Iznošenje obnovljenog evanđelja
Ono što nazivamo »misionarskim radom članova« nije program već stav ljubavi i posezanja prema onima oko nas kako bismo im pomogli.
I.
Pred kraj svog zemaljskog službeništva, naš Spasitelj, Isus Krist, zapovjedio je svojim učenicima: »Zato idite i učinite sve narode učenicima mojim« (Matej 28:19) i »Idite po svem svijetu i propovijedajte Radosnu vijest svakom stvorenju« (Marko 16:15). Svi kršćani moraju slušati ove zapovijedi o iznošenju evanđelja svima. Mnogi to nazivaju »veliko poslanje«.
Kako je starješina Neil L. Andersen opisao u jutarnjem zasjedanju, sveci posljednjih dana zasigurno su među onima koji su najposvećeniji ovoj velikoj odgovornosti. Trebamo biti, jer znamo da Bog voli svu svoju djecu i da je u ovim posljednjim danima obnovio ključno dodatno znanje i moć kako bi ih sve blagoslovio. Spasitelj nas je podučavao da volimo svu svoju braću i sestre i iskazujemo poštovanje tom naučavanju iznošenjem svjedočanstva i poruke o obnovljenom evanđelju »među sve narode, plemena, jezike i puke« (NiS 112:1). Ovo je ključni dio toga što znači biti svetac posljednjih dana. Smatramo to radosnom povlasticom. Što bi moglo biti radosnije od iznošenja Božjoj djeci istina o vječnosti?
Danas imamo mnogo izvora za iznošenje evanđelja koji nisu bili dostupni u prijašnjim naraštajima. Imamo televiziju, internet i kanale društvenih mreža. Imamo mnogo vrijednih poruka za predstavljanje obnovljenog evanđelja. Naša je Crkva cijenjena u mnogim narodima. Imamo značajno povećan broj misionara. No koristimo li sve te izvore za maksimalni učinak? Vjerujem da bi mnogi od nas rekli ne. Želimo biti učinkovitiji u ispunjenju naše božanski određene odgovornosti da objavimo obnovljeno evanđelje u cijelom svijetu.
Postoje mnoge dobre ideje za iznošenje evanđelja koje bi uspjele u pojedinačnim okolima ili zemljama. Međutim, s obzirom da smo Crkva rasprostranjena diljem svijeta, želim govoriti o idejama koje će uspjeti svugdje, od najnovijih jedinica do najstarijih, od kultura koje sada rado primaju evanđelje Isusa Krista do kultura i naroda koji su sve više neprijateljski raspoloženi prema vjeri. Želim govoriti o idejama koje možete iznositi osobama koje nikad nisu čule njegovo ime kao i osobama koje su predani vjernici u Isusa Krista, osobama koje su zadovoljne svojim trenutnim životom, kao i osobama koje očajnički teže poboljšati se.
Što mogu reći, a što će biti korisno za vaše iznošenje evanđelja, bez obzira na vaše okolnosti? Trebamo pomoć svakog člana i svaki član može pomoći jer postoji mnogo zadataka koji se mogu izvršiti dok iznosimo obnovljeno evanđelje svakom narodu, plemenu, jeziku i puku.
Svi znamo da je sudjelovanje članova u misionarskom djelu ključno za postizanje obraćenja i zadržavanja. Predsjednik Thomas S. Monson je rekao: »Sada je vrijeme da se članovi i misionari ujedine… [i] rade u Gospodinovom vinogradu kako bi mu priveli duše. Pripremio nam je sredstva za iznošenje evanđelja na mnoštvo načina i pomoći će nam u našem radu ako budemo djelovali u vjeri kako bismo ispunili njegovo djelo.«1
Pronošenje obnovljenog evanđelja naša je cjeloživotna kršćanska dužnost i povlastica. Starješina Quentin L. Cook nas podsjeća: »Misionarsko djelo nije samo jedna od 88 tipki glasovira koja se povremeno stisne, to je glavni akord u dojmljivoj melodiji koja se neprestano treba svirati u našim životima ako želimo ostati u skladu s našom predanošću kršćanstvu i evanđelju Isusa Krista.«2
II.
Postoje tri stvari koje svi članovi mogu učiniti kako bi pomogli iznositi evanđelje, bez obzira na okolnosti u kojima žive i rade. Svatko od nas bi trebao učiniti sve to.
Prvo, svi se možemo moliti za želju pomoći u ovom ključnom dijelu djela spasenja. Sav trud počinje sa željom.
Drugo, sami možemo obdržavati zapovijedi. Vjerni, poslušni članovi su najuvjerljivije svjedočanstvo o istini i vrijednosti obnovljenog evanđelja. Još važnije, vjerni će članovi uvijek imati Spasiteljev Duh uz sebe, da ih vodi dok nastoje sudjelovati u velikom djelu iznošenja obnovljenog evanđelja Isusa Krista.
Treće, možemo se moliti za nadahnuće o tome što mi u svojim pojedinačnim okolnostima možemo učiniti kako bismo drugima iznijeli evanđelje. To je drugačije od molitve za misionare ili molitve za to što drugi mogu učiniti. Trebamo se moliti za to što mi osobno možemo učiniti. Kad se molimo, trebamo se sjetiti da će molitve za ovu vrstu nadahnuća biti odgovorene ako im je pridružena predanost – nešto što Sveta pisma nazivaju »pravom nakanom« ili »cjelovitom namjerom srca«. Molite se s predanošću djelovati prema nadahnuću koje primite, obećavajući Gospodinu da ćete, ako vas nadahne da govorite nekome o evanđelju, to i učiniti.
Trebamo Gospodinovo vodstvo jer u bilo kojem trenutku neki jesu – a neki nisu spremni – za dodatne istine o obnovljenom evanđelju. Nikad se ne smijemo postaviti kao suci koji određuju tko je spreman, a tko nije. Gospodin poznaje srca sve svoje djece i ako se molimo za nadahnuće, on će nam pomoći pronaći ljude za koje zna da su »pripravni poslušati riječ« (Alma 32:6).
Kao Gospodinov apostol, potičem svakog člana i svaku obitelj u Crkvi da se moli Gospodinu da im pomogne pronaći osobe pripravne primiti poruku o obnovljenom evanđelju Isusa Krista. Starješina M. Russell Ballard je dao važan savjet, s kojim se slažem: »Uzdajte se u Gospodina. On je Dobri Pastir. On poznaje svoje ovce… A ako ne budemo uključeni, mnogi će oni koji bi čuli poruku obnove ostati neprimijećeni… Načela su prilično jednostavna – molite se, osobno i u svojoj obitelji, za misionarske prilike.«3 Dok primjenjujemo svoju vjeru ove će prilike doći bez »prinudnog ili izmišljenog odgovora. One će pritjecati kao prirodan rezultat naše ljubavi za našu braću i sestre.«4
Znam da je to istina. Dodajem svoje obećanje da ćemo s vjerom u Gospodinovu pomoć biti vođeni, nadahnuti i pronaći veliku radost u ovom vječno važnom djelu ljubavi. Spoznat ćemo da je uspjeh u iznošenju evanđelja pozivanje ljudi s ljubavlju i iskrenom namjerom pomoći im, bez obzira kakav je njihov odgovor.
III.
Evo još nekih stvari koje možemo činiti kako bismo učinkovito iznosili evanđelje:
-
Trebamo imati na umu da »ljudi uče kada su spremni učiti, ne kada smo mi spremni podučiti ih.«5 Ono što nas zanima, poput važnih dodatnih doktrinarnih naučavanja u obnovljenoj Crkvi, obično nije ono što druge zanima. Drugi obično žele rezultate nauka, ne sami nauk. Dok promatraju ili doživljavaju učinke obnovljenog evanđelja Isusa Krista u našim životima, osjećaju Duha i počinje ih zanimati nauk. Može ih također zanimati kad traže više sreće, veću bliskost s Bogom ili bolje razumijevanje svrhe života.6 Stoga moramo oprezno i u molitvi tražiti razlučivanje kako doznati nečije zanimanje za naučiti više. To će ovisiti o različitim stvarima, poput trenutnih okolnosti druge osobe ili našeg odnosa s njom. Ovo je dobra tema za raspravu na vijećima, zborovima i u Potpornim društvima.
-
Dok govorimo drugima, trebamo se sjetiti da je poziv za učiti više o Isusu Kristu i njegovom evanđelju više poželjno od poziva za učiti više o našoj Crkvi.7 Želimo da se ljudi obrate na evanđelje. To je velika uloga Mormonove knjige. Osjećaji o našoj Crkvi slijede nakon obraćenja Isusu Kristu, ne prethode im. Mnogi koji su nepovjerljivi prema crkvama ipak imaju ljubav prema Spasitelju. Krenite redom.
-
Kad nastojimo ljudima predstaviti obnovljeno evanđelje, trebamo to učiniti na načine koji su autentični i u brižnom zanimanju za pojedinca. To se događa kad drugima pokušavamo pomoći s problemima koje su pronašli ili kad s njima radimo u aktivnostima društvene službe, poput olakšanja patnje, brige za siromašne i potrebite ili poboljšanja kvalitete tuđih života.
-
Naš trud u iznošenju evanđelja ne smije se ograničiti na naš krug prijatelja i suradnika. Tijekom Olimpijskih igara doznali smo za vozača taksija, člana SPD-a u Rio de Janeiru, koji je nosio primjerke Mormonove knjige na sedam jezika i dijelio ih svima koji su ih htjeli uzeti. Sebe je nazvao »misionar u taksiju«. Rekao je: »Ulice Rio de Janeira… su [moje] misijsko polje.«8
Clayton M. Christensen, koji je imao dojmljivo iskustvo kao član misionar, kaže da »tijekom proteklih dvadeset godina nismo uočili nikakvu vezu između dubine odnosa s nekim i vjerojatnosti da će tu osobu zanimati učenje o evanđelju.«9
-
Biskupstva odjela mogu isplanirati posebne sakramentalne sastanke na koje se članovi potiču da dovedu zainteresirane osobe. Članovi odjela bit će voljniji dovesti svoje poznanike na takav sastanak jer će biti uvjereniji da će sadržaj sastanka biti dobro isplaniran kako bi potaknuo zanimanje i dobro predstavio Crkvu.
-
Postoje mnoge druge prilike za iznošenje evanđelja. Na primjer, upravo ovog ljeta primio sam sretno pismo nove članice koja je o obnovljenom evanđelju naučila kad ju je nazvao stari školski prijatelj kako bi ju upitao o bolesti koju je proživljavala. Napisala je: »Bila sam prosvijetljena načinom na koji mi se predstavio. Nakon nekoliko mjeseci učenja od misionara, krstila sam se. Moj se život od tada poboljšao.«10 Svi poznajemo mnoge čiji bi se životi poboljšali obnovljenim evanđeljem. Posežemo li prema njima?
-
Zapanjenost naših mladih članova društvenim mrežama i njihova stručnost daje im jedinstvene prilike da posegnu prema drugima kako bi ih zainteresirali za evanđelje. Opisujući Spasiteljevo ukazanje Nefijcima, Mormon piše: »Podučavaše on i posluživaše djeci… i on im odriješi jezik njihov… da mognu govoriti« (3. Nefi 26:14). Mislim da bismo danas rekli »odriješi njihove [palce] da mogu tipkati«. Mladi, prionite na posao!
Iznošenje evanđelja nije teret nego radost. Ono što nazivamo »misionarskim radom članova« nije program već stav ljubavi i posezanja prema onima oko nas kako bismo im pomogli. To je također prilika posvjedočiti što osjećamo prema obnovljenom evanđelju našeg Spasitelja. Kao što je starješina Ballard podučavao: »Najznačajniji dokaz našeg obraćenja i što osjećamo prema evanđelju u svojim životima je naša voljnost iznositi ga drugima.«11
Svjedočim o Isusu Kristu, koji je svjetlo i život svijeta (vidi 3. Nefi 11:11). Njegovo obnovljeno evanđelje osvjetljava naš put u smrtnosti. Njegovo nam Pomirenje daje sigurnost života nakon smrti i snagu ustrajati prema besmrtnosti. I njegovo nam Pomirenje daje priliku za oprost od naših grijeha i da se, pod Božjim veličanstvenim naumom spasenja, osposobimo za vječni život, najveći od svih darova Božjih (NiS 14:7). U ime Isusa Krista. Amen.