekad u svojem životu tražimo vodstvo od slučajnih sudionika na internetu, razmišljajući kako će većina pružiti najbolji izvor istine. U drugim prilikama »hrama[mo] na obje strane«,1 odabirući biti »niti… studen[i] niti vruć[i]«.2 Ipak u drugim prilikama slijedimo što je pogodno, fokusirani na jedan glas ili pitanje koje nas vodi ili se oslanjamo isključivo na svoju vlastitu sposobnost razmišljanja.
Iako svaki od ovih pristupa može biti od pomoći, iskustvo podučava da nisu uvijek pouzdani. Ono što je popularno nije uvijek najbolje. Hramanje između dvije mogućnosti ne donosi usmjerenje. Pogodnost rijetko dovodi do stvari koje su bitne. Fokusiranje na jedan glas ili pitanje može oslabiti našu sposobnost razumijevanja. A oslanjanje isključivo na vlastito razmišljanje može nas odvesti u pretjerano intelektualnu obamrlost misli. Ako nismo oprezni, pogrešni nas glasovi mogu udaljiti od evanđeoskog središta prema mjestima na kojima je vjera teško održiva i gdje nalazimo malo toga mimo praznine, ogorčenosti i nezadovoljstva.
Slušanje pogrešnog glasa
Dopustite mi demonstraciju onog što mislim korištenjem usporedbe i primjera iz Svetih pisama. Alpinisti visine iznad 8000 metara obično nazivaju »zona smrti« zato što na tim visinama nema dovoljno kisika za održavanje života. Postoji duhovni ekvivalent zoni smrti. Provedemo li previše vremena na mjestima bez vjere, naizgled dobronamjerni glasovi uskraćuju nam duhovni kisik koji trebamo.
U Mormonovoj knjizi čitamo o Korihoru koji je imao takvo iskustvo. Bio je vrlo omiljen jer mu učenja »bijahu ugodn[a] tjelesnome umu«.3 Rekao je da roditelji i proroci podučavaju bezumne predaje stvorene da ograniče slobodu i produže neznanje.4 Uvjeravao je da bi ljudi trebali biti slobodni činiti štogod odaberu zato što su zapovijedi ništa više do prigodno izmišljenih ograničenja.5 Za njega je vjerovanje u Pomirenje Isusa Krista bilo »učinak pomračena uma«, stvoreno vjerovanjem u biće koje ne može postojati zato što ga se ne može vidjeti.6
Korihor je stvorio toliko veliki nemir da su ga doveli pred vrhovnog suca i velikog svećenika. Tamo se »uzdignu… velikim bujnim riječima«, kritizirajući vođe i zahtijevajući znak. Znak je bio dan. Bio je udaren tako da nije mogao govoriti. Korihor je tada shvatio da je bio obmanut te je, razmišljajući o dragocjenim istinama koje je napustio, jadikovao: »Oduvijek znadoh«.7
Korihor je nakon toga prosio za hranu sve dok ga na nasmrt nije izgazila grupa Zoramaca.8 Završni stih njegove priče sadrži ovo razborito promišljanje: »I tako vidimo da đavao neće podržati djecu svoju u posljednji dan, već ih brzo odvlači dolje u pakao«.9
Ispravni glas
Zbog toga što Nebeski Otac želi bolje za nas, on nam omogućuje čuti njegov glas. Najčešće ga čujemo preko dojmova koje nam daje Duh Sveti. Duh Sveti treći je član Božanstva. On svjedoči o Ocu i Sinu,10 bio je poslan »naučit[i] … [nas] sve«,11 i »poka[zat će] sve što treba[mo] činiti«.12
Duh govori različitim ljudima na različite načine, a istoj osobi može govoriti na različite načine u različitim trenucima. Iz toga proizlazi kako je učenje mnogih načina na koje nam on govori cijeloživotni zadatak. Ponekad govori našem »umu… i u [našem] srcu«13 glasom koji je tih, ali moćan, probadajući »one koji čuše do srži«.14 U drugim situacijama, njegovi dojmovi »zaokupljaju [naše] um[ove]« ili »tišt[e] [naše] osjećaje«.15 U drugim situacijama, naše grudi »plamte u [nama]«.16 U nekim drugim situacijama on ispunjava naše duše s radošću, prosvjetljuje naše umove17 ili naviješta mir našim uznemirenim srcima.18
Pronaći njegov glas
Pronaći ćemo Očev glas na mnogim mjestima. Pronaći ćemo ga kada se molimo, proučavamo Sveta pisma i odlazimo u crkvu, kada se uključujemo u razgovore o vjeri ili idemo u hram. Zasigurno ćemo ga ovaj vikend pronaći na saboru.
Danas smo podržali 15 muškaraca kao proroke, vidioce i objavitelje. Njihova duhovnost i iskustvo daju im jedinstven pogled koji je nama prijeko potreban. Njihove je poruke jednostavno pronaći i izgovorene su s potpunom jasnoćom. Oni nam govore što Bog želi da znamo, bilo to popularno ili ne.19
Traženje njegovog glasa na bilo kojem od ovih mjesta je dobro, ali traženje na mnogima od njih je još bolje. A kada ga začujemo, trebamo slijediti smjernicu koja je dana. Apostol Jakov je rekao: »Budite izvršioci riječi, a ne samo slušaoci«.20 A predsjednik Thomas S. Monson jednom je podučio: »Mi bdijemo. Mi čekamo. Slušamo taj tihi, blagi glas. Kada govori, mudri muškarci i žene poslušaju.«21
Kada smjernica teško dolazi
Rano u mome profesionalnom životu, od sestre Homer i mene bilo je zatraženo prihvatiti promjenu na radnom mjestu. U to nam se vrijeme to činilo ogromnom odlukom. Proučavali smo, postili i molili se, no odgovor je teško dolazio. Naposljetku smo odlučili i krenuli dalje. Učinivši to, osjetili smo smirenje i uskoro spoznali da je to bila jedna od najboljih odluka koje smo donijeli.
Kao posljedica toga, naučili smo da odgovori ponekad dolaze teško. To može biti zato što nije pravo vrijeme, zato što odgovor nije potreban ili zato što nam Bog vjeruje da ćemo sami donijeti odluku. Starješina Richard G. Scott jednom je podučavao da bismo trebali biti zahvalni za takve trenutke i obećao je sljedeće: »Kada živite dostojno i vaš je izbor u skladu sa Spasiteljevim naučavanjima, a vi trebate djelovati, nastavite s povjerenjem… Bog vam neće dopustiti da napredujete predaleko bez upozorenja ako ste donijeli krivu odluku.«22
Moramo odabrati
I stoga, moramo odlučiti kojeg ćemo među svim različitim glasovima poslušati. Hoćemo li slijediti nepouzdane glasove koje zastupa svijet ili ćemo činiti djelo potrebno kako bismo dopustili glasu našeg Oca da nas vodi u našim odlukama i štiti nas od opasnosti? Što marljivije tragamo za njegovim glasom, to ga lakše postaje čuti. Nije stvar u tome da njegov glas postaje glasniji, već u tome da je naša sposobnost da ga čujemo porasla. Spasitelj nam je obećao da će nam, ako »posluša[mo] odredbe [njegove], i priklon[imo] uho savjetu [njegovom]« on »dat[i] … više.«23 Svjedočim da je to obećanje istinito – za svakoga od nas.
Prije gotovo godinu dana, u automobilskoj smo nesreći izgubili mog starijeg brata. Johnove mladalačke godine bile su pune obećanja i postignuća. No kako je odrastao, slomljeno tijelo i um koji nije surađivao učinili su njegov život vrlo teškim. Iako do izlječenja kojem se nadao nije došlo u ovome životu, John je svejedno zadržao vjeru, odlučan ustrajati, najbolje što je mogao, do kraja.
Dakle, znam da John nije bio savršen, ali pitao sam se što je to bilo što mu je dalo takvu izdržljivost. Mnogi su ga glasovi pozivali na ciničnu stranu, no on je odabrao ne ići. Umjesto toga, činio je najbolje kako bi usidrio svoj život u središtu evanđelja. On je u njemu živio svoj život zato što je znao da će tamo pronaći glas svoga Učitelja; on je u njemu živio svoj život zato što je znao da će tamo biti podučen.
Zaključak
Braćo i sestre, u svijetu s toliko mnogo glasova koji se nadmeću, svjedočim da nam je naš Nebeski Otac omogućio čuti i slijediti njegov. Ako smo marljivi, on i njegov Sin dat će nam putokaz koji tražimo, snagu koju trebamo i sreću koju svi priželjkujemo. U ime Isusa Krista. Amen.