Ranjen

Iako će se detalji razlikovati, tragedije, neočekivani testovi i iskušenja, i fizički i duhovni, dolaze svima nama jer je to smrtnost.

Dok sam jutros razmišljao o govornicima samo na ovom zasjedanju sabora, shvatio sam da je dvoje od njih izgubilo djecu, troje ih je izgubilo unučad koja se neočekivano vratila u svoj nebeski dom. Nitko nije bio pošteđen bolesti i tuge, a kako je rečeno, baš je ovog tjedna anđeo na Zemlji kojeg svi volimo, sestra Barbara Ballard, lagano prošla kroz veo. Predsjedniče Ballard, nikada nećemo zaboraviti vaše svjedočanstvo ovoga jutra.

Mi tražimo sreću. Mi žudimo za mirom. Mi se nadamo ljubavi. A Gospodin nas obasipa čudesnim obiljem blagoslova. Ali pomiješana s radošću i srećom, jedna je stvar sigurna: bit će trenutaka, sati, dana, ponekad godina kad će se vaša duša biti ranjena.

Sveta pisma podučavaju da ćemo okusiti gorko i slatko³ i da će postojati »oprečnosti u svemu«.⁴ Isus je rekao: »[Vaš Otac] čini da njegovo sunce izlazi nad zlima i dobrima, i da kiša pada pravednima i nepravednima.«⁵

Rane duše nisu jedinstvene za bogate ili siromašne, za jednu kulturu, jednu naciju ili jedan naraštaj. One dolaze svima i dio su učenja koje primamo iz ovog smrtnog iskustva.

Moja je poruka danas posebno za one koji obdržavaju zapovijedi Božje, koji obdržavaju svoja obećanja Bogu i koji su, poput Norbyjevih i mnogih drugih muškaraca, žena i djece u ovoj globalnoj publici, suočeni s iskušenjima i izazovima koji su neočekivani i bolni.

Naše rane mogu doći iz prirodnih katastrofa ili nesretnih slučajeva. Mogu doći od nevjernog muža ili žene, okrećući život naopačke za pravednog supružnika i djecu. Rane mogu doći iz tame i sumornosti depresije, iz nepredviđene bolesti, iz patnje ili prerane smrti nekoga koga volimo, iz tuge zbog člana obitelji koji odbacuje svoju vjeru, iz usamljenosti kada okolnosti ne donose vječnog suputnika ili iz stotine drugih razarajućih, bolnih »tuga što se ne vid[e]«.⁶

Svi mi razumijemo da su teškoće dio života, ali kada dođu nama osobno, mogu nam oduzeti dah. Bez uzbunjivanja, trebamo biti spremni. Apostol Petar je rekao: »Prestanite se čuditi… – kao da vam se što neobično događa – požaru koji bjesni među vama da vas iskuša.«⁷ Zajedno s blistavim bojama sreće i radosti, tamnije obojane niti iskušenja i tragedije duboko su upletene u tkaninu nauma našeg Oca. Ove borbe, iako teške, često postaju naši najveći učitelji.⁸

Kada pričamo čudesnu priču o Helamanovih 2060 mladih vojnika, volimo ovaj stih: »U skladu s dobrotom Božjom, a na veliku zapanjenost našu, a i na radost cijele vojske naše, ne bijaše nijedna duša među njima koja poginu«.

Ali rečenica se nastavlja: »Niti bijaše jedna duša među njima koja ne zadobi mnogo rana.«⁹ Svaki od 2060 primio je mnogo rana, i svatko će od nas biti ranjen u bitci života, bilo fizički, duhovno ili oboje.

Nemojte nikada odustati – koliko god rane vaše duše bile duboke, koji god njihov izvor bio, gdje se god ili kad se god dogode te koliko god kratko ili dugo ustraju, nije vam namijenjeno da duhovno poginete. Namijenjeno je da duhovno preživite i cvatete u svojoj vjeri i povjerenju u Boga.

Bog nije stvorio naše duhove da budu neovisni o njemu. Naš Gospodin i Spasitelj Isus Krist, kroz neprocjenjivi dar svojeg Pomirenja, ne samo da nas spašava od smrti i nudi nam, kroz pokajanje, oprost za naše grijehe, već on također stoji spreman spasiti nas od tuga i boli naših ranjenih duša.¹⁰

Slika

Dobri Samarijanac

Spasitelj je naš dobri Samarijanac,¹¹ poslan »iscijeli[ti] srca slomljena«.¹² On nam dolazi kad drugi prođu pored nas. Sa sućuti, on stavlja svoj iscjeljujući melem na naše rane i povija ih. On nas nosi. On se brine za nas. On nas moli: »Do[đite] k meni… i ja ću [vas] iscijeliti.«¹³

»I [Isus] će… trp[jeti] boli i nevolje i iskušenja svih vrsta… da… [može] uzeti na se boli i bolesti naroda svojega… [uzimajući] na sebe slabosti [naše]… [jer je] ispu[njen] milosrđem.«¹⁴

U trenutku ogromne patnje, Gospodin je rekao proroku Josephu: »Sve [će ti] ovo pružiti iskustvo, i bit će za dobro tvoje.«¹⁶ Kako bolne rane mogu biti za naše dobro? U posudi zemaljskih iskušenja, strpljivo se krećite naprijed i Spasiteljeva iscjeljujuća moć donijet će vam svjetlo, razumijevanje, mir i nadu.¹⁷

Molite se svim svojim srcem. Osnažite svoju vjeru u Isusa Krista, u njegovu stvarnost, u njegovu milost. Držite se njegovih riječi: »Dosta ti je moja milost, jer se moja snaga savršeno očituje u slabosti.«¹⁸

Sjetite se, pokajanje je snažan duhovni lijek.¹⁹ Obdržavajte zapovijedi i budite dostojni Tješitelja, sjećajući se da je Spasitelj obećao: »Neću vas ostaviti siročad. Vratit ću se k vama.«²⁰

Mir hrama utješan je melem ranjenoj duši. Vraćajte se u dom Gospodnji sa svojim ranjenim srcem i svojim obiteljskim imenima što je češće moguće. Hram projicira naš kratak trenutak u smrtnosti na široki ekran vječnosti.²¹

Pogledajte unatrag, sjećajući se da ste dokazali svoju dostojnost u svom predsmrtničkom stanju. Vi ste odvažno dijete Božje i uz njegovu pomoć možete pobijediti u bitkama ovoga palog svijeta. Učinili ste to prije i možete ponovno.

Gledajte naprijed. Vaše su nevolje i tuge veoma stvarne, ali neće trajati zauvijek.²² Vaša će tamna noć proći jer je »Sin… usta[o]… s iscjeljenjem u krilima svojim«.²³

Norbyjevi su mi rekli: »Razočaranje ponekad dolazi u posjet, ali nikada mu nije dozvoljeno ostati.«²⁴ Apostol Pavao je rekao: »Trpimo nevolje, ali nismo u tjeskobi; ne znamo kako bismo se okrenuli, ali ne očajavamo; progone nas, ali nismo ostavljeni u pogibli; obaraju nas na zemlju, ali nismo uništeni.«²⁵ Možda ste iscrpljeni, ali nikada nemojte odustati.²⁶

Čak i s vlastitim bolnim ranama, instinktivno ćete posegnuti prema drugima, vjerujući u Spasiteljevo obećanje: »Tko izgubi radi mene svoj život, naći će ga.«²⁷ Ranjeni koji njeguju rane drugih Božji su anđeli na Zemlji.

Za samo nekoliko trenutaka slušat ćemo našeg voljenog proroka, predsjednika Russella M. Nelsona, čovjeka neustrašive vjere u Isusa Krista, čovjeka nade i mira, kojeg Bog voli, ali koji nije bio pošteđen rana duše.

Godine 1995. njegovoj je kćeri Emily, dok je očekivala dijete, otkriven rak. Bilo je dana nade i sreće kada je njezino zdravo dijete bilo rođeno. Ali rak se vratio i njihova je voljena Emily preminula samo dva tjedna nakon svog 37. rođendana, ostavivši svog brižnog muža i petero mlade djece.

Slika

Obraćanje predsjednika Nelsona 1995.

Na Općem saboru, ubrzo nakon njezine smrti, predsjednik Nelson se povjerio: »Moje su suze tuge tekle zajedno sa željama da sam mogao učiniti više za našu kćer… Da sam imao moć uskrsnuća, bio bih u iskušenju da [je] vratim natrag… [Ali] Isus Krist obnaša te ključeve i upotrijebit će ih za Emily… i za sve ljude u pravo Gospodinovo vrijeme.«²⁸

Slika

Predsjednik Nelson u Portoriku

Prošlog mjeseca, dok je bio u posjetu svecima u Portoriku, i sjećajući se prošlogodišnjeg razornog uragana, predsjednik Nelson govorio je s ljubavlju i sućuti:

»[Ovo] je dio života. Zbog toga smo ovdje. Ovdje smo da bismo dobili tijelo i bili iskušani i ispitani. Neki su od tih testova fizički; neki su duhovni, a vaša su iskušenja ovdje bila i fizička i duhovna.«²⁹

»Vi niste odustali. [Toliko] se ponosimo vama. Vi ste vjerni sveci izgubili mnogo, ali kroz sve to njegovali ste svoju vjeru u Gospodina Isusa Krista.«³⁰

»Obdržavajući Božje zapovijedi možemo pronaći radost čak i posred naših najgorih okolnosti.«³¹

Moja braćo i sestre, moje je obećanje vama da će vam povećanje vaše vjere u Gospodina Isusa Krista donijeti dodatnu snagu i veću nadu. Za vas, pravedne, Iscjelitelj naših duša će, u svoje vrijeme i na svoj način, iscijeliti sve vaše rane.³² Nikakva nepravda, progon, iskušenje, tuga, bol, patnja, rana – koliko god duboki, široki ili bolni – neće biti isključeni iz utjehe, mira i trajne nade onoga čije će nam otvorene ruke i ranjeni dlanovi zaželjeti dobrodošlicu natrag u njegovu nazočnost. Tog će dana, kako apostol Ivan svjedoči, pravedni »što dolaze iz velike nevolje«³³ stajati »obučeni u bijele haljine… pred prijestoljem Božjim.« Jaganjac će »boravi[ti] s n[ama]… i Bog će otrti svaku suzu s [vaših] očiju«.³⁴ Taj će dan doći. Tako svjedočim, u ime Isusa Krista. Amen.