2010. – 2019.
Evo čovjeka!
travanj 2018.


Evo čovjeka!

Oni koji pronađu način zaista vidjeti Čovjeka pronalaze ulaz u najveće životne radosti i balzam za najzahtjevnije životne beznadnosti.

Moja voljena braćo i sestre, dragi prijatelji, zahvalan sam što mogu biti s vama u ovom divnom vikendu općeg sabora. Harriet i ja se radujemo s vama u podržavanju starješina Gonga i Soaresa te mnogih braće i sestara koji su primili značajne nove pozive tijekom ovog općeg sabora.

Iako mi nedostaje moj dragi prijatelj predsjednik Thomas S. Monson, volim i podržavam našeg proroka i predsjednika, Russella M. Nelsona, i njegove plemenite savjetnike.

Također sam zahvalan i počašćen što još jednom mogu bliže raditi s mojom voljenom braćom iz Zbora dvanaestorice.

Iznad svega, duboko sam ponizan i veoma sretan što sam član Crkve Isusa Krista svetaca posljednjih dana gdje su milijuni muškaraca, žena i djece spremni podizati tamo gdje stoje – u kojem god svojstvu ili pozivu – i nastojati svim svojim srcem služiti Bogu i njegovoj djeci, gradeći kraljevstvo Božje.

Danas je sveti dan. Ovo je uskršnja nedjelja, kada obilježavamo ono slavno jutro kada je naš Spasitelj slomio uze smrti1 i izašao pobjednički iz grobnice.

Najveći dan u povijesti

Nedavno sam upitao internet: »Koji je dan najviše promijenio tijek povijesti?«

Odgovori su se kretali od iznenađujućih i čudnih do pronicljivih i dubokoumnih. Među njima, dan kada je pretpovijesni asteroid pogodio poluotok Yucatán; ili kada je 1440. godine Johannes Gutenberg dovršio svoj tiskarski stroj i naravno dan 1903. godine kada su braća Wright pokazala svijetu da čovjek doista može letjeti.

Ako bi se vama postavilo isto pitanje, što biste rekli?

U mojem umu odgovor je jasan.

Da bismo pronašli najvažniji dan u povijesti, moramo se vratiti natrag na tu večer prije gotovo 2000 godina u Getsemanskom vrtu kada je Isus Krist kleknuo u snažnoj molitvi i ponudio sebe kao otkup za naše grijehe. Tijekom te velike i beskrajne žrtve neponovljive patnje i u tijelu i u duhu Isus Krist, sam Bog, krvario je iz svake pore. Zbog savršene ljubavi dao je sve, kako bismo mi mogli primiti sve. Njegova uzvišena žrtva, teška za razumjeti, koju samo možemo osjetiti svim svojim srcem i umom, podsjeća nas na univerzalni dug zahvalnosti koji dugujemo Kristu za njegov božanski dar.

Kasnije te večeri Isus je bio doveden pred vjerske i političke vođe koji su ga ismijali, pretukli i osudili na sramotnu smrt. Visio je u agoniji na križu sve dok napokon nije bilo »svršeno«.2 Njegovo beživotno tijelo bilo je položeno u posuđenu grobnicu. A onda je, ujutro trećeg dana, Isus Krist, Sin Svemogućeg Boga, izašao iz grobnice kao proslavljeno, uskrslo biće sjaja, svjetla i veličanstva.

Da, ima mnogo događaja tijekom povijesti koji su duboko utjecali na sudbinu nacija i naroda. Ali ako ih se kombinira, ne mogu se ni početi uspoređivati s važnošću onoga što se dogodilo tog prvog uskršnjeg jutra.

Što je to što čini beskrajnu žrtvu i Uskrsnuće Isusa Krista najvažnijim događajem u povijesti – utjecajnijim od svjetskih ratova, velikih katastrofa i znanstvenih otkrića koji mijenjaju život?

Zbog Isusa Krista, mi možemo živjeti ponovno

Odgovor leži u dva velika, nepremostiva izazova s kojima se svatko od nas suočava.

Prvo, svi ćemo umrijeti. Bez obzira koliko ste mladi, lijepi, zdravi ili oprezni, jednog će dana vaše tijelo postati beživotno. Prijatelji i obitelj će vas oplakivati. Ali ne mogu vas vratiti natrag.

Ipak, zbog Isusa Krista, vaša će smrti biti privremena. Vaš će se duh jednog dana ponovno ujediniti s vašim tijelom. Ovo uskrslo tijelo neće biti podložno smrti,3 i vi ćete živjeti u vječnosti, slobodni od boli i fizičke patnje.4

To će se dogoditi zbog Isusa Krista, koji je položio svoj život i uzeo ga ponovno.

On je to učinio za sve koji vjeruju u njega.

On je to učinio za sve koji ne vjeruju u njega.

On je to učinio čak i za one koji se ismijavaju i izruguju njegovom imenu i proklinju ga.5

Zbog Isusa Krista, mi možemo živjeti s Bogom

Drugo, svi smo sagriješili. Naši bi nas grijesi zauvijek spriječili da živimo s Bogom, zato što »ništa nečisto ne može ući u kraljevstvo njegovo«.6

Kao rezultat, svaki muškarac, žena i dijete bili su isključeni iz njegove nazočnosti – to jest, sve dok Isus Krist, Janje bez mane, nije ponudio svoj život kao otkupninu za naše grijehe. Zato što Isus nije imao dug prema pravdi, mogao je platiti naš dug i zadovoljiti zahtjeve pravde za svaku dušu. A to uključuje vas i mene.

Isus Krist je platio cijenu za naše grijehe.

Sve njih.

U taj najvažniji dan u povijesti, Isus Krist je otvorio vrata smrti i srušio granice koje su nam branile da prijeđemo u svete i posvećene dvorane vječnog života. Zbog našeg Gospodina i Spasitelja, vama i meni udijeljen je najdragocjeniji i neprocjenjiv dar – bez obzira na našu prošlost, možemo se pokajati i slijediti put koji vodi u celestijalno svjetlo i slavu, okruženi vjernom djecom Nebeskog Oca.

Zašto se radujemo

To je ono što slavimo u uskršnju nedjelju – slavimo život!

Zbog Isusa Krista ustat ćemo iz očaja smrti i primiti one koje volimo, lijevajući suze nadvladavajuće radosti i preplavljujuće zahvalnosti. Zbog Isusa Krista postojat ćemo kao vječna bića, svjetovi bez kraja.

Zbog Isusa Krista naši grijesi mogu biti ne samo izbrisani; oni mogu biti zaboravljeni.

Možemo postati pročišćeni i uzvišeni.

Sveti.

Zbog našeg voljenog Spasitelja, zauvijek možemo piti iz izvora vode koji teče u vječni život.7 Možemo prebivati zauvijek u dvorima našeg vječnog Kralja u nezamislivoj slavi i savršenoj sreći.

Vidimo li »čovjeka«?

Unatoč svemu ovome, ima mnogo ljudi u svijetu danas koji ili nisu svjesni dragocjenog dara koji nam je Isus Krist dao ili ne vjeruju u njega. Možda su čuli za Isusa Krista i poznaju ga kao povijesni lik, ali ne vide ga kakav on uistinu jest.

Kada pomislim na ovo, podsjetim se kako je Spasitelj stajao pred rimskim upraviteljem Judeje, Poncijem Pilatom, samo nekoliko sati prije Spasiteljeve smrti.

Pilat je promatrao Isusa sa strogo svjetovnog gledišta. Pilat je morao obaviti posao, a to je uključivalo dva velika zadatka: skupljanje poreza za Rim i održavanje mira. Sada je židovski Sinedrij doveo pred njega čovjeka za kojeg su tvrdili da je prepreka za oboje.8

Nakon što je ispitao zatvorenika, Pilat je proglasio: »Ja ne nalazim na njemu nikakve krivnje.«9 Ali je osjećao da mora umiriti Isusove optužitelje, pa se Pilat pozvao na mjesni običaj koji je omogućavao da jedan zatvorenik bude oslobođen tijekom razdoblja Pashe. Zar ne bi željeli da im pusti Isusa umjesto zloglasnog razbojnika i ubojicu Barabu?10

Ali uzburkana je svjetina zahtijevala da Pilat pusti Barabu i razapne Isusa.

»Zašto?« Pilat je upitao. »Kakvo je zlo učinio?«

Ali oni su samo vikali glasnije. »Razapni ga!«11

U posljednjem pokušaju da zadovolji svjetinu, Pilat je naredio svojim ljudima da izbičuju Isusa.12 To su oni učinili, ostavivši ga u krvi i masnicama. Izrugivali su mu se, stavili krunu od trnja na njegovu glavu i odjenuli ga u skrletni ogrtač.13

Možda je Pilat mislio da će to zadovoljiti žeđ svjetine za krvlju. Možda će se sažaliti na čovjeka. »Evo ga izvodim pred vas«, rekao je Pilat, »da znate da ja na njemu ne nalazim nikakve krivnje… Evo čovjeka!«14

Sin Božji stajao je osobno pred narodom Jeruzalema.

Oni su mogli vidjeti Isusa, ali ga nisu istinski prepoznali.

Nisu imali oči da vide.15

U figurativnom smislu, mi smo također pozvani vidjeti kad čujemo »evo čovjeka«. U svijetu se mišljenja o njemu razlikuju. Drevni i suvremeni proroci svjedoče da je on Sin Božji. I ja to činim. Značajno je i važno da svi mi spoznamo za sebe. Stoga, kada razmišljate o životu i službeništvu Isusa Krista, što vidite?

Oni koji pronađu način zaista vidjeti Čovjeka pronalaze ulaz u najveće životne radosti i balzam za najzahtjevnije životne beznadnosti.

Stoga, kada ste okruženi žalostima i tugom, vidite Čovjeka.

Kada se osjetite izgubljenima ili zaboravljenima, vidite Čovjeka.

Kada osjećate očaj, napuštenost, sumnju, povrijeđenost ili poraz, vidite Čovjeka.

On će vas utješiti.

On će vas iscijeliti i dati značenje vašem putovanju. On će izliti svoga Duha i ispuniti vaše srce silnom radošću.16

On »umornome snagu vraća, jača nemoćnoga.«17

Kada zaista vidimo Čovjeka, mi učimo o njemu i nastojimo uskladiti svoj život s njim. Kajemo se i nastojimo pročistiti našu narav i svakodnevno se malo više približiti k njemu. Vjerujemo mu. Pokazujemo svoju ljubav prema njemu obdržavajući njegove zapovijedi i poštivajući naše svete saveze.

Drugim riječima, postajemo njegovi učenici.

Njegovo pročišćujuće svjetlo ispunjava naše duše. Njegova nas milost uzdiže. Naši su tereti olakšani, naš mir produbljen. Kada zaista vidimo Čovjeka, imamo obećanje blagoslovljene budućnosti koje nas nadahnjuje i podržava kroz zavoje i izbočine na životnom putovanju. Gledajući unatrag, prepoznat ćemo da postoji božanski uzorak, da se točke zaista povezuju.18

Kada prihvatite njegovu žrtvu, postanete njegov učenik i naposljetku stignete na kraj svog zemaljskog putovanja, što će se dogoditi s tugama koje ste pretrpjeli u ovom životu?

Nestat će.

S razočaranjima, izdajama, progonima s kojima ste se suočili?

Nestat će.

S patnjom, boli, krivnjom, stidom i tjeskobom kroz koje ste prošli?

Nestat će.

Zaboravljeni.

Je li čudno da »razgovaramo o Kristu, radujemo se u Kristu, propovijedamo o Kristu, prorokujemo o Kristu… da bi djeca naša znala prema kojem se izvoru mogu osvrnuti za otpust grijeha svojih«?19

Je li čudno da nastojimo svim svojim srcem zaista vidjeti Čovjeka?

Moja voljena braćo i sestre, svjedočim da je najvažniji dan u povijesti ljudskog roda bio dan kada je Isus Krist, živući Sin Božji, izborio pobjedu nad smrću i grijehom za svu Božju djecu. A najvažniji dan u vašem životu i u mojem jest dan kada naučimo vidjeti Čovjeka; kada ga vidimo kakav zaista jest; kada uzmemo udjela svim svojim srcem i umom u njegovoj pomirbenoj moći; kada se s obnovljenim entuzijazmom i snagom obvežemo da ćemo ga slijediti. Neka to bude dan koji se uvijek iznova ponavlja tijekom našeg života.

Ostavljam vam svoje svjedočanstvo i blagoslov da ćemo, kada vidimo Čovjeka, pronaći značenje, radost i mir u ovom zemaljskom životu i vječni život u budućem svijetu. U sveto ime Isusa Krista. Amen.

Napomene

  1. Vidi Mosija 15:23

  2. Ivan 19:30

  3. Vidi Alma 11:45

  4. Vidi Otkrivenje 21:4

  5. Vidi 1 Korinćanima 15:21–23

  6. 3 Nefi 27:19

  7. Vidi Ivan 4:14

  8. Vidi Luka 23:2

  9. Ivan 18:38 Kako bi izbjegao suditi Isusu, Pilat je pokušao proslijediti slučaj Herodu Antipi. Ako bi Herod, koji je zapovjedio smrt Ivana Krstitelja (vidi Matej 14:6–11), osudio Isusa, Pilat bi mogao automatski odobriti presudu i tvrditi da je to samo mjesno pitanje s kojim se složio kako bi održao mir. Ali Isus nije progovorio ni riječ Herodu (vidi Luka 23.6–12), pa ga je Herod poslao natrag Pilatu.

  10. Vidi Marko 15:6–7; Ivan 18:39–40 Jedan proučavatelj Novog zavjeta piše: »Čini se da je bio običaj da je tijekom Pashe rimski upravitelj pustio židovskom stanovništvu nekog zloglasnog zatvorenika koji je ležao osuđen na smrt« (Alfred Edersheim, The Life and Times of Jesus the Messiah [1899.], 2:576). Ime Baraba znači »sin očev«. Zanimljiva je ironija davanja narodu Jeruzalema izbora između ove dvojice ljudi.

  11. Vidi Marko 15:11–14

  12. Bičevanje je bilo tako strašno da se nazivalo »prelazna smrt« (Edersheim, Jesus the Messiah, 2:579).

  13. Vidi Ivan 19:1–3

  14. Ivan 19:4–5

  15. Ranije je Isus uočio da je »odrvenjelo srce ovog naroda; uši mu otvrdnule, oči se zatvorile – da očima jednom ne vidi, da ušima ne čuje i srcem ne razumije, pa da se ne obrati i da ga ne ozdravim.« A zatim je s blagošću rekao svojim učenicima: »Blago vašim očima jer vide i ušima jer čuju« (Matej 13:15–16). Hoćemo li dopustiti da naša srca otvrdnu, ili hoćemo li otvoriti svoje oči i srca da možemo zaista vidjeti Čovjeka?

  16. Vidi Mosija 4:20

  17. Izaija 40:29

  18. Vidi Dieter F. Uchtdorf, »Avantura smrtnosti« (globalni sastanak duhovne misli za mlade odrasle osobe, 14. siječnja 2018.), broadcasts.lds.org.

  19. 2 Nefi 25:26