Dragocjeni dar od Boga
Život može biti ispunjen s vjerom, radošću, srećom, nadom i ljubavi kada primjenjujemo najmanju količinu vjere u Krista.
Moja braćo i sestre, upravo smo sudjelovali u svečanom zborovanju, običaju koji se može pronaći u Bibliji kada se drevni Izrael sabrao da bi osjetio Gospodinovu nazočnost i slavio njegove blagoslove.1 Povlašteni smo što živimo u vrijeme kada je ovaj običaj obnovljen preko proroka Josepha Smitha.2 Potičem vas da su svoj osobni dnevnik zapišete ono što ste jutros osjetili po pitanju ove najsvetije prilike u kojoj ste sudjelovali.
Nedavno smo se oprostili od našeg dragog prijatelja i proroka, predsjednika Thomasa S. Monsona. Iako nam on svima nedostaje, duboko smo zahvalni što je Gospodin pozvao novog proroka, predsjednika Russella M. Nelsona, da predsjeda njegovom Crkvom. Sada smo na pravilan način započeli novo poglavlje u povijesti naše Crkve. To je dragocjeni dar od Boga.
Dok je svatko od nas podržavao predsjednika Nelsona svojom podignutom rukom, stajali smo kao svjedoci pred Bogom i priznali da je on zakoniti nasljednik predsjednika Monsona. Sa svojom uzdignutom rukom, obećali smo biti poslušni njegovom glasu dok on prima usmjerenje od Gospodina.
Gospodin je rekao:
»Poklanjat ćeš pažnju svim riječima i zapovijedima njegovim [što znači predsjednika Crkve], koje će ti on dati kako ih bude primao…
riječ ćete njegovu primati kao da je iz usta mojih, sa svom strpljivošću i vjerom.«3
Našeg novog proroka–predsjednika poznajem više od 60 godina. Služio sam s njim u Zboru dvanaestorice 33 godine i svjedok sam da ga je ruka Gospodnja pripremala da postane naš predsjedavajući apostol i prorok kako bi upravljao svim ključevima svetog svećeništva na Zemlji. Neka svatko od nas u potpunosti podrži njega i njegove savjetnike te slijedi njihovo usmjerenje. Također, izražavamo srdačnu dobrodošlicu starješini Gongu i starješini Soaresu kao članovima Zbora dvanaestorice apostola.
Nakon Isusovog uskrsnuća, događaja koji slavimo ovog veličanstvenog uskrsnog tjedna, on se ukazao svojim učenicima i rekao: »Mir vama! Kao što je mene poslao Otac, tako i ja šaljem vas«.4 Primijetite dvostruku radnju. Sin šalje svoje sluge – smrtne muškarce i žene – da ostvare njihovo djelo.
Ne bismo trebali biti iznenađeni spoznajom da te osobe koje su pozvane vršiti Gospodinovo djelo nisu ljudski savršeni. Priče u Svetim pismima detaljno opisuju događaje kada je Bog pozvao muškarce i žene da ostvare veliko djelo – dobre sinove i kćeri našeg Nebeskog Oca pozvane da služe u svojim zaduženjima u Crkvi, nastojeći učiniti najbolje što mogu, no nitko od njih još nije savršen. Isto vrijedi za nas danas.
Uzimajući u obzir stvarnost naših ljudskih slabosti i nedostataka, kako se krećemo naprijed u međusobnom podupiranju i podržavanju? To počinje s vjerom – stvarnom, iskrenom vjerom u Gospodina Isusa Krista. Vjera u Spasitelja je prvo načelo nauka i evanđelja Kristovog.
Prije nekoliko sam godina bio u posjeti Svetoj zemlji. Dok smo se vozili pokraj biljke gorušice, direktor Centra BYU-a u Jeruzalemu upitao je jesam li ikada vidio sjeme gorušice. Nisam pa smo stali. Pokazao mi je sjemenke gorušice.Bile su iznenađujuće male.
Onda sam se sjetio Isusovog naučavanja: »Zaista, kažem vam, ako imadnete vjere koliko gorušično zrno te reknete ovom brdu: ‘Prijeđi odavde onamo’, prijeći će; i ništa vam neće biti nemoguće«.5
Imamo li vjeru malu kao što je sjeme gorušice, Gospodin nam može pomoći ukloniti brda obeshrabrenja i sumnje u zadacima pred nama dok služimo s Božjom djecom, uključujući članove obitelji, članove Crkve i one koji još nisu članovi Crkve.
Braćo i sestre, život može biti ispunjen s vjerom, radošću, srećom, nadom i ljubavi kada primjenjujemo najmanju količinu vjere u Krista – čak gorušično sjeme vjere.
Starješina George A. Smith se sjetio nekog savjeta koji mu je dao prorok Joseph Smith: »Rekao mi je da nikada ne postanem obeshrabren, kakve me god teškoće okruživale. Ako bih potonuo u najdublji ponor Nove Škotske, a sav se Stjenjak srušio na mene, ne smijem postati obeshrabren, već moram izdržati, primijeniti vjeru i održati hrabrost, pa ću naposljetku izaći na vrhu gomile.«6
Trebamo se sjetiti Pavlove izjave: »Sve mogu u [Kristu] koji mi daje snagu«.7 Znati to je još jedan dragocjeni dar od Boga.
Uz darove koje sam spomenuo, još ih je jako mnogo. Sada ću govoriti o samo nekoliko – dar šabata, sakramenta, služenja drugima i neusporedivi dar našeg Spasitelja od Boga.
Moć šabata jest iskusiti u crkvi i kod kuće milinu, radost i toplinu osjećaja Duha Gospodnjeg bez ikakvog ometanja.
Previše ljudi si dopušta da gotovo žive na internetu sa svojim pametnim uređajima – zasloni osvjetljavaju njihovo lice dan i noć, a slušalice u ušima blokiraju tihi, blagi glas Duha. Ne pronađemo li vrijeme da se odspojimo, mogli bismo propustiti prilike da čujemo glas onoga koji je rekao: »Prestanite i znajte da sam ja Bog«.8 Nema nište loše u iskorištavanju napredaka u tehnologiji koje je Gospodin nadahnuo, no moramo biti mudri s njenom uporabom. Upamtite dar šabata.
Blagoslov primanja sakramenta na sakramentalnom sastanku nikada ne smije postati rutina ili tek nešto što činimo. To je samo 70 minuta u cijelom tjednu kada možemo zastati i pronaći više mira, radosti i sreće u našem životu.
Blagovanje sakramenta i obnavljanje naših saveza naš je znak Gospodinu da ga se uvijek sjećamo. Njegovo je Pomirenje dragocjeni dar od Boga.
Povlastica služenja djeci Nebeskog Oca je još jedna prilika da slijedimo primjer njegovog ljubljenog Sina služeći jedni drugima.
Neke su prilike za služenjem službene – u našoj obitelji, naši crkveni pozivi i naše sudjelovanje u organizacijama za društveni rad.
Članovi Crkve – i muškarci i žene – ne bi trebali oklijevati, žele li to, natjecati se za javnu službu na bilo kojoj razini vlade gdje god živjeli. Danas su naši glasovi ključni i važni u našim školama, gradovima i državama. Tamo gdje vlada demokracija, naša je dužnost kao članova da glasujemo za čestite muškarce i žene koji su voljni služiti.
Mnoge prilike za služenje su neslužbene – bez zaduženja – i dolaze kada posežemo prema drugima koje susrećemo na putovanju života. Sjetite se da je Isus podučio učitelja Zakona da bismo trebali voljeti Boga i svojeg bližnjeg kao same sebe koristeći dobrog Samarijanca kao primjer.9
Služenje otvara prozor po kojem razumijemo Kristov život i službeništvo. On je došao služiti, kao što Sveta pisma naučavaju: »Jer čak i Sin Čovječji nije došao da mu služe, nego da on služi i da dadne svoj život kao otkup mjesto svih«.10
Možda je Petar pružio najbolji opis Spasiteljevog smrtnog službeništva u pet riječi kada je govorio o Isusu da je »prošao čineći dobro«.11
Gospodin Isus Krist je naš najdragocjeniji od svih darova od Boga. »Ja sam put, istina i život – reče mu Isus. – Nitko ne dolazi k Ocu osim po meni.«12
Nefi je sažeo važnost našeg Spasitelja kada je izjavio: »I razgovaramo o Kristu, radujemo se u Kristu, propovijedamo o Kristu, prorokujemo o Kristu, i pišemo u skladu s proroštvima našim, da bi djeca naša znala prema kojem se izvoru mogu osvrnuti za otpust grijeha svojih«.13 Moramo zadržati Krista u središtu našeg života u svako vrijeme i na svakom mjestu.
Moramo se sjetiti da se njegovo ime pojavljuje na našim mjestima bogoštovlja; kršteni smo u njegovo ime te smo potvrđeni, zaređeni, podareni i zapečaćeni u braku u njegovo ime. Blagujemo od sakramenta i obećavamo uzeti na sebe njegovo ime – i postati istinski kršćani. Naposljetku, u sakramentalnoj molitvi smo zamoljeni »uvijek ga se spominjati«.14
Dok se pripremamo za uskršnju nedjelju sutra, sjetimo se da je Krist uzvišen. On je pravedan Sudac, naš vjeran Zagovornik, naš blagoslovljeni Otkupitelj, Dobri Pastir, obećani Mesija, istinski Prijatelj i puno više. On nam je doista vrlo dragocjeni dar od našeg Oca.
U našem učeništvu imamo mnoge zahtjeve, brige i zaduženja. Međutim, neke aktivnosti moraju uvijek biti u srži našeg crkvenog članstva. »Stoga«, Gospodin zapovijeda, »Stoga, budi vjeran; stoj u službi koju ti dodijelih; pomaži slabima, uzdiži ruke koje su ovješene, i jačaj klecava koljena.«15
To je Crkva na djelu! To čista vjera! To je evanđelje u svojem pravom smislu dok pomažemo, uzdižemo i jačamo one u duhovnoj i vremenitoj potrebi! Činiti to zahtjeva od nas da ih posjetimo, pomognemo im16 kako bi njihova svjedočanstva vjere u Nebeskog Oca te Isusa Krista i njegovo Pomirenje bila ukorijenjena u njihovom srcu.
Neka nam Gospodin pomogne i blagoslovi nas da cijenimo naše mnoge dragocjene darove od Boga, uključujući svoje članstvo u njegovoj obnovljenoj Crkvi. Molim se da ćemo biti ispunjeni ljubavlju za svu djecu našeg Nebeskog Oca i sposobni vidjeti njihove potrebe te voljni odgovoriti na njihova pitanja i brige o evanđelju na jasne i ljubazne načine koji će povećati razumijevanje i zahvalnost jednih prema drugima.
Svjedočim da je Isus Krist naš Spasitelj. Ono čemu ćemo biti podučeni na općem saboru dolazi nam nadahnućem od apostola i proroka, općih autoriteta i sestara vođa koje su opće službenice Crkve. Da će Gospodinova radost i mir prebivati sa svakime od nas moja je ponizna molitva, u ime Gospodina Isusa Krista. Amen.