Obuhvatiti pod jednu glavu u Kristu sve
Moć Spasiteljevog evanđelja da nas preobrazi i blagoslovi proističe iz razlučivanja i primjenjivanja međupovezanosti njegovih nauka, načela i postupaka.
Uže je ključno oruđe s kojim smo svi mi upoznati. Užad se izrađuje od niti tkanine, biljaka, žice ili drugih materijala od kojih se svaki međusobno zasebno uvijaju ili isprepleću. Zanimljivo, tvari koje mogu biti ni po čemu izuzetne mogu se zajedno isplesti i postati izuzetno snažne. Time učinkovito spajanje i povezivanje običnih materijala može proizvesti iznimno oruđe.
Baš kao što uže crpi svoju snagu iz mnogih međusobno isprepletenih niti, tako evanđelje Isusa Krista pruža najveću perspektivu o istini te nudi najbogatije blagoslove dok obraćamo pažnju na Pavlov naputak da »obuhvati[mo] pod jednu glavu u Kristu sve što je na nebesima i što je na zemlji«.1 Značajno, ovo bitno obuhvaćanje istine usredotočeno je u Gospodinu Isusu Kristu i usmjereno na njega jer je on »put, istina i život«.2
Molim se da će Duh Sveti prosvijetliti svakoga od nas dok razmatramo kako se načelo obuhvaćanja svega pod jednu glavu u Kristu na praktične načine primjenjuje na učenje i življenje njegovog obnovljenog evanđelja u našem svakodnevnom životu.
Razdoblje objavljivanja
Živimo u čudesnom razdoblju objavljivanja obnovljene Crkve Isusa Krista. Povijesne prilagodbe najavljene danas imaju samo jednu sveobuhvatnu svrhu: osnažiti vjeru u Nebeskog Oca i njegov naum te u njegovog Sina, Isusa Krista, i njegovo Pomirenje. Nedjeljni raspored sati nije samo skraćen. Umjesto toga, sada imamo uvećane prilike i dužnosti da kao pojedinci i obitelji iskoristimo svoje vrijeme za obogaćivanje šabata kao miline kod kuće i u Crkvi.
Prošloga travnja organizacijska struktura svećeničkih zborova nije samo promijenjena. Umjesto toga, naglasak i snaga položeni su na viši i svetiji način posluživanja našoj braći i sestrama.
Slično kao što isprepletene niti užeta daju snažno i izdržljivo oruđe, sve ove međusobno povezane radnje dio su ujedinjenog nastojanja da se bolje usklade fokus, izvori i djelo Spasiteljeve obnovljene Crkve s njezinim temeljnim poslanjem: pomoći Bogu u njegovom djelu ostvarivanja spasenja i uzvišenja njegove djece. Molimo vas da se ne usredotočujete prvenstveno na logističke strane onoga što je najavljeno. Ne smijemo dopustiti provedbenim detaljima da zasjene sveobuhvatne duhovne razloge ovih promjena koje se sada provode.
Naša je želja da vjera u Očev naum i u Spasiteljevo otkupiteljsko poslanje može porasti na Zemlji i da Božji vječni savez može biti uspostavljen.3 Naši su jedini ciljevi pridonijeti stalnom obraćenju Gospodinu te potpunije voljeti našu braću i sestre i učinkovitije im služiti.
Segmentirati i odvajati
Ponekada, kao članovi Crkve segmentiramo, odvajamo i primjenjujemo evanđelje na naš život stvaranjem dugačkih kontrolnih popisa zasebnih tema za proučavanje i zadataka za ostvarivanje. No takav pristup potencijalno može ograničiti naše razumijevanje i viziju. Moramo biti pažljivi jer licemjerna usredotočenost na kontrolne popise može nas odvratiti od približavanja Gospodinu.
Svrha i pročišćenje, sreća i radost, stalno obraćenje i zaštita koji dolaze iz »prepu[štanja] srca [našeg] Bogu«4 i »prim[anja] slik[e] njegov[e] na licu [našemu]«5 ne mogu se zadobiti tek izvršavanjem i označavanjem svih duhovnih stvari koje bismo trebali izvršiti. Umjesto toga, moć Spasiteljevog evanđelja da nas preobrazi i blagoslovi proističe iz razlučivanja i primjenjivanja međupovezanosti njegovih nauka, načela i postupaka. Tek kada obuhvatimo sve pod jednu glavu u Kristu, s čvrstim usmjerenjem na njega, evanđeoske nas istine mogu sinergijski osposobiti da postanemo ono što Bog želi da postanemo6 i da hrabro ustrajemo do kraja.7
Učiti i povezivati evanđeoske istine
Evanđelje Isusa Krista je čudesna tapiserija istine »čvrsto povezana«8 i isprepletena. Dok učimo i povezujemo objavljene evanđeoske istine, blagoslovljeni smo primanjem dragocjene perspektive i povećane duhovne sposobnosti kroz oči koje mogu vidjeti Gospodinov utjecaj u našem životu i uši koje mogu čuti njegov glas.9 A načelo obuhvaćanja svega pod jednu glavu – i to njegovu može nam pomoći u promijeni tradicionalnih kontrolnih popisa u ujedinjenu, cjelovitu i cjelokupnu cjelinu. Dopustite mi iznijeti i doktrinarni i crkveni primjer onoga što predlažem.
Primjer 1. Četvrti članak vjere je jedan od najvećih prikaza obuhvaćanja svega pod jednu glavu u Kristu: »Vjerujemo da su ovo prva načela i uredbe evanđelja: prvo, vjera u Gospodina Isusa Krista; drugo, pokajanje; treće, krštenje uranjanjem za otpust grijeha; četvrto, polaganje ruku za dar Duha Svetoga.«.10
Istinska vjera usmjerena je u Gospodina Isusa Krista i na njega – u njega kao božanskog i Jedinorođenog Sina Oca te na njega i njegovo otkupljujuće poslanje koje je ispunio. »Jer on ispuni svrhe zakona, i on polaže pravo na sve one koji imaju vjeru u njega; a oni koji imaju vjeru u njega prionut će uza sve što je dobro; stoga on zagovara stvar djece ljudske; i on prebiva vječno na nebesima.«11 Primjenjivati vjeru u Krista znači imati povjerenja u njega i staviti svoje pouzdanje u njega kao našeg Spasitelja, u njegovo ime i njegova obećanja.
Prva i prirodna posljedica povjerenja u Spasitelja jest pokajati se i odvratiti od zla. Dok primjenjujemo vjeru u i na Gospodina, prirodno se okrećemo njemu, dolazimo mu i ovisimo o njemu. Time, pokajanje znači imati povjerenja u Otkupitelja i oslanjati se na njega da će on učiniti za nas ono što mi ne možemo učiniti za sebe. Svatko od nas mora se »oslanja[ti] posvema na zasluge onoga koji je moćan da spasi«12 jer samo »po zaslugama, i milosrđu, i milosti Svetoga Mesije«13 možemo postati novi stvorovi u Kristu14 te se naposljetku vratiti u Božju nazočnosti i boraviti s njim.
Uredba krštenja uranjanjem za otpust grijeha zahtjeva od nas da imamo povjerenja u njega, oslanjamo se na njega i slijedimo ga. Nefi je izjavio: »Znadem, ako budete slijedili Sina, s cjelovitom namjerom srca, ne čineći licemjerja ni obmane pred Bogom, već s pravom nakanom, kajući se za grijehe svoje, svjedočeći Ocu kako ste krštenjem voljni preuzeti na sebe ime Kristovo — da, slijedeći Gospoda svojega i Spasitelja svojega dolje u vodu, u skladu s riječju njegovom, gle, tada ćete primiti Duha Svetoga; da, tada dolazi krštenje ognjem i Duhom Svetim.«15
Uredba polaganja ruku za dar Duha Svetoga zahtjeva od nas da imamo povjerenja u njega, oslanjamo se na njega, slijedimo ga i ustrajemo u njemu uz pomoć njegovoga Svetog Duha. Kao što je Nefi izjavio: »I evo… znadem po tome da čovjek, osim ako ne ustraje do svršetka, slijedeći primjer Sina živoga Boga, ne može biti spašen.«16
Četvrti članak vjere ne utvrđuje samo temeljna načela i uredbe obnovljenog evanđelja. Umjesto toga, ova nadahnuta izjava o uvjerenju obuhvaća sve pod jednu glavu u Kristu: imati povjerenja u i na njega, oslanjajući se na njega, slijedeći ga i ustrajući s njim – čak i u njemu.
Primjer 2. Sada želim opisati kako su svi crkveni programi i inicijative obuhvaćeni u jedno u Kristu. Mnogo dodatnih prikaza može biti predstavljeno. Ja ću iskoristiti samo nekoliko.
Godine 1978., predsjednik Spencer W Kimball uputio je članove Crkve da izgrade snagu Siona diljem svijeta. Savjetovao je svece da ostanu u svojim domovinama i uspostave snažne kolčiće sabiranjem Božje obitelji i podučavajući ih Gospodinovim putovima. Nadalje je ukazao da će više hramova biti izgrađeno te je obećao blagoslove svecima gdje god živjeli u svijetu.17
Kako je rastao broj kolčića, porasla je potreba da domovi članova »postanu [mjesta] u kojima članovi obitelji [vole] biti, gdje [mogu] obogatiti svoj život i pronaći uzajamnu ljubav, podršku, zahvalnost i poticaj«.18 Kao posljedica toga, nedjeljni sastanci preuređeni su 1980. u blokove od tri sata kako bi se »ponovno naglasili osobna i obiteljska odgovornost prema učenju, življenju i podučavanju evanđelja«.19 Ovaj naglasak na obitelj i dom ponovno je potvrđen u proglasu »Obitelj: Proglas svijetu« koji je predsjednik Gordon B. Hinckley predstavio 1995.20
U travnju 1998., predsjednik Hinckley je najavio izgradnju mnogo više malih hramova, time donoseći svete uredbe Gospodinovog doma bliže pojedincima i obiteljima svetaca posljednjih dana diljem svijeta.21 Ove unaprijeđene prilike za duhovni rast i razvoj nadopunjene su povezanim rastom u vremenitoj samodostatnosti predstavljanjem Trajnog obrazovnog fonda 2001.22
Tijekom njegovog upravljanja, Thomas S. Monson je opetovano poticao svece da pođu »u pomoć« te je naglašavao brigu prema siromašnima i potrebitima kao jednu od božanski postavljenih dužnosti Crkve. Nastavljajući naglašavanje vremenite pripreme, 2012. je primijenjena inicijativa Službe samodostatnosti.
Tijekom proteklih nekoliko godina naglašena su i potkrijepljena ključna načela postavljanja šabata milinom kod kuće i u Crkvi,23 time nas pripremajući za prilagodbu u nedjeljnom rasporedu sastanaka najavljenu na ovom zasjedanju općeg sabora.
A prije šest mjeseci, zborovi Melkisedekovog svećeništva učinkovitije su osnaženi i usklađeni s pomoćnim organizacijama radi ostvarivanja višeg i svetijeg pristupa posluživanju.
Vjerujem da nam slijed i izbor trenutka ovih radnji tijekom mnogih desetljeća pomaže uvidjeti jedno ujedinjeno i sveobuhvatno djelo, a ne samo niz neovisnih i zasebnih inicijativa. »Bog je objavio uzorak duhovnog napretka za pojedince i obitelji kroz uredbe, učenja, programe i aktivnosti kojima je dom središte i koje Crkva podržava. Crkvene organizacije i programi postoje kako bi blagoslovili pojedince i obitelji i nisu sami sebi cilj.«24
Molim se da možemo prepoznati Gospodinovo djelo kao jedno veliko globalno djelo koje postaje sve više usmjereno na dom i koje podržava Crkva. Znam i svjedočim da Gospodin objavljuje i da će »još objaviti mnogo toga velikoga i važnoga što se odnosi na Kraljevstvo Božje«.25
Obećanje i svjedočanstvo
Započeo sam svoju poruku naglašavajući snagu koja se stvara kada su zasebne niti materijala uvijane i isprepletene u uže. Na sličan način, obećavam da će povećana perspektiva, svrha i moć biti očita u našem učenju i življenju obnovljenog evanđelja Isusa Krista dok nastojimo obuhvatiti sve pod jednu glavu u Kristu – i to u njemu.
Sve prilike i blagoslovi od vječnog značaja imaju porijeklo u Gospodinu Isusu Kristu, mogući su i imaju svrhu zbog njega te ustraju kroz njega. Kao što je Alma svjedočio: »Nema drugoga puta niti sredstva kojim čovjek može biti spašen, jedino kroz Krista i u njemu. Gle, on je život i svjetlo svijeta.«26
Radosno izjavljujem svoje svjedočanstvo o božanstvenosti i živućoj stvarnosti Vječnoga Oca i njegovoga ljubljenog Sina, Isusa Krista. U našem Spasitelju pronalazimo radost. I u njemu pronalazimo jamstvo »mir[a] u ovom svijetu, i vječn[og] život[a] u svijetu koji će doći«.27 Tako svjedočim u sveto ime Gospodina Isusa Krista. Amen.