Proroštvo Nefija, Sina Helamanova — Bog prijeti narodu Nefijevu da će ih pohoditi u srdžbi svojoj na posvemašnje uništenje njihovo, osim ako se ne pokaju za opačinu svoju. Bog udara narod Nefijev pošašću; oni se kaju i okreću k njemu. Samuel, Lamanac, prorokuje Nefijcima.
Obuhvaća poglavlja 7 do 16.
Poglavlje 7
Nefi je odbačen na sjeveru i vraća se u Zarahemlu — Moli se na kuli u svojemu vrtu i onda poziva narod da se pokaje ili će izginuti. Oko 23–21. pr. Kr.
1 Gle, tad se dogodi, šezdeset i devete godine vladavine sudaca nad narodom Nefijaca, da se Nefi, sin Helamanov, avrati u zemlju zarahemalsku iz zemlje na sjeveru.
2 Jer on se bijaše kretao među narodom što bijaše u zemlji na sjeveru, i propovijedaše im riječ Božju, i prorokovaše im mnogo toga;
3 A oni odbaciše sve riječi njegove, toliko da on ne mogaše ostati među njima, već se vrati ponovno u zemlju rođenja svojega.
4 I vidjevši narod u stanju tako strašne opačine, i one Gadijantonove razbojnike kako popunjavaju sudačke stolice — prigrabivši moć i vlast nad zemljom; odbacujući zapovijedi Božje, a nipošto ispravno pred njim; ne čineći pravdu prema djeci ljudskoj;
5 Osuđujući pravedne zbog pravednosti njihove; ostavljajući krivce i opake nekažnjenima zbog novca njihova; i povrh toga, da budu podržavani u službi na čelu vlade, da bi vladali i djelovali po volji svojoj, kako bi mogli stjecati dobitak i slavu asvjetsku, i povrh toga kako bi mogli lakše činiti preljub, i krasti, i ubijati, i djelovati u skladu s vlastitom voljom svojom —
6 Evo, ovo veliko bezakonje dođe na Nefijce u razdoblju od samo nekoliko godina; i kad Nefi to vidje, srce se njegovo preplavi žalošću u grudima njegovim; i on uskliknu u agoniji duše svoje:
7 O, da sam mogao proživjeti dane svoje u danima kad otac moj Nefi tek iziđe iz zemlje jeruzalemske, da sam se mogao radovati s njime u obećanoj zemlji; tada bijaše lako nešto zatražiti od naroda njegova, on bijaše čvrst u obdržavanju zapovijedi Božjih, a spor da bi ga tko naveo da čini bezakonja; i oni brzo slušahu riječi Gospodnje —
8 Da, da su dani moji mogli biti u one dane, tad bi duša moja imala radost u pravednosti braće moje.
9 No gle, određeno mi je da su ovo dani moji, i da će duša moja biti ispunjena žalošću zbog ove opačine braće moje.
10 I gle, evo dogodi se da to bijaše na kuli, koja bijaše u vrtu Nefijevu, koji bijaše pokraj ceste koja vođaše prema glavnoj tržnici, koja bijaše u gradu Zarahemli; dakle, Nefi se bijaše poklonio na kuli koja bijaše u vrtu njegovu, a ta kula bijaše također blizu vrtnih vrata pokraj kojih prolažaše cesta.
11 I dogodi se da neki ljudi prolažahu i vidješe Nefija, dok on izlijevaše dušu svoju Bogu na kuli; i oni otrčaše i rekoše narodu što bijahu vidjeli, i narod se sabra u mnoštvima kako bi mogli saznati razlog toliko velikog tugovanja zbog opačine naroda.
12 I tad, kad Nefi ustade, on ugleda mnoštva ljudi koja se bijahu sabrala.
13 I dogodi se da on otvori usta svoja i reče im: Gle, azašto ste se sabrali? Da bih vam mogao reći o bezakonjima vašim?
14 Da, zato što se uspeh na kulu svoju kako bih izlio dušu svoju Bogu svojemu, zbog silne žalosti srca svojega, koja je zbog bezakonja vaših!
15 I zbog tugovanja i jadikovanja mojega vi se sabraste zajedno, i čudite se; da, i trebate se čuditi; da, morate se čuditi, jer se prepustiste tako da đavao zadobi tako veliku vlast nad srcima vašim.
16 Da, kako mogaste popustiti zavođenju onoga koji nastoji survati duše vaše dolje u vječnu bijedu i beskrajan jad?
17 O, pokajte se, pokajte se! aZašto želite umrijeti? Okrenite se, okrenite se Gospodu Bogu svojemu. Zašto vas on napusti?
18 To je zato što otvrdnuste srca svoja; da, ne želite poslušati glas adobroga pastira; da, bizazvaste ga na srdžbu protiv sebe.
19 I gle, umjesto da vas asabere, osim ako se ne pokajete, gle, on će vas raspršiti posvuda te ćete postati hrana psima i divljoj zvjeradi.
20 O, kako mogaste zaboraviti Boga svojega upravo u onaj dan kad vas on izbavi?
21 No gle, to je radi stjecanja dobitka, da bi vas ljudi hvalili, da, i da biste mogli steći zlata i srebra. I vi prikloniste srca svoja bogatstvu i ispraznostima ovoga asvijeta, radi čega počinjate umorstva, i pljačkate, i kradete, i bsvjedočite lažno protiv bližnjega svoga, i činite svakovrsno bezakonje.
22 I iz tog će razloga jao doći na vas, osim ako se ne pokajete. Jer ako se ne pokajete, gle, ovaj velik grad, a i svi oni veliki gradovi koji su unaokolo, što su u zemlji posjeda naših, bit će oduzeti te nećete imati mjesta u njima; jer gle, Gospod vam neće udijeliti asnagu, kao što je dosad činio, da se oduprete neprijateljima svojim.
23 Jer gle, ovako govori Gospod: Neću pokazivati opakima od snage svoje, jednima više nego drugima, osim onima koji se pokaju za grijehe svoje i poslušaju riječi moje. Evo dakle, htio bih da vidite, braćo moja, kako će abiti bolje Lamancima nego vama, osim ako se ne pokajete.
24 Jer gle, oni su pravedniji od vas, jer ne sagriješiše protiv te velike spoznaje koju vi primiste; zato će Gospod biti milosrdan prema njima; da, on će aprodužiti dane njihove i umnožiti potomstvo njihovo, pa i kad ti budeš posvema buništen, osim ako se ne pokaješ.
25 Da, jao vama zbog te velike odvratnosti koja dođe među vas; i vi se udružiste s njom, da, s onom atajnom družinom koju uspostavi Gadijanton!
26 Da, ajao će doći na vas zbog te oholosti kojoj dopustiste da uđe u srca vaša, koja vas uzdignu iznad onoga što je dobro zbog silno velika bbogatstva vašega!
27 Da, jao vama zbog vaše opačine i odvratnostī!
28 I osim ako se ne pokajete izginut ćete; da, i zemlje će vam vaše biti oduzete, i bit ćete zbrisani s lica zemaljskoga.
29 Evo gle, ne kažem sam od sebe da će tako biti, zato što sam od sebe ne aznam za to; već gle, znadem da je to istinito jer mi Gospod Bog to otkri, zato svjedočim da će tako biti.