Tražiti znanje pomoću Duha
Trebali bismo naučiti raspoznavati istinu, ne samo kroz svoj racionalni um, već i kroz vrlo mirni i nježni glas Duha.
Draga braćo i sestre, Gospodin nam je opetovano rekao da »nastoj[mo] učiti, i to proučavanjem i također vjerom«.1 Možemo primiti svjetlo i razumijevanje ne samo logičnim rasuđivanjem svoga uma, već i kroz vodstvo i nadahnuće Duha Svetoga.
Ovaj dodatni izvor znanja nije uvijek bio dio mog života.
Moja draga supruga Irene i ja priključili smo se Crkvi prije 31 godinu, kada smo se tek vjenčali. Oboje smo odrasli u Kolumbiji, ali nekoliko mjeseci nakon našeg vjenčanja moja nas je karijera odvela živjeti u Njemačkoj. Bilo smo vrlo mladi i imali smo velike nade i očekivanja; bilo je to posebno uzbudljivo i sretno vrijeme za nas.
Dok sam ja bio usredotočen na svoju karijeru, Irene je osjećala da ćemo primiti neku vrstu poruke s neba, bez da je znala kako ili kada. Stoga je u naš dom počela primati sve moguće trgovačke putnike s enciklopedijama, usisivačima, kuharicama, kućanskim aparatima, i tako dalje, uvijek čekajući tu jedinstvenu poruku.
Jedne mi je večeri rekla da su nam na vrata pokucala dvojica mladića u tamnim odjelima te da je osjetila vrlo jasan i upečatljiv utisak da ih pusti unutra. Rekli su joj da s njom žele razgovarati o Bogu, ali da će ponovno doći kada i ja budem kod kuće. Je li moguće da je to očekivana poruka?
Počeli su nas posjećivati i uz njihovo smo vodstvo čitali Sveta pisma i došli do razumijevanja o ključnoj važnosti Isusa Krista kao našeg Spasitelja i Otkupitelja. Ubrzo smo zažalili što smo bili kršteni kao male bebe, što nije bio svjesni savez. Ipak, krstiti se ponovno također bi značilo postati članom ove nove Crkve stoga smo prvo uistinu trebali razumjeti sve u vezi nje.
No kako smo mogli znati je li ono što su nam misionari govorili o Mormonovoj knjizi, o Josephu Smithu i o naumu spasenja bilo zaista sve istinito? Pa, shvatili smo iz riječi Gospodina da ih možemo »prepoznat[i] … po plodovima njihovim«.2 Stoga smo na vrlo sustavan način počeli proučavati Crkvu, tražeći te plodove očima svojih, vrlo racionalnih umova. Što smo vidjeli? Pa, vidjeli smo:
-
Prijateljske i sretne ljude i krasne obitelji koje razumiju da smo tu kako bismo osjećali radost u ovom životu, a ne samo patnju i jad.
-
Crkvu koja nema plaćeno svećenstvo, već onu u kojoj članovi osobno prihvaćaju zaduženja i odgovornosti.
-
Crkvu u kojoj su Isus Krist i obitelji u središtu svega, u kojoj članovi poste jednom mjesečno i doniraju da bi pomogli siromašnima i potrebitima, gdje se promoviraju zdrave navike učeći nas da se suzdržavamo od štetnih supstanci.
Nadalje:
-
Svidio nam se naglasak na osobni rast, na obrazovanje, na naporni rad i samodostatnost.
-
Naučili smo o izvanrednom humanitarnom programu.
-
I zadivili su nas opći sabori s divnom glazbom i dubokim duhovnim načelima koja se tamo iznose.
Uzevši sve to u obzir, nismo u Crkvi mogli pronaći mana. Naprotiv, jako nam se svidjelo sve što smo vidjeli. Ipak, još se uvijek nismo mogli odlučiti krstiti zato što smo htjeli znati sve prije nego to učinimo.
Ali čak i u našoj neodlučnosti Gospodin nas je strpljivo pripremao, on nas je oblikovao i pomagao nam otkriti da bismo trebali naučiti raspoznavati istinu, ne samo kroz svoje racionalne umove već i kroz mirni i nježni glas Duha koji se posebno obraća našim srcima.
Taj glas i osjećaj koji proizlazi došli su jedne večeri, nakon 10 mjeseci učenja evanđelja, kada smo u Mosiji 18 pročitali: »Pošto želite… ponijeti jedan drugome bremena… i tješiti one koji trebaju utjehu… ako je to želja srdaca vaših, što imate protiv toga da budete kršteni u ime Gospodnje…?«3
Taj odlomak iz Mormonove knjige ušao je u naša srca i duše te smo odjednom osjetili i znali da doista ne postoji razlog zbog kojeg se ne bismo krstili. Shvatili smo da su želje spomenute u tim stihovima bile također želje naših srca i da je to ono što je zapravo važno. Bile su važnije od razumijevanja svega jer smo već znali dovoljno. Uvijek smo se oslanjali na vodstvo brižnog Nebeskog Oca i bili smo uvjereni da će nas on nastaviti voditi.
Stoga smo, tog istog dana, dogovorili datum svojega krštenja te se uskoro krstili, napokon!
Što smo naučili iz tog iskustva?
Prvo, naučili smo da možemo u potpunosti imati povjerenja u Nebeskog Oca punog ljubavi koji nam stalno pokušava pomoći postati osoba za koju zna da možemo postati. Potvrdili smo duboku istinu njegovih riječi kada je rekao: »Dat ću djeci ljudskoj redak za retkom, odredbu za odredbom, ovdje malo i ondje malo; i blagoslovljeni su oni koji poslušaju odredbe moje… jer će naučiti mudrost; jer onome koji prima dat ću više.«4
I drugo, naučili smo da nam, kao dodatak našim racionalnim umovima, druga dimenzija stjecanja znanja može dati vodstvo i razumijevanje. To je mirni i nježni glas njegovog Svetog Duha koji govori našim srcima, a također i našim umovima.
Volim usporediti to načelo s našom sposobnosti vida. Naš nam je Otac na Nebu dao ne samo jedno, već dva tjelesna oka. Možemo vidjeti dovoljno samo s jednim okom, ali drugo nam daje još jednu perspektivu. Kada se obje perspektive spoje u našem mozgu, stvore trodimenzionalnu sliku našeg okruženja.
Jednako tako, dana su nam dva izvora informacija, kroz naše tjelesne i duhovne sposobnosti. Naš um stvara jednu perspektivu kroz naša tjelesna osjetila i naše razmišljanje. Ali kroz dar Duha Svetoga, Otac nam je također osigurao drugu perspektivu koja je zapravo najvažnija i ona istinita, zato što dolazi izravno od njega. No s obzirom da su šaputanja Duha često vrlo nježna, mnogi ljudi nisu stalno svjesni tog dodatnog izvora.
Kada su te dvije perspektive zatim spojene u našim dušama, jedna cjelovita slika pokazuje stvarnost stvari onakvima kakve jesu. Zapravo, kroz dodatnu perspektivu Duha Svetoga, određene »stvarnosti« prikazane isključivo kroz naše umno shvaćanje, mogu biti raskrinkane kao obmanjujuće ili jednostavno pogrešne. Prisjetite se Moronijevih riječi: »A moću Duha Svetoga možete spoznati istinu o svemu.«5
Za svojih 31 godinu kao član Crkve, mnogo sam puta doživio da je, pouzdajemo li se samo u svoj racionalni um i niječemo li ili zanemarujemo duhovno shvaćanje koje možemo primiti kroz šaputanja i dojmove Duha Svetoga, to kao da kroz život idemo samo s jednim okom. Ali, slikovito govoreći, zapravo su nam dana »dva oka«. Samo kombinacija oba pogleda može nam dati istinitu i potpunu sliku svih istina i svega što doživljavamo u svome životu, kao i cjelovitog i dubokog razumijevanja svoga identiteta i svrhe kao djece živoga Nebeskoga Oca.
Prisjećam se onoga što nas je predsjednik Russell M. Nelson podučio prije godinu dana kada je rekao da »u nadolazećim danima neće biti moguće preživjeti duhovno bez upućujućeg, usmjeravajućeg, utješnog i stalnog utjecaja Duha Svetoga.«6
Spoznao sam s potpunom sigurnošću da:
-
Imamo Oca na Nebu koji nas voli i svi smo pristali doći na ovu Zemlju kao dio božanskog nauma.
-
Isus jest Krist; on živi i moj je Spasitelj i Otkupitelj.
-
Joseph, ponizni dječak s farme, bio je pozvan i postao je silan prorok koji je otpočeo ovu rasporedbu punine vremena, sa svim njenim ključevima, moću i ovlašću svetog svećeništva Božjeg.
-
Mormonova knjiga jest drugo svjedočanstvo o Isusu Kristu, a obitelji su predodređene ostati zauvijek zajedno.
-
Naš Gospodin, Isus Krist, danas vodi ovu, svoju obnovljenu Crkvu, kroz našeg živućeg proroka, predsjednika Russella M. Nelsona.
Ove i mnoge druge dragocjene istine postale su duhovni sastavni dijelovi onoga što mi Bog pomaže postati. I unaprijed se radujem mnogim novim učenjima koja on još uvijek želi da ja – i vi – primimo dok idemo kroz ovaj prekrasan život i »uči[mo], i to proučavanjem i također vjerom«.
Znam da su te stvari istinite i svjedočim o njima, u ime Isusa Krista. Amen.