Odgovori na molitvu

Važan i utješan nauk evanđelja Isusa Krista jest da naš Nebeski Otac savršeno voli svoju djecu. Zbog te nas savršene ljubavi on ne blagoslivlja samo u skladu s našim željama i potrebama, već i u skladu sa svojom beskonačnom mudrošću. Kako je to prorok Nefi jednostavno rekao: »Znam da [Bog] ljubi djecu svoju«.¹

Jedan aspekt ove savršene ljubavi jest uključenost našeg Nebeskog Oca u detalje našeg života, čak i kada možda nismo svjesni toga niti to razumijemo. Tražimo Očevo božansko vodstvo i pomoć kroz srdačnu, iskrenu molitvu. Kada poštujemo svoje saveze i nastojimo biti više poput našeg Spasitelja imamo pravo na stalan² protok božanskog vodstva kroz utjecaj i nadahnuće Duha Svetoga.

Sveta nas pisma podučavaju: »Zna Otac vaš što vam je potrebno«³, i on »znade sve, jer sve je nazočno pred očima [njegovim]«.⁴

Prorok Mormon primjer je ovoga. On nije poživio kako bi vidio rezultate svojeg djela. Ipak je razumio da ga je Gospodin oprezno vodio. Kada se osjetio nadahnutim uključiti male Nefijeve ploče u svoj zapis, Mormon je napisao: »I to činim za mudru svrhu; jer tako mi nešto šapuće, u skladu s djelovanjem Duha Gospodnjega koji je u meni. I evo, ja ne znam sve, no Gospod zna sve što će doći; stoga, on djeluje u meni da činim po volji njegovoj.«⁵ Iako Mormon nije znao za budući gubitak 116 stranica rukopisa, Gospodin je znao te je pripremio način za prevladavanje ove prepreke dugo prije nego se ona dogodila.

Otac nas je svjestan, poznaje naše potrebe i savršeno će nam pomoći. Ponekada je ta pomoć pružena u samom trenutku ili barem ubrzo nakon što zatražimo božansku pomoć. Ponekada se na naše najiskrenije i najdostojnije želje ne odgovara na način na koji se nadamo, no otkrivamo kako Bog ima spremne veće blagoslove. Ponekada nam se naše pravedne želje ne ispunjavaju u ovom životu. Kroz tri ću različita izvješća dočarati načine na koje naš Otac na Nebu može odgovoriti na naše iskrene molbe njemu.

Naš je najmlađi sin pozvan služiti kao misionar u misiji Francuska Pariz. U pripremi za služenje otišli smo s njim kupiti uobičajene košulje, odjela, kravate, čarape i kaput. Nažalost, kaput koji je on želio nije bio odmah dostupan u veličini koja mu je bila potrebna. Međutim, službenica u trgovini natuknula je da bi kaput trebao biti dostupan za nekoliko tjedana te će biti dostavljen u centar za obuku misionara u Provu prije nego što naš sin otputuje u Francusku. Platili smo kaput i više nismo razmišljali o tome.

Naš je sin ušao u centar za obuku misionara u lipnju, a kaput je dostavljen samo nekoliko dana prije njegovog predviđenog odlaska u kolovozu. Nije isprobao kaput, već ga je brzo spakirao u svoju prtljagu sa svojom odjećom i drugim predmetima.

Kako se zima približavala u Parizu gdje je naš sin služio, napisao nam je da je izvadio kaput, isprobao ga i otkrio da je puno premali. Stoga smo mu morali položiti dodatni novac na njegov bankovni račun kako bi on mogao kupiti drugi kaput u Parizu, što je i učinio. Uz ponešto uzrujanosti, pisao sam mu i rekao da daruje prvi kaput budući da ga ne može koristiti.

Kasnije smo primili e-poštu od njega: »Ovdje je jako, jako hladno… Čini se kao da vjetar prolazi kroz nas, iako je moj novi kaput sjajan i prilično težak… Svoj sam stari dao [drugom misionaru u našem stanu] koji je rekao da se molio za način da dobije bolji kaput. On je obraćenik već nekoliko godina, a samo su se njegova majka… i misionar koji ga je krstio podržavali na njegovoj misiji pa je kaput bio odgovor na molitvu i zbog toga sam se osjećao vrlo sretno.«⁶

Nebeski je Otac znao da će ovom misionaru koji je služio u Francuskoj nekih 10.000 kilometara daleko od doma hitno trebati novi kaput radi hladne zime u Parizu, no da taj misionar neće imati sredstva kako bi kupio novi. Nebeski je Otac također znao da će naš sin primiti iz trgovine s odjećom u Provu, Utah, kaput koji će mu biti puno premali. Znao je da će ova dvojica misionara služiti zajedno u Parizu i da će kaput biti odgovor na poniznu i iskrenu molitvu misionara koji je imao neposrednu potrebu.

Spasitelj je podučavao:

»Zar se ne prodaju dva vrapca za jedan novčić? Pa ipak ni jedan od njih ne pada na zemlju bez dopuštenja Oca vašega.

A vama su i vlasi na glavi izbrojene.

Dakle: ne bojte se! Vi više vrijedite od mnoštva vrabaca.«⁷

U drugim situacijama kada naše pravedne želje nisu ispunjene na način na koji smo se mi nadali, to zapravo može biti za našu krajnju pogodnost. Na primjer, braća Josipa, Jakovljevog sina, zavidjela su mu i mrzila ga do te mjere da su šurovala Josipovo ubojstvo. Umjesto toga, prodali su ga kao roba u Egipat.⁸ Ako se itko ikada mogao osjećati kao da njegove molitve nisu uslišane na način na koji se nadao, to je mogao biti Josip. Zapravo, njegova prividna nesreća rezultirala je velikim blagoslovima za njega te je spasila njegovu obitelj od gladi. Kasnije, nakon što je postao vođa od povjerenja u Egiptu, s velikom je vjerom i mudrošću rekao svojoj braći:

»Ali se nemojte uznemirivati i prekoravati što ste me ovamo prodali; jer Bog je onaj koji me pred vama poslao da vas održi u životu.

Dvije su već godine što je glad došla na zemlju, a još pet godina neće biti ni oranja ni žetve u zemlji.

Zato me Bog poslao pred vama da vam se sačuva ostatak na zemlji te da vam život spasi velikim izbavljenjem.

Tako niste vi mene poslali ovamo, nego Bog.«⁹

Dok je bio na koledžu, naš je sin zaposlen na vrlo poželjnom honorarnom poslu za studente kod kojeg je postojao potencijal da dovede do predivnog, stalnog zaposlenja nakon stjecanja diplome. Četiri je godine naporno radio na ovom studentskom poslu te su ga njegovi kolege i nadglednici jako cijenili. Nakon njegove posljednje godine, gotovo kao da je to nebo orkestriralo (barem je to naš sin tako mislio), trajan je položaj otvoren i on je bio glavni kandidat, a sve je ukazivalo na to da će on dobiti taj posao i doista se to očekivalo.

Pa, nije bio zaposlen. Nitko od nas nije to mogao shvatiti. Dobro se pripremio, dobro je prošao na intervjuu, bio je najkvalificiraniji kandidat te se molio s velikom nadom i očekivanjem! Bio je shrvan i smožden, a zbog cijelog smo događaja svi ostali zbunjeni. Zašto ga je Bog napustio u njegovoj pravednoj želji?

Tek je nekoliko godina kasnije odgovor postao vrlo jasan. Da je nakon stjecanja diplome dobio svoj posao iz snova propustio bi priliku koja mijenja život i sada se pokazala dobrom za njegovu vječnu dobrobit i blagoslov. Bog je poznavao kraj prije početka (kao što uvijek zna) i u ovom je slučaju odgovor na mnoge pravedne molitve bio ne, u prilog daleko boljeg ishoda.

Ponekada se odgovor koji tako pravedno, očajno i iskreno tražimo ne daje u ovom životu.

Sestra Patricia Perkinson rođena je s normalnim vidom, no u dobi od sedam godina počela je gubiti vid. U dobi od devet godina Pat je počela pohađati Škole za gluhe i slijepe Utah u Ogdenu u Uti, nekih 145 km daleko od njezinog doma, zbog čega se trebala služiti internatom – što je uključivalo svu nostalgiju koju je devetogodišnjakinja mogla iskusiti.

Do dobi je od 11 godina u potpunosti izgubila vid. Pat se trajno vratila kući u dobi do 15 godina kako bi pohađala mjesnu srednju školu. Krenula je dalje na koledž i završila preddiplomski studij iz komunikacijskih poremećaja i psihologije te se, uz herojski napor protiv sveučilišnih službenika zaduženih za upise koji su se dvoumili, upisala na postdiplomske studije gdje je stekla magisterij iz logopedije. Pat sada radi s 53 učenika osnovne škole i nadgleda četvero logopeda u svojem školskom okrugu. Vlasnica je svoje kuće i automobila koji prijatelji i članovi obitelji voze kada je Pat potreban prijevoz.

U dobi od 10 godina Pat je imala zakazan još jedan medicinski zahvat kojim bi se riješio njezin vid koji je slabio. Njezini su joj roditelji uvijek govorili što će joj se dogoditi po pitanju njezine zdravstvene skrbi, no iz nekog joj razloga nisu rekli za ovaj konkretan zahvat. Kada su joj roditelji rekli da je zahvat dogovoren, Pat je, po riječima njezine majke, »bila izbezumljena«. Pat je otrčala u drugu sobu, no kasnije se vratila i rekla svojim roditeljima s ponešto srdžbe: »Kazat ću vam nešto. Ja to znam, Bog to zna, a i vi biste to mogli također znati. Bit ću slijepa ostatak svojeg života!«

Prije nekoliko je godina Pat otputovala u Kaliforniju kako bi posjetila članove obitelji koji su tamo živjeli. Dok je bila vani sa svojim trogodišnjim nećakom, rekao joj je: »Tetka Pat, zašto jednostavno ne zatražiš Nebeskog Oca da ti dadne nove oči? Jer ako zatražiš Nebeskog Oca, on će ti dati što god želiš. Samo ga moraš zatražiti.«

Pat kaže da je bila zatečena pitanjem, no odgovorila je: »Pa, ponekada Nebeski Otac ne djeluje na takav način. Ponekada treba od tebe da naučiš nešto pa ti ne daje sve što želiš. Ponekada trebaš čekati. Nebeski Otac i Spasitelj znaju najbolje što je dobro za nas i što nam je potrebno. Stoga ti neće dati sve što želiš u trenutku kada to želiš.«

Poznajem Pat mnogo godina i nedavno sam joj rekao koliko joj se divim zbog činjenice da je uvijek pozitivna i sretna. Odgovorila je: »Pa, nisi bio kod kuće sa mnom, zar ne? Imam svoje trenutke. Imala sam ozbiljne napade depresije i puno sam plakala.« Međutim, nadodala je: »Od trenutka kada sam počela gubiti vid bilo je čudno, no znala sam da su Nebeski Otac i Spasitelj uz moju obitelj i mene. Nosili smo se s time najbolje što smo znali, a moje je mišljenje da smo to riješili ispravno. Na kraju sam postala dosta uspješna osoba i općenito sam bila sretna osoba. Sjećam se da je njegova ruka bila u svemu. Onima koji me pitaju jesam li ljutita jer sam slijepa, odgovaram: ‘Na koga bih bila ljuta? Nebeski je Otac sa mnom u ovome; nisam sama. On je sa mnom stalno.«

U ovom slučaju, Patina želja da zadobije svoj vid neće biti uslišana u ovom životu. No njezino je geslo, koje je naučila od svojeg oca: »I to će proći.«¹⁰

Predsjednik Henry B. Eyring je izjavio: »Otac [je] u ovom trenutku svjestan vas, vaših osjećaja te duhovnih i vremenitih potreba svih oko vas.«¹¹ Ova velika i utješna istina može se pronaći u tri iskustva koja sam prepričao.

Braćo i sestre, ponekada su naša molitve brzo uslišane s ishodom kojem smo se nadali. Ponekada naše molitve nisu uslišane na način kojemu se nadamo, no ipak s vremenom saznamo da Bog ima veće blagoslove pripremljene za nas nego što smo prvotno očekivali. Ponekada pravedne molbe Bogu neće biti uslišane u ovom životu.¹² Kao što je starješina Neal A. Maxwell rekao: »Vjera također uključuje povjerenje u Božji raspored.«¹³

Imamo jamstvo da će nas Nebeski Otac blagosloviti i riješiti naše brige, nepravde i razočaranja na svoj način i u svoje vrijeme.

Da citiram kralja Benjamina: »A povrh toga, želio bih da razmislite o blagoslovljenom i sretnom stanju onih što obdržavaju zapovijedi Božje. Jer gle, oni su blagoslovljeni u svemu, i vremenitomu i duhovnomu; a izdrže li vjerni do svršetka, primljeni su u nebo, te tako mogu prebivati s Bogom u stanju beskrajne sreće. O sjetite se, sjetite se da je ovo istina; jer Gospod Bog reče to.«¹⁴

Znam da Bog čuje naše molitve.¹⁵ Znam da kao sveznajući, brižni Otac, on savršeno odgovara na naše molitve, u skladu sa svojom beskonačnom mudrosti i na načine koji će biti za našu konačnu pogodnost i blagoslov. O tome svjedočim, u ime Isusa Krista. Amen.