Moć podržavajuće vjere

Mnogo sam puta čuo svećeničke vođe kako se zahvaljuju na podržavajućoj vjeri onih kojima služe. Iz emocija u njihovim glasovima znate da je njihova zahvalnost duboka i stvarna. Moja je svrha danas prenijeti vam Gospodinovu zahvalnost na vašem podržavanju njegovih sluga u njegovoj Crkvi. Također, svrha mi je potaknuti vas da primjenjujete tu moć podržavanja drugih sa svojom vjerom i da rastete u njoj.

Pokazali ste takvu moć prije nego što ste rođeni. Sjetite se onoga što znamo o duhovnom svijetu prije nego smo bili rođeni. Naš je Nebeski Otac predstavio naum za svoju djecu. Mi smo bili tamo. Lucifer, naš duhovni brat, protivio se naumu koji bi nam omogućio slobodu biranja. Jahve, ljubljeni Sin Nebeskoga Oca, podržao je naum. Lucifer je vodio pobunu. Jahvin je glas podrške prevladao i on se dobrovoljno javio da bude naš Spasitelj.

Činjenica da ste sada u smrtnosti, jamči nam da ste podržali Oca i Spasitelja. Bila je potrebna vjera u Isusa Krista kako bi se podržao naum sreće i mjesto Isusa Krista u njemu kada ste znali tako malo o izazovima s kojima ćete se suočiti u smrtnosti.

Vaša je vjera da podržite Božje sluge također bila u srcu vaše sreće u ovom životu. Kada ste prihvatili misionarski izazov da se molite kako biste saznali da je Mormonova knjiga riječ Božja, imali ste vjeru za podržati Gospodinovog slugu. Kada ste prihvatili poziv da budete kršteni, podržali ste poniznog Božjeg slugu.

Kada ste dopustili nekome da stavi ruke na vašu glavu i kaže: »Primi Duha Svetoga«, podržali ste ga kao obnašatelja Melkisedekovog svećeništva.

Od toga ste dana, vjernim služenjem, podržali svaku osobu koja vam je predala svećeništvo i koja vas je zaredila u službu u tom svećeništvu.

Početkom vašeg iskustva u svećeništvu, svako je podržavanje bilo jednostavan događaj povjerenja u Božjeg slugu. Nadalje, mnogi od vas došli ste do mjesta gdje podržavanje zahtjeva više.

Birate hoćete li podržati sve koje Gospodin poziva – bez obzira na to na što ih je Gospodin pozvao. Taj se odabir događa na saborima diljem svijeta. Dogodio se na ovome. Na takvim se sastancima čitaju imena muškaraca i žena – Božjih slugu – i vi ste pozvani podignuti svoju ruku u znak podrške. Možete uskratiti svoj glas podrške ili možete zajamčiti svoju podržavajuću vjeru. Dizanjem svoje ruke u znak podrške dajete obećanje. Dajte obećanje Bogu, čije sluge oni jesu, da ćete ih podržati.

To su nesavršena ljudska bića poput vas. Za ispunjavanje vaših obećanja bit će potrebna nepokolebljiva vjera da ih je Gospodin pozvao. Također, ispunjavanje tih obećanja donijet će vječnu sreću. Njihovo ne ispunjavanje donijet će tugu vama i onima koje volite – pa čak i gubitke povrh vaše moći da ih zamislite.

Možda ste bili upitani, ili ćete biti, podržavate li svojeg biskupa, predsjednika kolčića, općeg autoriteta i opće službenike Crkve. To se može dogoditi kada vas se zatraži da podržite službenike i vođe na saboru. Ponekada će to biti na intervjuu s biskupom ili predsjednikom kolčića.

Moj je savjet da si postavite ta pitanja unaprijed te da pažljivo i uz molitvu promislite. Kada to učinite možete se osvrnuti na svoje nedavne misli, riječi i djela. Pokušajte upamtiti i oblikovati odgovore koje ćete dati kada će vas Gospodin intervjuirati, znajući da će on to jednoga dana učiniti. Možete se pripremiti postavljajući si pitanja poput sljedećih:

1. Jesam li mislio na ljudske slabosti u ljudima koje sam obećao podržati ili govorio o njima?

2. Jesam li tražio dokaz da ih Gospodin vodi?

3. Jesam li savjesno i odano slijedio njihovo vodstvo?

4. Jesam li govorio o dokazima koje mogu vidjeti da su oni Božji sluge?

5. Molim li se redovito za njih poimence i s osjećajima ljubavi?

Ova će pitanja, za većinu nas, voditi do ponešto nelagode i potrebe za pokajanjem. Bog nam je zapovjedio da ne sudimo drugima nepravedno, no u praksi otkrivamo kako je to teško za izbjeći. Gotovo sve što činimo u radu s ljudima navodi nas da ih procjenjujemo. I gotovo u svako pogledu našeg života, mi se uspoređujemo s drugima. Činimo to iz mnogih razloga od kojih su neki razumni, no to nas često navodi da budemo kritični.

Predsjednik George Q. Cannon iznio je upozorenje koje vam prenosim kao vlastito. Vjerujem da je rekao istinu: »Bog je odabrao svoje sluge. On smatra svojim pravom osuditi ih ako im je potrebna osuda. Nije dao nama pojedinačno da ih kritiziramo i osuđujemo. Nijedan čovjek, bez obzira koliko snažan bio u vjeri, koliko god visoko bio u svećeništvu, ne može govoriti zlo o Gospodinovim pomazanicima i pronalaziti greške s Božjom ovlasti na Zemlji, a da se ne izloži njegovom nezadovoljstvu. Sveti će se Duh povući od takvog čovjeka i on će otići u tamu. Budući da je to slučaj, ne vidite li koliko je važno da trebamo biti pažljivi?«¹

Moje je opažanje da su članovi Crkve diljem svijeta općenito odani jedni drugima i onima koji predsjedavaju nad njima. Međutim, postoje poboljšanja koja možemo i moramo napraviti. Možemo se izdići više u svojoj moći da se međusobno podržavamo. Bit će potrebna vjera i nastojanje. Evo četiri prijedloga koja nam iznosim za djelovanje na ovom saboru.

1. Možemo utvrditi određenje radnje koje govornici preporučaju i početi ih danas provoditi. Dok to činimo, naša će moć da ih podržimo porasti.

2. Možemo se moliti za njih dok govore da će Duh Sveti prenijeti njihove riječi u srce određenih ljudi koje volimo. Kada kasnije saznamo da su naše molitve uslišane, naša će moć da podržimo te vođe porasti.

3. Možemo se moliti da će određeni govornici biti blagoslovljeni i uveličani dok iznose svoje poruke. Kada vidimo da su uveličani, rast ćemo u svojoj vjeri da ih podržimo i to će biti trajno.

4. Možemo obratiti pozornost na poruke od govornika koje će doći kao odgovor na naše osobne molitve za pomoć. Kada odgovori dođu, rast ćemo u našoj vjeri da podržimo sve Gospodinove sluge.

Uz poboljšanje u podržavanju onih koji služe u Crkvi, naučit ćemo da postoji još jedno okruženje u kojem možemo porasti u takvoj moći. Tamo, to nam može biti još i veći blagoslov. To je dom i obitelj.

Obraćam se mladom obnašatelju svećeništva koji živi kod kuće sa svojim ocem. Dopustite da vam kažem iz vlastitog iskustva što znači za oca osjetiti vašu podržavajuću vjeru. On vam može izgledati kao samopouzdan. No on se suočava s više izazova nego što vi znate. S vremena na vrijeme on ne može vidjeti put kroz probleme pred sobom.

Vaše će mu divljenje pomoći ponešto. Vaša ljubav prema njemu pomoći će čak i više. No ono što će najviše pomoći iskrene su riječi poput ovih: »Tata, molio sam se za tebe i osjetio sam da će ti Gospodin pomoći. Sve će ispasti dobro. Znam da hoće.«

Riječi poput tih također imaju moć u drugom smjeru, od oca prema sinu. Kada je sin počinio ozbiljnu pogrešku, možda po duhovnom pitanju, može se osjećati kao da je podbacio. Kao njegov otac, u tom trenutku, možete biti iznenađeni kada, nakon što se pomolite da biste znali što učiniti, Duh Sveti stavi ove riječi u vaša usta: »Sine, uz tebe sam cijelim putem. Gospodin te voli. Uz njegovu pomoć, uspjet će se vratiti. Znam da možeš i hoćeš. Volim te.«

U svećeničkom zboru i u obitelji, povećana vjera da se međusobno podržimo način je na koji gradimo Sion koji Gospodin želi da stvorimo. Uz njegovu pomoć možemo i hoćemo. Bit će potrebno učiti voljeti Gospodina svim svojim srcem, moću, umom i snagom te međusobno se voljeti kao što volimo sebe.

Dok rastemo u toj čistoj Kristovoj ljubavi, naša srca mekšaju. Ta će nas ljubav poniziti i voditi nas da se pokajemo. Naše će pouzdanje u Gospodina i jednih u druge rasti. I tada ćemo krenuti prema tome da postanemo jedno, kao što nam Gospodin obećava da možemo.²

Svjedočim da vas Nebeski Otac poznaje i voli. Isus jest živući Krist. Ovo je njegova Crkva. Mi obnašamo njegovo svećeništvo. On će poštivati naša nastojanja rasta u našoj moći da je primjenjujemo i međusobno se podržavamo. Tako svjedočim u sveto ime Isusa Krista. Amen.