Preuzeti na sebe ime Isusa Krista

Moja braćo i sestre, nedavno, dok sam promišljao o nalogu predsjednika Russella M. Nelsona da nazivamo Crkvu njezinim objavljenim imenom, otvorio sam gdje je Spasitelj uputio Nefijce o imenu Crkve.¹ Dok sam čitao Spasiteljeve riječi, dojmilo me se kako je on također rekao ljudima da »morate preuzeti na sebe ime Kristovo«.² To me je potaknulo da pogledam u sebe i upitam se: »Preuzimam li ja na sebe Spasiteljevo ime onako kako bi on želio da to činim?«³ Danas bih želio iznijeti neke dojmove koje sam primio u odgovoru na moje pitanje.

Prvo, preuzeti na sebe ime Kristovo znači vjerno nastojati vidjeti onako kako Bog vidi.⁴ Kako Bog vidi? Joseph Smith je rekao: »Dok jedan dio ljudske rase osuđuje i proklinje drugi dio bez milosrđa, veliki roditelj svemira gleda na cijelu ljudsku obitelj s očinskom brigom i roditeljskim obzirom« jer »njegova je ljubav nepojmljiva«.⁵

Moja starija sestra preminula je prije nekoliko godina. Imala je izazovan život. Borila se s evanđeljem i nikada nije bilo doista aktivna. Njezin suprug napustio je njihov brak i ostavio je da odgaja četvero male djece. U večer njezine smrti, u sobi u prisutnosti njezine djece, dao sam joj blagoslov kako bi se vratila doma u miru. U tom sam trenutku shvatio da sam život svoje sestre prečesto definirao kroz njezina iskušenja i neaktivnost. Kada sam stavio svoje ruke na njezinu glavu te večeri, primio sam ozbiljan ukor od Duha. Postao sam iznimno svjestan njezine dobrote i bilo mi je dozvoljeno vidjeti je onako kako ju je Bog vidio – ne kao nekoga tko je imao teškoća s evanđeljem i životom, već nekoga tko se morao nositi s teškim situacijama koje ja nisam imao. Vidio sam je kao veličanstvenu majku koja je, unatoč velikim preprekama, odgojila četvero predivne, čudesne djece. Vidio sam je kao prijateljicu našoj majci koja je izdvojila vrijeme da je pazi i bude joj društvo nakon što je naš otac preminuo.

Tijekom te zadnje večeri s mojom sestrom, vjerujem da me je Bog pitao: »Zar ne možeš vidjeti da su svi oko tebe sveta bića?«.

Brigham Young je podučio:

»Želim potaknuti svece… da razumiju muškarce i žene onakvima kakvi su oni, a ne onakvima kakvi ste vi.«⁶

»Koliko se često govori – ‘Ta je osoba pogriješila i ne može biti svetac…’ Čujemo kako neki psuju i lažu… [ili] krše šabat… Nemojte osuđivati te ljude jer ne znate naum Gospodnji za njih… [Radije,] podnesite ih.«⁷

Može li bilo tko od vas zamisliti da naš Spasitelj dozvoli da vi i vaši tereti prođete neopaženo pored njega? Spasitelj je gledao Samarijanca, preljubnika, poreznika, gubavca, mentalno oboljelog i grešnika istima očima. Svi su bili djeca njegovog Oca. Svi su bili otkupljivi.

Možete li ga zamisliti kako se okreće od nekoga sa sumnjom u njihovo mjesto u Božjem kraljevstvu ili od bilo koga tko je unesrećen na bilo koji način?⁸ Ja ne mogu. U očima Kristovim, svaka je duša od beskrajne vrijednosti. Nitko nije predodređen na neuspjeh. Vječni je život moguć za sve.⁹

Iz ukora od Duha pored kreveta moje sestre, naučio sam veliku lekciju: da kad vidimo onako kako on vidi, naša će pobjeda biti dvostruka – otkupljenje onih koje dirnemo i otkupljenje nas samih.

Drugo, da preuzmemo na sebe ime Kristovo, moramo ne samo vidjeti onako kako on vidi, već moramo činiti njegovo djelo i služiti onako kako je on služio. Mi živimo dvije velike zapovijedi, podlažemo Božjoj volji, sabiremo Izrael i neka naše svjetlo »zasja pred ljudima«.¹⁰ Mi primamo i živimo saveze i uredbe njegove obnovljene Crkve.¹¹ Dok to činimo, Bog nas podaruje moću da blagoslovimo sebe, svoje obitelji i živote drugih.¹² Upitajte se: »Poznajem li ikoga tko ne treba nebeske moći u svom životu?«.

Bog će vršiti čudesa među nama kako se posvećujemo.¹³ Posvećujemo se tako da čistimo svoja srca.¹⁴ Čistimo svoja srca kad ga slušamo,¹⁵ kajemo se od naših grijeha,¹⁶ postajemo obraćeni¹⁷ i ljubimo onako kako on ljubi.¹⁸ Spasitelj nas je upitao: »Ako ljubite one koji vas ljube, kakvu ćete plaću imati?«¹⁹

Nedavno sam saznao za iskustvo iz života starješine Jamesa E. Talmaga zbog kojeg sam zastao i razmotrio kako ja ljubim i služim onima oko sebe. Kao mladi profesor, prije nego što je postao apostol, na vrhuncu smrtonosne epidemije difterije 1892., starješina Talmage je otkrio obitelj stranaca, koji nisu bili članovi Crkve, a koji su živjeli u njegovoj blizini i koji su bili pogođeni bolešću. Nitko nije želio riskirati ulaskom u njihov zaraženi dom. Međutim, starješina Talmage odmah je otišao u njihov dom. Pronašao je četvero djece: dijete od dvije i pol godine mrtvo na krevetu, djecu od pet i deset godina u velikoj boli te slabo trinaestogodišnje dijete. Roditelji su patili od tuge i iscrpljenosti.

Starješina Talmage odjenuo je mrtve i živuće, pomeo sobe, iznio nečistu odjeću i spalio prljave prnje prekrivene bolešću. Radio je cijeli dan, a zatim se vratio sljedećeg jutra. Desetogodišnje dijete umrlo je tijekom noći. On je podigao i držao petogodišnje dijete. Iskašljala je krvavu sluz po cijelom njegovom licu i odjeći. Napisao je: »Nisam je mogao spustiti«, i držao ju je dok nije umrla u njegovim rukama. Pomogao je pokopati sve troje djece i organizirao hranu i čistu odjeću za ožalošćenu obitelj. Kada se vratio kući, brat Talmage bacio je svoju odjeću, okupao se u otopini cinka, izolirao se od svoje obitelji i prebolio blagi napad bolesti.²⁰

Toliko je života u pitanju oko nas. Sveci uzimaju na sebe Spasiteljevo ime postajući sveti i poslužujući svima bez obzira kako i gdje stoje – životi su spašeni kada to činimo.²¹

Naposljetku, vjerujem da mu, kako bismo preuzeli njegovo ime, moramo vjerovati. Na sastanku kojem sam nazočio jedne nedjelje, mlada žena pitala je nešto poput sljedećeg: »Moj dečko i ja nedavno smo prekinuli, i on je odlučio napustiti Crkvu. Rekao mi je da nikada nije bio sretniji. Kako je to moguće?«.

Spasitelj je odgovorio na to pitanje kada je rekao Nefijcima: »No, ako [vaš život] nije sazidan… na evanđelju mojemu, već je sazidan… na djelima ljudskim, ili na djelima đavlovim, zaista, kažem vam, [imat ćete] radost u djelima svojim na neko vrijeme, i uskoro dolazi svršetak.«²² Jednostavno ne postoji trajna radost izvan evanđelja Isusa Krista.

Međutim, na tom sam sastanku razmišljao o mnogim dobrim ljudima koje poznajem koji se bore s velikim teretima i zapovijedima koji su im u najboljem slučaju zastrašujući. Pitao sam se: »Što bi im još Spasitelj mogao reći?«.²³ Mislim da bih pitao: »Vjeruješ li mi?«.²⁴ Ženi koja je imala krvarenje, rekao je: »Tvoja te vjera ozdravila, hajde u miru!«²⁵

Jedan od meni najdražih stihova je Ivan 4:4, koji kaže: »Morao je ići kroz Samariju.«

Zbog čega volim taj stih? Zbog toga što Isus nije trebao ići u Samariju. Židovi u njegovo doba prezirali su Samarijance i putovali cestom oko Samarije. No Isus je odabrao poći onamo kako bi pred cijelim svijetom po prvi puta izjavio da je on obećani Mesija. Za ovu poruku, ne samo da je odabrao odbačenu skupinu, već i ženu – i ne bilo koju ženu, već ženu koja je živjela u grijehu – nekoga koga se u to vrijeme smatralo dnom dna. Vjerujem da je Isus to učinio kako bi svatko od nas uvijek razumio da je njegova ljubav veća od naših strahova, naših rana, naših ovisnosti, naših sumnji, naših iskušenja, naših grijeha, naših razorenih obitelji, naših depresija i tjeskoba, naših kroničnih bolesti, našeg siromaštva, naših zlostavljanja, našeg očaja i naše usamljenosti.²⁶ On želi da svi znaju da ne postoji ništa ni itko koga on ne može iscijeliti i izvesti do trajne radosti.²⁷

Njegova je milost dostatna.²⁸ On se sam spustio ispod svega. Moć njegovog Pomirenja je moć da prevladamo bilo koji teret u svom životu.²⁹ Poruka žene na izvoru jest da on zna naše životne okolnosti³⁰ i da uvijek možemo kročiti s njim bez obzira gdje se nalazimo. Njoj i svakome od nas, on govori: »A tko pije od vode koju ću mu ja dati, sigurno neće nikad ožednjeti. Štoviše [bit će im] izvorom one vode što struji u život vječni.«³¹

Na bilo kojem životnom putovanju zašto biste se ikada okrenuli od jedinog Spasitelja koji ima moć iscijeliti vas i izbaviti? Bez obzira koju cijenu morate platiti kako biste mu vjerovali, vrijedna je toga. Moja braćo i sestre, odaberimo povećati našu vjeru u Nebeskog Oca i našeg Spasitelja, Isusa Krista.

Iz samih dubina svoje duše iznosim svjedočanstvo da je Crkva Isusa Krista svetaca posljednjih dana Spasiteljeva Crkva koju usmjerava živući Krist kroz istinskog proroka. Moja je molitva da ćemo vjerno na sebe preuzeti ime Isusa Krista – gledajući kako on gleda, služeći kako je on služio, vjerujući da je njegova milost dostatna da nas dovede kući i u trajnu radost. U ime Isusa Krista. Amen.