Obiteljska povijest i hramsko djelo: pečaćenje i iscjeljenje
Kada saberemo svoju obiteljsku povijest i odemo u hram za naše pretke, Bog istodobno ispunjava obećane blagoslove s obje strane vela.
Obiteljski odnosi mogu biti neka od najkorisnijih, a ipak najizazovnijih iskustava s kojima se susrećemo. Mnogi su se od nas suočili s nekakvim lomom u našim obiteljima. Takav se lom razvio između dva junaka Obnove Crkve Isusa Krista u ovim posljednjim danima. Parley i Orson Pratt bili su braća, rani obraćenici i zaređeni apostoli. Svaki se od njih suočio s kušnjom vjere, ali ju je prošao s nepokolebljivim svjedočanstvom. Obojica su žrtvovali i doprinijeli mnogo za ideju istine.
Tijekom razdoblja Nauvooa, njihov je odnos postao zategnut, što je kulminiralo oštrim, javnim sukobom 1846. godine. Razvio se duboki i dugotrajan razdor. Parley je u početku pisao Orsonu kako bi razriješio razdor, ali Orson nije odgovorio. Parley je odustao, osjećajući da je dopisivanje gotovo zauvijek, osim ako ga Orson ne započne.1
Nekoliko godina kasnije, u ožujku 1853., Orson je saznao za projekt objavljivanja knjige o potomcima Williama Pratta, najranijeg američkog pretka braće. Orson je počeo plakati »kao malo dijete« kad je vidio ovu riznicu s blagom obiteljske povijesti. Njegovo se srce smekšalo i odlučio je popraviti raskol sa svojim bratom.
Orson je napisao Parleyju: »A sad, moj dragi brate, nema nikoga među svim potomcima našeg pretka, namjesnika Williama Pratta, tko se toliko duboko zanima za istraživanje njegovih potomaka kao mi.« Orson je bio jedan od prvih koji je razumio da sveci posljednjih dana imaju obvezu istražiti i sastaviti obiteljsku povijest tako da možemo vršiti zastupničke uredbe za naše pretke. Njegovo se pismo nastavilo: »Znamo da je Bog naših očeva imao svoju ruku u svemu ovome… Molit ću oprost što sam tako zaostao u pisanju… Nadam se da ćeš mi oprostiti.«2 Unatoč njihovim nepokolebljivim svjedočanstvima, njihova ljubav za njihove pretke bila je katalizator za iscijeljenje razdora, zacijeljenje rane, te traženje i pružanje oprosta.3
Kad nas Bog uputi da učinimo jednu stvar, on često ima mnoge svrhe na umu. Djelo obiteljske povijesti i hramsko djelo nije samo za mrtve, već blagoslivlja i žive. Za Orsona i Parleyja, okrenulo je njihova srca jedno drugome. Djelo obiteljske povijesti i hramsko djelo dalo je moć iscjeljenja onoga što je trebalo iscjeljenje.
Kao članovi Crkve, mi imamo božanski određenu odgovornost da potražimo naše pretke i sastavimo obiteljsku povijest. To je puno više od hobija koji se ohrabruje, zato što su uredbe spasenja neophodne za svu Božju djecu.4 Mi trebamo prepoznati naše pretke koji su umrli bez primanja uredbi spasenja. Možemo obaviti uredbe zastupnički u hramovima i naši preci mogu izabrati prihvatiti uredbe.5 Također smo potaknuti pomoći članovima odjela i kolčića s njihovim obiteljskim imenima. Zapanjujuće je čudesno da, kroz djelo obiteljske povijesti i hramsko djelo, možemo pomoći otkupiti mrtve.
Ali dok danas sudjelujemo u djelu obiteljske povijesti i hramskom djelu, mi također polažemo pravo na blagoslove »iscjeljenja« koje su obećali proroci i apostoli.6 Ovi su blagoslovi također zapanjujuće čudesni zbog svojeg opsega, posebnosti i posljedica u smrtnosti. Ovaj dugačak popis uključuje ove blagoslove:
-
povećano razumijevanje Spasitelja i njegove pomirbene žrtve,
-
povećan utjecaj Duha Svetoga7 kako bismo osjetili snagu i usmjerenje za naše živote,
-
povećanu vjeru, tako da obraćenje Spasitelju postaje duboko i trajno,
-
povećanu sposobnost i motivaciju za učenje i pokajanje,8 zbog razumijevanja toga tko smo, odakle dolazimo te jasnijeg viđenja o tome kamo idemo,
-
povećane pročišćujuće, posvećujuće i smirujuće utjecaje u našem srcu,
-
povećanu radost kroz povećanu sposobnost da osjetimo ljubav Gospodnju,
-
povećane obiteljske blagoslove, bez obzira na našu trenutnu, prošlu ili buduću obiteljsku situaciju ili koliko nesavršeno bilo naše obiteljsko stablo,
-
povećanu ljubav i zahvalnost za pretke i živuće rođake, tako da se više ne osjećamo sami,
-
povećanu moć razlučivanja onoga što treba iscjeljenje i tako, uz Gospodinovu pomoć, služenje drugima,
-
povećanu zaštitu od iskušenja i jačajućeg utjecaja protivnika i
-
povećanu pomoć u popravljanju uznemirenih, slomljenih ili tjeskobnih srca i iscjeljenju rana.9
Ako ste se molili za bilo koji od ovih blagoslova, sudjelujte u djelu obiteljske povijesti i hramskom djelu. Dok činite tako, vaše će molitve biti uslišane. Kada se uredbe obavljaju u ime preminulih, Božja djeca na zemlji su iscijeljena. Nije čudo da je predsjednik Russell M. Nelson, u svojoj prvoj poruci kao predsjednik Crkve, izjavio: »Vaše štovanje u hramu i vaše služenje tamo za vaše pretke blagoslovit će vas povećanom osobnom objavom i mirom i učvrstit će vašu predanost da ostanete na putu saveza.«10
Raniji je prorok također predvidio blagoslove i za žive i za mrtve.11 Nebeski je glasnik pokazao Ezekielu viđenje hrama s vodom koja navire iz njega. Ezekielu je bilo rečeno:
»Ova voda teče… spušta se u Arabu i teče u [mrtvo] more… [i] vode mu ozdrave.
I kuda god potok protječe, sve živo što se miče oživi… jer kamo god dođe ova voda, sve ozdravi i oživi – kuda god protječe ovaj potok.«12
Dvije su karakteristike vode uočljive. Prvo, iako mali potok nije imao pritoka, izrastao je u snažnu rijeku, postajući širi i dublji što je dalje tekao. Nešto se slično događa s blagoslovima koji istječu iz hrama kada su pojedinci zapečaćeni kao obitelji. Značajan se rast događa idući natrag i naprijed kroz naraštaje kada uredbe pečaćenja zavaruju obitelji.
Drugo, rijeka je obnovila sve što je dotakla. Blagoslovi hrama na sličan način imaju zapanjujuću sposobnost iscjeljivanja. Hramski blagoslovi mogu iscijeliti srca, živote i obitelji.
Pokazat ću vam. Godine 1999. mladić po imenu Todd srušio se zbog puknuća krvne žile u njegovom mozgu. Iako su Todd i njegova obitelj bili članovi Crkve, njihova je aktivnost bila sporadična i nitko od njih nije iskusio blagoslove hrama. Posljednje večeri Toddovog života njegova je majka Betty sjedila uz njegov krevet gladeći njegovu ruku i rekla: »Todd, ako zaista moraš ići, obećavam da ću se pobrinuti da tvoje hramsko djelo bude obavljeno.« Sljedećeg je jutra Todd bio proglašen klinički mrtvim. Kirurzi su presadili Toddovo srce u mojeg pacijenta, čudesnu osobu imenom Rod.
Nekoliko mjeseci nakon presađivanja, Rod je saznao identitet obitelji donora svojeg srca i počeo se dopisivati s njima. Oko dvije godine kasnije Toddova majka Betty pozvala je Roda da bude prisutan kad je išla u hram prvi put. Rod i Betty susreli su se prvi put osobno u celestijalnoj sobi hrama St. George, Utah.
Neko vrijeme kasnije Toddov je otac – Bettyn muž – preminuo. Par godina kasnije Betty je pozvala Roda da zastupnički predstavlja njezinog preminulog sina u primanju njegovih hramskih uredbi. Rod je to sa zahvalnošću učinio i zastupničko je djelo kulminiralo u sobi za pečaćenje u hramu St. George, Utah. Betty je bila zapečaćena za svog preminulog supruga, klečeći za oltarom nasuprot svom unuku koji je služio kao zastupnik. Tada, sa suzama koje su tekle niz njene obraze, pozvala je Roda da im se pridruži za oltarom. Rod je kleknuo pored njih, djelujući kao zastupnik za njezinog sina, Todda, čije je srce još uvijek kucalo u Rodovim grudima. Rodov darivatelj srca, Todd, tada je bio zapečaćen za svoje roditelje za cijelu vječnost. Toddova majka je održala obećanje koje je dala svom umirućem sinu godinama ranije.
Ali priča ne završava ovdje. Petnaest godina nakon njegovog presađivanja srca, Rod se zaručio i zamolio me da izvršim pečaćenje u hramu Provo, Utah. Na dan vjenčanja susreo sam se s Rodom i njegovom divnom zaručnicom Kim u sobi do sobe za pečaćenje, gdje su njihove obitelji i najbliži prijatelji čekali. Nakon kratkog razgovora s Rodom i Kim, upitao sam imaju li pitanja.
Rod je rekao: »Da. Obitelj mog darivatelja je ovdje i htjeli bi vas upoznati.«
Bio sam iznenađen i upitao sam: »Kažeš ovdje su? Upravo sada?«
Rod je odgovorio: »Da.«
Izašao sam iza ugla i pozvao obitelj da izađe iz sobe za pečaćenje. Betty, njezina kći i zet su nam se pridružili. Rod je pozdravio Betty zagrljajem, zahvalio joj što je došla i zatim me predstavio njoj. Rod je rekao: »Betty, ovo je starješina Renlund. On je bio doktor koji se brinuo za srce tvog sina toliko mnogo godina.« Prešla je sobu i zagrlila me. I sljedećih nekoliko minuta svi smo se grlili i plakali od radosti.
Nakon što smo se pribrali, prešli smo u sobu za pečaćenje, gdje su Rod i Kim bili zapečaćeni za vrijeme i svu vječnost. Rod, Kim, Betty i ja možemo posvjedočiti da je nebo bilo veoma blizu, da su drugi bili s nama tog dana koji su prethodno prošli kroz veo smrtnosti.
Bog, u svojoj beskrajnoj sposobnosti, pečati i iscjeljuje pojedince i obitelji unatoč tragedijama, gubitku i teškoćama. Mi ponekad uspoređujemo osjećaje koje doživljavamo u hramovima kao da smo provirili u nebo.13 Toga dana u hramu Provo, Utah, ova mi je izjava C. S. Lewisa ostavila utisak: »[Smrtnici] govore o nekoj vremenitoj patnji: ‘Nikakvo buduće blaženstvo ne može ovo nadoknaditi’, ne znajući da će nebo, kad se stekne, djelovati unatrag da pretvori i tu agoniju u slavu… Blagoslovljeni će reći: ‘Nikada nismo nigdje živjeli osim na nebu.’«14
Bog će nas osnažiti, pomoći nam i podržati nas;15 i on će posvetiti za nas našu najdublju nevolju.16 Kada saberemo svoju obiteljsku povijest i odemo u hram za naše pretke, Bog ispunjava mnoge od ovih obećanih blagoslova istovremeno s obje strane vela. Slično tome, mi smo blagoslovljeni kada pomažemo drugima u našim odjelima i kolčićima da učine isto. Članovi koji ne žive blizu hramu također primaju ove blagoslove sudjelujući u djelu obiteljske povijesti, sakupljajući imena svojih predaka za obavljanje hramskih uredbi.
Međutim, predsjednik Russell M. Nelson je upozorio: »Možemo biti nadahnuti cijeli dan iskustvima u hramskom djelu i djelu obiteljske povijesti koja su drugi imali. Ali moramo nešto učiniti kako bismo zapravo sami osjetili radost.« On je nastavio: »Pozivam vas da uz molitvu razmotrite kakvu žrtvu – po mogućnosti žrtvu vremena – možete prinijeti [kako biste] više radili hramsko djelo i djelo obiteljske povijesti.«17 Kada prihvatite poziv predsjednika Nelsona, otkrit ćete, sabrati i povezati svoju obitelj. Uz to, blagoslovi će teći k vama i vašoj obitelji poput rijeke koju spominje Ezekiel. Pronaći ćete iscjeljenje za ono što treba iscjeljenje.
Orson i Parley Pratt iskusili su učinke iscjeljenja i pečaćenja u hramskom djelu i djelu obiteljske povijesti rano u ovoj rasporedbi. Betty, njezina obitelj i Rod su to iskusili. Vi možete također. Kroz svoju pomirbenu žrtvu, Isus Krist nudi ove blagoslove svima, i mrtvima i živima. Zbog ovih blagoslova otkrit ćemo da metaforički »nikada nismo nigdje živjeli osim na nebu«.18 O tome svjedočim u ime Isusa Krista. Amen.