Pokušaj, pokušaj, pokušaj

Moja draga braćo i sestre, zahvalan sam za priliku da razgovaram s vama. Ovaj je sabor za mene bio nadahnjujući i poučan. Otpjevana glazba i izrečene riječi bile su Duhom Svetim odnesene do naših srca. Molim se da će vam ono što ću reći biti preneseno istim Duhom.

Prije mnogo godina, bio sam prvi savjetnik predsjedniku okruga u istočnim Sjedinjenim Državama. Više no jednom, dok smo se vozili prema našim malim ograncima, on mi je rekao: »Hale, kad upoznaš nekoga, odnosi se prema njemu kao da je u ozbiljnoj nevolji i bit ćeš u pravu u više od polovice slučajeva.« Ne samo da je bio u pravu, već sam s godinama naučio da mu je procjena bila preblaga. Danas vas želim ohrabriti u nevoljama s kojima se suočavate.

Naš je smrtni život stvorio brižni Bog da svakome od nas bude iskušavanje i izvor rasta. Sjećate se Božjih riječi koje se odnose na njegovu djecu kod Stvaranja svijeta: »I iskušat ćemo ih time, da vidimo hoće li činiti sve što im god Gospod Bog njihov zapovjedi.«¹

Od početka testovi nisu bili lagani. Suočavamo se s iskušenjima koja dolaze s posjedovanjem smrtnih tijela. Svi mi živimo u svijetu u kojem Sotonin rat protiv istine i protiv naše osobne sreće postaje intenzivniji. Svijet i vaš život mogu vam se činiti kao da su u rastućem metežu.

Moja je utjeha ovo: Bog pun ljubavi koji je dozvolio te kušnje za vas, također je stvorio siguran put da ih prođete. Nebeski Otac je tako ljubio svijet da je poslao svog Voljenog Sina da nam pomogne.² Njegov Sin, Isus Krist, dao je svoj život za nas. Isus Krist je u Getsemaniju i na križu podnio težinu svih naših grijeha. Iskusio je sve tuge, boli i učinke naših grijeha da bi nas mogao utješiti i ojačati kroz svaku kušnju u životu.³

Sjećate se da je Gospodin rekao svojim slugama:

»I Otac i ja smo jedno. Ja sam u Ocu i Otac u meni; i u kojoj me mjeri primiste, vi ste u meni i ja u vama.

Stoga, ja sam među vama, i ja sam dobri pastir, i stijena Izraelova. Onaj koji gradi na toj stijeni neće nikad pasti.«⁴

Naš prorok, predsjednik Russell M. Nelson, također je dao to isto obećanje. Štoviše, on je opisao način kako možemo graditi na toj stijeni i staviti Gospodinovo ime na svoja srca da nas vodi kroz naše kušnje.

Rekao je: »Vi, koji ste možda trenutno obeshrabreni, upamtite, život ne postoji da bi bio lagan. Kušnje se putem moraju podnositi, a boli istrpjeti. Dok se prisjećate da ‘Bogu ništa nije nemoguće’ (Luka 1:37), znajte da je on vaš Otac. Vi ste sin ili kći stvoreni na njegovu sliku, kroz svoju dostojnost imate pravo primiti objavu da vam pomogne s vašim pravedničkim nastojanjima. Možete na sebe preuzeti sveto ime Gospodinovo. Možete se osposobiti govoriti u sveto ime Božje (vidi NiS 1:20).«⁵

Riječi predsjednika Nelsona podsjećaju nas na obećanje koje se nalazi u sakramentalnoj molitvi, obećanje koje naš Nebeski Otac ispunjava dok mi činimo ono što smo zauzvrat obećali.

Poslušajte riječi: »O Bože, Vječni Oče, molimo te u ime Sina tvojega, Isusa Krista, blagoslovi i posveti ovaj kruh za duše svih onih koji blaguju od njega, da mogu jesti na spomen tijela Sina tvojega, i posvjedočiti tebi, o Bože, Vječni Oče, da su voljni preuzeti na sebe ime Sina tvojega, i uvijek ga se spominjati i obdržavati zapovijedi njegove koje im on dade; kako bi Duh njegov mogao uvijek biti s njima. Amen.«⁶

Svaki put kada kažemo riječ amen kada se ta molitva prinosi za nas, mi prisežemo da smo blagujući kruh spremni preuzeti na sebe sveto ime Isusa Krista, uvijek ga se spominjati i obdržavati njegove zapovijedi. Zauzvrat, obećano nam je da njegov Duh uvijek može biti s nama. Zbog ovih obećanja, Spasitelj je stijena na kojoj, u svakoj oluji s kojom se suočimo, možemo stajati sigurno i bez straha.

Dok sam razmišljao o riječima saveza i odgovarajućim obećanim blagoslovima, upitao sam se što to znači biti voljni preuzeti na sebe ime Isusa Krista.

Predsjednik Dallin H. Oaks objašnjava: »Znakovito je da kada blagujemo od sakramenta, mi ne svjedočimo da ćemo uzeti na sebe ime Isusa Krista. Mi svjedočimo da smo voljni tako činiti. (Vidi NiS 20:77.) Činjenica da svjedočimo samo o svojoj spremnosti govori da se nešto drugo mora dogoditi prije nego što zapravo preuzmemo to sveto ime na sebe u najvažnijem smislu.«⁷

Izjava da smo »voljni preuzeti na sebe« njegovo ime govori nam da iako smo prvi put preuzeli Spasiteljevo ime kada smo se krstili, preuzimanje njegovog imena ne završava s krštenjem. Moramo neprestano raditi da bismo preuzeli njegovo ime tijekom čitavog života, uključujući i kada obnavljamo saveze za sakramentalnim stolom te sklapamo saveze u Gospodinovim svetim hramovima.

Stoga dva krucijalna pitanja za svakoga od nas postaju: »Što moram činiti da bih na sebe preuzeo njegovo ime?«, i, »Kako ću znati kada napredujem?«.

Izjava predsjednika Nelsona upućuje na jedan odgovor od pomoći. On je rekao da mi možemo preuzeti na sebe Spasiteljevo ime i da možemo govoriti za njega. Kada govorimo za njega, služimo mu. »Jer kako čovjek može poznavati gospodara kojemu nije služio, i koji mu je stran, i koji je daleko od misli i nakana srca njegova?«⁸

Govoriti za njega zahtijeva molitvu vjere. Žarka molitva Nebeskom Ocu potrebna je kako bismo naučili koje riječi možemo izgovoriti ne bismo li pomogli Spasitelju u njegovom djelu. Moramo se osposobiti za obećanje: »Bilo to glasom mojim ili glasom slugu mojih, isto je.«⁹

Ipak, potrebno je više od govorenja za njega da bismo preuzeli njegovo ime na sebe. Postoje osjećaji u našim srcima koje moramo imati da bismo zadovoljili kao njegove sluge.

Prorok Mormon opisao je osjećaje koji nas osposobljavaju i omogućuju nam preuzeti njegovo ime na sebe. Ti osjećaju uključuju vjeru, nadu i dobrotvornost, koja je čista Kristova ljubav.

Mormon je objasnio:

»Jer sudim da imate vjeru u Krista zbog krotkosti vaše; jer ako nemate vjere u njega tad niste podobni biti ubrojeni među narod crkve njegove.

I opet, ljubljena braćo moja, govorio bih vam o nadi. Kako biste mogli dosegnuti vjeru, osim ako ne budete imali nadu?

A što je to čemu se trebate nadati? Gle, kažem vam da ćete imati nadu kroz pomirenje Kristovo i moć uskrsnuća njegova, da ćete biti uzdignuti u život vječni, i to zbog vjere vaše u njega u skladu s obećanjem.

Stoga, ima li čovjek vjeru, mora svakako imati nadu; jer bez vjere ne može biti nikakve nade.

I opet, gle kažem vam da on ne može imati ni vjeru ni nadu, osim ako ne bude krotak, i ponizna srca.

Ako je tako, njegova su vjera i nada uzaludne, jer nitko nije prihvatljiv pred Bogom, osim krotkih i poniznih u srcu; a ako je čovjek krotak i ponizan u srcu, i priznaje moću Duha Svetoga da Isus jest Krist, on mora svakako imati dobrotvornost; jer nema li dobrotvornosti nije ništa; stoga mora svakako imati dobrotvornost.«

Opisavši dobrotvornost, Mormon zatim nastavlja:

»No, dobrotvornost je čista Kristova ljubav, i ona traje zauvijek; i tko se god nađe obuzet njome u posljednji dan, bit će dobro s njim.

Stoga, ljubljena braćo moja, molite se Ocu svom snagom srca, da možete biti ispunjeni ovom ljubavlju, koju on dade svima koji su pravi sljedbenici Sina njegova, Isusa Krista; da možete postati sinovi Božji; da kad se on pojavi mi budemo poput njega, jer ćemo ga vidjeti onakva kakav jest; da možemo imati tu nadu; da možemo biti očišćeni kao što je on čist. Amen.«¹⁰

Moje je svjedočanstvo da Spasitelj stavlja svoje ime u vaša srca. Za mnoge od vas, vaša vjera u njega raste. Osjećate više nade i optimizma. I osjećate čistu Kristovu ljubav za druge i za sebe same.

Uočavam to kod misionara koji služe diljem svijeta. Uočavam to kod članova koji govore svojim prijateljima i članovima obitelji o Crkvi Isusa Krista svetaca posljednjih dana. Muškarci, žene, mladi ljudi pa čak i djeca poslužuju iz ljubavi za Spasitelja i za svoje bližnje.

Na prve izvještaje o katastrofama diljem svijeta, članovi planiraju priteći u pomoć, ponekad i preko oceana, bez da ih se pita. Ponekad im je teško čekati dok uništeno područje nije spremno za njihov prihvat.

Shvaćam da neki od vas koji danas slušaju mogu osjećati da su njihova vjera i nada nadvladane poteškoćama. I možda čeznete osjetiti ljubav.

Braćo i sestre, Gospodin ima prilike u vašoj blizini da osjetite i podijelite njegovu ljubav. Možete se s uvjerenjem moliti da vas Gospodin odvede voljeti nekoga za njega. On odgovara na molitve poniznih dobrovoljaca poput vas. Osjetit ćete Božju ljubav za vas i za osobu kojoj za njega služite. Dok pomažete djeci Božjoj u njihovim nevoljama, vaše vlastite nevolje činit će se lakše. Vaša vjera i vaša nada bit će ojačane.

Ja sam očevidac te istine. Tijekom života, moja je supruga govorila za Gospodina i služila ljudima za njega. Kao što sam spomenuo ranije, jedan od naših biskupa jednom mi je rekao: »Zadivljen sam. Svaki put kad čujem za osobu u odjelu koja je u nevolji, pohitam pomoći. No dok ja stignem, izgleda da je tvoja supruga već bila tamo.« To je vrijedilo za sva mjesta u kojima smo živjeli tijekom 56 godina.

Sada ona može izgovoriti svega nekoliko riječi na dan. Posjećuju ju ljudi koje je voljela za Gospodina. Svake večeri i jutra pjevam s njom crkvene pjesme i molimo se. Ja trebam biti glas u molitvama i u pjesmama. Ponekad mogu vidjeti kako otvara usta na riječi pjesama. Omiljene su joj dječje pjesme. Osjećaj koji izgleda najviše voli sažet je u pjesmi »K’o Isus ja želim biti«.¹¹

Neki dan, nakon što smo otpjevali riječi pripjeva: »Kristovu ljubav pokaži ti sad, voli sve ljude i imaj ih rad«, tiho je, ali jasno rekla: »Pokušaj, pokušaj, pokušaj«. Mislim da će, kada ga ugleda, ustanoviti da je naš Spasitelj stavio svoje ime u njeno srce i da je ona postala poput njega. On je sada nosi kroz njezine patnje, kao što će vas nositi kroz vaše.

Svjedočim da vas Spasitelj poznaje i voli. On zna vaše ime kao što vi znate njegovo. On zna vaše patnje. Iskusio ih je. Svojim je Pomirenjem prevladao svijet. Svojom voljom da preuzmete na sebe njegovo ime, uklonit ćete terete brojnih drugih. I s vremenom ćete uočiti da Spasitelja poznajete bolje i volite ga više. Njegovo će ime biti u vašim srcima i uglavljeno u vaše pamćenje. To je ime kojim ćete biti zvani. Tako svjedočim, sa zahvalnošću za njegovu dobrotu punu ljubavi prema meni, mojim voljenima i vama, u ime Isusa Krista. Amen.