Veliki naum otkupljenja
Znam da kada se iskreno pokajemo za svoje grijehe, zaista nestaju – bez traga!
Nekoliko mjeseci prije nego što je predsjednik Boyd K. Packer preminuo, vrhovni svećenički vođe i mi, vođe pomoćnih organizacija, imali smo dragocjenu priliku da nam se obrati. Nisam mogla prestati razmišljati o onome što je rekao. Rekao je da je tražio unatrag kroz svoj život, tražeći dokaze grijeha koje je počinio i za njih se iskreno pokajao i nije mogao pronaći ni traga njima. Zbog pomirbene žrtve našeg voljenog Spasitelja, Isusa Krista, i kroz iskreno pokajanje, njegovi su grijesi posve nestali, kao da se nikada nisu dogodili. Predsjednik Packer je toga dana nas kao vođe uputio da svjedočimo drugima kako je to istinito za svakoga od nas koji se iskreno pokaje.
Poznajem čovjeka koji je bio umiješan u moralne prijestupe prije nekoliko godina. Neko je vrijeme ovaj čovjek osjećao preveliki stid i preveliku zabrinutost da bi pristupio svojoj ženi i svojim svećeničkim vođama. Želio se potpuno pokajati ali je zapravo izjavio da je spreman odreći se svojeg vječnog spasenja radije nego uzrokovati svojoj ženi i djeci tugu, stid ili druge posljedice koje bi mogle biti uzrokovane njegovim priznanjem.
Kada sagriješimo, Sotona nas često pokušava uvjeriti da je nesebično zaštititi druge od uništenja zbog spoznaje o našim grijesima, uključujući izbjegavanje priznanja našem biskupu, koji može blagosloviti naše živote kroz svoje svećeničke ključeve kao opći sudac u Izraelu. Istina je, međutim, da je nesebično i kristoliko priznati grijeh i pokajati se. Ovo je veliki naum otkupljenja Nebeskog Oca.
Na kraju je ovaj dragi čovjek priznao svojoj vjernoj ženi i svojim crkvenim vođama, izražavajući duboko žaljenje. Iako je to bilo nešto najteže što je ikada učinio, osjećaji olakšanja, mira, zahvalnosti, ljubavi za našeg Spasitelja, te spoznaja da Gospodin skida njegov teški teret i nosi ga uzrokovali su neizrecivu radost, bez obzira na ishod i njegovu budućnost.
Bio je siguran da će njegova žena i djeca biti slomljeni – i bili su; te da će se provesti disciplinske mjere i razrješenje od njegovog poziva – i tako je bilo. Bio je siguran da će njegovoj ženi biti slomljeno srce, da će biti povrijeđena i ljuta – i bila je. I bio je uvjeren da će otići, vodeći djecu sa sobom – ali nije to učinila.
Ponekad ozbiljan prijestup vodi k razvodu, i ovisno o okolnostima, to je možda potrebno. Ali na zaprepaštenje ovog čovjeka, njegova ga je žena prihvatila i posvetila se tome da mu pomogne kako god može. Tijekom vremena uspjela mu je potpuno oprostiti. Osjetila je iscjeljujuću moć Spasiteljevog Pomirenja. Godinama kasnije, ovaj par i njihovo troje djece snažni su i vjerni. Muž i žena služe u hramu i imaju divan brak ispunjen ljubavlju. Dubina svjedočanstva ovog čovjeka i njegova ljubav i zahvalnost za Spasitelja toliko su očiti u njegovom životu.
Amulek je posvjedočio: »Ja bih da vi pristupite i da odsele ne otvrdnete srca svoja… obratite li se … smjesta će se na vama obistiniti taj velebni naum otkupljenja.«1
Kad sam služila sa svojim mužem dok je on predsjedavao misijom, jednog smo jutra išli u zračnu luku po veliku grupu misionara. Jedan je određeni mladić privukao naš pogled. Činio se tužnim, opterećenim, gotovo uznemirenim. Pažljivo smo ga promatrali tog poslijepodneva. Do večeri je taj mladić iznio zakašnjelo priznanje i njegovi su vođe odlučili da se mora vratiti kući. Iako smo bili veoma tužni što je bio neiskren i nije se pokajao prije dolaska na svoju misiju, na putu prema zračnoj luci iskreno smo ga i s ljubavlju pohvalili što je imao hrabrosti priznati i obećali smo da ćemo ostati u bliskoj vezi s njim.
Ovaj je dobar mladić bio blagoslovljen divnim roditeljima, dobrim svećeničkim vođama i odjelom koji ga je podržavao i volio. Nakon godine dana napornog rada da se potpuno pokaje i uzme udjela u Spasiteljevom Pomirenju, mogao se vratiti u našu misiju. Teško mi je opisati osjećaje radosti koje smo osjećali kad smo došli po ovog mladića u zračnu luku. Bio je pun Duha, sretan, ispunjen pouzdanjem pred Gospodinom i željan ispuniti vjernu misiju. Postao je izniman misionar, i kasnije smo moj muž i ja imali povlasticu prisustvovati njegovom hramskom pečaćenju.
Suprotno tome, poznajem još jednu misionarku koja je, znajući da će njezin grijeh koji nije priznala prije misije sigurno uzrokovati da bude ranije poslana kući, stvorila svoj plan da posebno naporno radi tijekom svoje misije i prizna grijeh predsjedniku misije nekoliko dana prije svršetka svoje misije. Nedostajala joj je božanska tuga i pokušala je zaobići plan koji je naš brižni Spasitelj ponudio svakome od nas.
Tijekom naše misije jednom sam pratila svog muža kad je otišao intervjuirati čovjeka za krštenje. Dok je moj muž obavljao intervju, čekala sam vani sa sestrama misionarkama koje su podučavale ovog čovjeka. Kad je intervju završio, moj je muž obavijestio misionarke da će se ovaj čovjek moći krstiti. Taj je divan čovjek plakao i plakao dok je objašnjavao da je bio siguran da će mu grijesi koje je počinio u svom životu onemogućiti da se može krstiti. Rijetko sam viđala radost i sreću nekoga tko izlazi iz tame na svjetlo jednake onima koje sam vidjela toga dana.
Starješina D. Todd Christofferson je posvjedočio:
»S vjerom u [našega] milosrdnog Otkupitelja i njegovu moć, potencijalni se očaj preobražava u nadu. Samo srce i želje čovjeka se mijenjaju, a nekoć privlačan grijeh postaje sve zazorniji…
Kakva god cijena pokajanja bila, ona je omotana radošću praštanja.«2
Ova me iskustva podsjećaju na Enoša u Mormonovoj knjizi, koji je »zavapi[o Gospodinu] žarkom molitvom« i zatim čuo glas kako kaže: »Enoše, grijesi su ti oprošteni. …
A ja, Enoš, znadoh da Bog ne može lagati. Moja krivnja bijaše, dakle, izbrisana.
I ja rekoh: Gospode, kako se to zbilo?
A on mi odvrati: Zbog vjere tvoje u Krista… idi, vjera tvoja te iscijelila.«3
Dok sam pripremala ovaj govor, željela sam saznati kako naši unuci razumiju pokajanje i što osjećaju o Spasitelju, stoga sam zamolila našu djecu da im postave sljedeća pitanja. Bila sam dirnuta odgovorima naših unuka.
Što je pokajanje? »Kada udariš nekoga, možeš reći ‘oprosti’ i pomoći mu.«
Što osjećaš kada se pokaješ? »Možeš ga osjetiti, možeš osjetiti njegovu toplinu pa te napušta loš osjećaj.«
Što osjećaš o Isusu i Nebeskom Ocu kad se pokaješ? »Osjećam da Isus osjeća da je vrijedilo izvesti Pomirenje i on je sretan da možemo ponovno živjeti s njim.«
Zbog čega Isus i Nebeski Otac žele da se pokajem? Riječima mog unuka tinejdžera: »Jer me vole! Kako bih napredovao i postao poput njih, trebam se pokajati. Također želim da Duh bude sa mnom, stoga se trebam svakodnevno kajati kako bih imao njegovo predivno suputništvo. Nikada im neću moći dovoljno zahvaliti.«
Kad je četverogodišnja Brynlee čula ova pitanja, rekla je: »Ne znam tata. Ti me nauči.«
Na prošlom općem saboru starješina Jeffrey R. Holland je izjavio: »Bez obzira koliko mislite da ste zakasnili, bez obzira koliko prilika mislite da ste propustili, bez obzira koliko pogrešaka mislite da ste napravili… ili udaljenost od doma, obitelji i Boga koju mislite da ste proputovali, svjedočim vam da niste otputovali izvan dosega božanske ljubavi.« Nije moguće da potonete ispod beskonačnog svjetla Kristovog Pomirenja.«4
O, kako želim da svako moje dijete, unuče i svatko od vas, moja braćo i sestre, osjeti radost i bliskost k Nebeskom Ocu i našem Spasitelju dok se svakodnevno kajemo za naše grijehe i slabosti. Svako odgovorno dijete Nebeskog Oca treba pokajanje. Razmislite za koje se grijehe trebamo pokajati. Što nas zadržava? Na koje se načine trebamo popraviti?
Ja znam, kao što je predsjednik Packer iskusio i posvjedočio, da naši grijesi, kada se iskreno pokajemo, zaista nestaju – bez traga! Ja sam osobno osjetila ljubav, radost, olakšanje i pouzdanje pred Gospodinom kad sam se iskreno pokajala.
Za mene, najveća čuda u ovom životu nisu razdvajanje Crvenog mora, premještanje planina ili čak iscjeljenje tijela. Najveće se čudo događa kada ponizno pristupimo našem Ocu na nebu u molitvi i žarko molimo za oprost i zatim smo očišćeni od tih grijeha kroz pomirbenu žrtvu našeg Spasitelja. U sveto ime Isusa Krista. Amen.