Ispravno ime Crkve

Moja ljubljena braćo i sestre, na ovaj predivan šabat radujemo se zajedno u našim mnogim blagoslovima od Gospodina. Vrlo smo vam zahvalni na vašim svjedočanstvima o obnovljenom evanđelju Isusa Krista, na žrtvama koje ste podnijeli kako biste ostali na njegovom putu saveza ili se na njega vratili, te na vašoj posvećenoj službi u njegovoj Crkvi.

Danas se osjećam ponukan raspraviti s vama o pitanju od velike važnosti. Prije nekoliko tjedana izdao sam izjavu o ispravku vezano za ime Crkve.¹ To sam učinio jer mi je Gospodin utisnuo u misli važnost imena koje je on odredio za svoju Crkvu, i to Crkva Isusa Krista svetaca posljednjih dana.²

Kao što biste očekivali, odgovori na ovu izjavu i na izmijenjeni stilski vodič³ bili su različiti. Mnogi su članovi odmah ispravili ime Crkve na svojim blogovima i stranicama društvenih medija. Drugi su se pitali zašto je, uz sve što se događa u svijetu, bilo potrebno naglasiti nešto tako »beznačajno«. A neki su rekli da se to ne može ostvariti, onda zašto uopće pokušavati? Objasnio bih zašto nam je toliko duboko stalo do ove teme. Ali najprije bih naveo što ovo nastojanje nije:

• Ovo nije promjena imena.

• Ovo nije promjena marke.

• Ovo nije kozmetički zahvat.

• Ovo nije hir.

• I ovo nije beznačajno.

Umjesto toga, ovo jest ispravak. Ovo jest zapovijed od Gospodina. Joseph Smith nije imenovao Crkvu koja je bila obnovljena kroz njega, niti je to učinio Mormon. Bio je to sam Spasitelj koji je rekao: »Jer tako će se crkva moja nazivati u posljednjim danima, i to Crkva Isusa Krista svetaca posljednjih dana.«⁴

I još ranije, 34. godine po. Kr., naš je uskrsli Gospodin dao sličnu uputu članovima svoje Crkve kad ih je posjetio u Americi. U to je vrijeme rekao:

»Zato ćete nazvati crkvu u ime moje…

A kako to može biti crkva moja, osim ako se ne naziva u ime moje? Jer ako se crkva naziva u Mojsijevo ime, tad je to Mojsijeva crkva; ili ako se naziva u ime čovjeka, tad je to crkva čovjekova; no, ako se naziva u moje ime, tad je to moja crkva.«⁵

Dakle, o imenu Crkve se ne pregovara. Kada Spasitelj jasno iznosi koje treba biti ime njegove Crkve, i čak ispred svoje izjave kaže: »Tako će se crkva moja nazivati«, on je ozbiljan. I ako dopustimo da se koriste nadimci ili prihvatimo ili čak sami potičemo te nadimke, on je uvrijeđen.

Što ima u imenu ili, u ovom slučaju, nadimku? Kad se radi o nadimcima Crkve, kao »Crkva SPD-a«, »Mormonska crkva« ili »Crkva svetaca posljednjih dana«, najvažnija stvar u tim nazivima je odsutnost Spasiteljevog imena. Ukloniti Gospodinovo ime iz Gospodinove Crkve velika je pobjeda za Sotonu. Kada odbacujemo Spasiteljevo ime, mi neupadljivo zanemarujemo sve što je Isus Krist učinio za nas – čak i njegovo Pomirenje.

Razmotrite ovo iz njegove perspektive: Prije smrtnosti bio je Jahve, Bog Starog zavjeta. Pod upravljanjem svog Oca bio je Stvoritelj ovog i drugih svjetova.⁶ Odabrao je podložiti se volji svog Oca i učiniti nešto za svu Božju djecu što nitko drugi nije mogao učiniti! Milostivo sišavši na Zemlju kao Jedinorođenac Očev u tijelu, bio je okrutno ponižen, izvrgnut ruglu, popljuvan i bičevan. U Getsemanskom vrtu naš je Spasitelj uzeo na sebe svaku bol, svaki grijeh i svu tjeskobu i patnju koju smo ikada iskusili vi i ja te svatko tko je ikada živio ili će ikada živjeti. Pod težinom tog mučnog tereta krvario je iz svake pore.⁷ Sva ova patnja bila je pojačana kad je bio okrutno razapet na križu Kalvarije.

Kroz ova bolna iskustva i svoje kasnije Uskrsnuće – svoje beskrajno Pomirenje – omogućio je besmrtnost svima te je otkupio svakoga od nas od učinaka grijeha, pod uvjetom našeg pokajanja.

Nakon Spasiteljeva Uskrsnuća i smrti njegovih apostola, svijet je utonuo u stoljeća tame. Tada su se, 1820. godine, Bog Otac i njegov Sin Isus Krist ukazali proroku Josephu Smithu kako bi započeli Obnovu Gospodinove Crkve.

Nakon svega što je pretrpio – i nakon svega što je učinio za ljudski rod – shvaćam s dubokom žalošću da smo se nesvjesno složili da se Gospodinova obnovljena Crkva naziva drugim imenima, od kojih svako briše sveto ime Isusa Krista!

Svake nedjelje, kada dostojno blagujemo od sakramenta, mi ponovno dajemo sveto obećanje našem Nebeskom Ocu da smo voljni preuzeti na sebe ime njegovog Sina, Isusa Krista.⁸ Obećajemo da ćemo ga slijediti, pokajati se, obdržavati njegove zapovijedi i uvijek ga se spominjati.

Kada izostavljamo njegovo ime iz njegove Crkve, mi nesmotreno uklanjamo njega kao središnje usmjerenje našeg života.

Uzimanje Spasiteljevog imena na sebe uključuje izjavljivanje i svjedočenje drugima – kroz naše postupke i naše riječi – da Isus jest Krist. Bojimo li se toliko da ćemo uvrijediti nekoga tko nas naziva »Mormonima« da ne branimo samog Spasitelja, ne zauzimamo se za njega čak i u ime kojim se njegova Crkva naziva?

Ako mi, kao narod i kao pojedinci, želimo imati pristup moći Pomirenja Isusa Krista – da nas očisti i iscijeli, da nas osnaži i uveliča te da nas naposljetku uzvisi – moramo jasno priznati njega kao izvor te moći. Možemo započeti nazivajući njegovu Crkvu imenom koje je on odredio.

Za veći dio svijeta Gospodinova je Crkva trenutno maskirana kao »mormonska crkva«. Ali mi kao članovi Gospodinove Crkve znamo tko stoji na njezinom čelu: sam Isus Krist. Nažalost, mnogi koji čuju pojam Mormon mogu pomisliti da štujemo Mormona. Nije tako! Mi častimo i poštujemo tog velikog drevnog američkog proroka.⁹ Ali mi nismo Mormonovi učenici. Mi smo Gospodinovi učenici.

U ranim danima obnovljene Crkve pojmovi kao Mormonska crkva i Mormoni ¹⁰ često su se koristili kao epiteti – kao okrutni pojmovi, uvredljivi pojmovi – namijenjeni da izbrišu Božju ruku u obnavljanju Crkve Isusa Krista u ovim posljednjim danima.¹¹

Braćo i sestre, mnogo je svjetovnih argumenata protiv obnavljanja ispravnog imena Crkve. Zbog digitalnog svijeta u kojem živimo te s optimizacijom tražilica koja pomaže svima nama gotovo trenutno pronaći informacije koje trebamo – uključujući informacije o Gospodinovoj Crkvi – kritičari kažu da u ovom trenutku ispravljanje nije mudro. Drugi smatraju da, pošto smo toliko široko poznati kao »mormoni« i kao »Mormonska crkva«, trebamo izvući što možemo iz toga.

Kad bi ovo bila rasprava o davanju naziva organizaciji koju je čovjek stvorio, ti bi argumenti mogli prevladati. Ali u ovom ključnom pitanju mi gledamo prema onome čija je ovo Crkva i priznajemo da Gospodinovi putevi nisu, niti će ikada biti, čovjekovi putevi. Budemo li strpljivi i učinimo li dobro svoj dio, Gospodin će nas voditi kroz ovaj važan zadatak. Naposljetku, mi znamo da Gospodin pomaže onima koji nastoje činiti njegovu volju, kao što je pomogao Nefiju ostvariti zadatak izgradnje lađe za prelazak mora.¹²

Trebat ćemo biti uljudni i strpljivi u našim nastojanjima da ispravimo ove greške. Odgovorni će mediji biti dobronamjerni u odgovaranju na naš zahtjev.

Na prijašnjem je općem saboru starješina Benjamin De Hoyos govorio o takvom događaju. On je rekao:

»Prije nekoliko godina, dok sam služio u uredu za odnose s javnošću Crkve u Meksiku, [suradnik i ja] bili smo pozvani sudjelovati u radijskoj emisiji… [Jedan od redatelja programa nas] je upitao: ‘Zašto Crkva ima tako dugo ime? (…)’

Moj suradnik i ja smo se nasmiješili na tako veličanstveno pitanje i zatim objasnili da ime Crkve nije odabrao čovjek. Dao ga je Spasitelj… Redatelj programa odmah je i s poštovanjem odgovorio: ‘Tako ćemo ga ponavljati s velikim zadovoljstvom.’«¹³

To izvješće daje uzorak. Jedan po jedan, naši će se najveći napori kao pojedinaca tražiti kako bismo ispravili greške koje su se uvukle tijekom godina.¹⁴ Ostatak svijeta može ili ne mora slijediti naše vodstvo nazivajući nas ispravnim imenom. Ali neiskreno je da budemo frustrirani kada većina svijeta naziva Crkvu i njezine članove krivim imenima, a mi činimo isto.

Naš je izmijenjeni stilski vodič koristan. On navodi: »Poželjno je navesti puni naziv Crkve kada ju se prvi puta spominje: ‘Crkva Isusa Krista svetaca posljednjih dana’. Kada je potrebna skraćena [druga] referenca, poželjni su izrazi ‘Crkva’ ili ‘Crkva Isusa Krista’. Naziv ‘obnovljena Crkva Isusa Krista’ također je točan i potiče se njegovo korištenje.«¹⁵

Ako vas netko pita: »Jeste li mormon?«, možete odgovoriti: »Ako pitate jesam li član Crkve Isusa Krista svetaca posljednjih dana, da, jesam!«.

Ako netko pita: »Jeste li svetac posljednjih dana?«,¹⁶ možete odgovoriti: »Da, jesam. Vjerujem u Isusa Krista i član sam njegove obnovljene Crkve.«

Moja draga braćo i sestre, obećavam vam da će, damo li sve od sebe da obnovimo ispravno ime Gospodinove Crkve, onaj čija je ovo Crkva izliti svoju moć i blagoslove na glave svetaca posljednjih dana,¹⁷ kakve nikada nismo vidjeli. Imat ćemo znanje i moć Božju da nam pomognu donijeti blagoslove obnovljenog evanđelja Isusa Krista svakom narodu, plemenu, jeziku i puku i pripremiti svijet za Drugi dolazak Gospodina.

Dakle, što ima u imenu? Kad se radi o imenu Gospodinove Crkve, odgovor je: »Sve!« Isus Krist nas je uputio da zovemo Crkvu njegovim imenom jer je to njegova Crkva, ispunjena njegovom moću.

Znam da Bog živi. Isus jest Krist. On vodi svoju Crkvu danas. O tome svjedočim u sveto ime Isusa Krista. Amen.