Do sedamdeset i sedam puta

Pogreške su činjenica života. Učiti vješto svirati klavir je u biti nemoguće, a da ne napravite tisuće pogrešaka – možda čak i milijun. Kako bi osoba naučila strani jezik mora se suočiti s neugodom činjenja tisuću grešaka – možda čak i milijun. Čak i najveći svjetski sportaši nikada ne prestaju griješiti.

»Uspjeh«, rečeno je, »nije odsutnost neuspjeha, već prelazak s neuspjeha na neuspjeh bez ikakvog gubitka entuzijazma.«¹

Sa svojim izumom žarulje Thomas Edison navodno je rekao: »Nisam podbacio 1000 puta. Žarulja je bila izum s 1000 koraka.«² Charles F. Kettering je neuspjehe nazvao »smjerokazima na cesti prema postignuću«.³ Uz malo sreće, svaka pogreška koji napravimo postaje lekcija u mudrosti, okrećući kamenje spoticanja u sredstva za postizanje cilja.

Nefijeva nepokolebljiva vjera pomogla mu je ići od neuspjeha do neuspjeha dok naposljetku nije zadobio mjedene ploče. Mojsiju je bilo potrebno 10 pokušaja da naposljetku uspije s Izraelcima pobjeći iz Egipta.

Možemo se pitati – ako su i Nefi i Mojsije bili na Božjem zadatku, zašto Gospodin nije intervenirao i pomogao im polučiti uspjeh iz prve? Zašto im je dopustio – i zašto dopušta nama – ogreznuti i podbaciti u našim pokušajima da uspijemo? Među mnogim važnim odgovorima na to pitanje, evo ih nekoliko:

• Prvo, Gospodin zna »da će [nam] sve ovo pružiti iskustvo, i bit će za dobro [naše]«.⁴

• Drugo, kako bi nam omogućio da »kuša[mo] gorko, da bi[smo] mogl[i] spoznati kako cijeniti dobro«.⁵

• Treće, kako bi dokazao da je »Jahve gospodar bitke«⁶ i samo po njegovoj milosti možemo ostvariti njegovo djelo i postati poput njega.⁷

• Četvrto, kako bi nam pomogao da se razvijemo, dotjeramo mnoge kristolike osobine koje se ne mogu pročistiti osim kroz oprečnosti⁸ i »u talioniku nevolje«.⁹

Stoga, posred života punog kamenja spoticanja i nesavršenosti, svi smo zahvalni za druge prilike.

Godine 1970., kao brucoš na BYU-u upisao sam početni kolegij osnova fizike koji je naučavao Jae Ballif, izvanredni profesor. Nakon što bi dovršio svaku jedinicu kolegija održao bi ispit. Ako je student dobio 3 i htio bi bolju ocjenu, profesor Ballif bi omogućio studentu da pristupi prilagođenom ispitu koji bi pokrivao istu materiju. Ako bi student dobio 4 prilikom drugog pokušaja te i dalje ne bi bio zadovoljan, mogao bi pristupiti ispitu po treći puta, i četvrti, i tako dalje. Dopuštajući mi brojne druge prilike, pomogao mi je napredovati i u konačnici dobiti 5 iz njegovog kolegija.

Bio je neuobičajeno mudar profesor koji je nadahnjivao svoje polaznike da se nastave truditi – da neuspjeh smatraju učiteljem, ne tragedijom, i da se ne boje neuspjeha, već da uče iz njega.

Nedavno sam telefonski razgovarao s ovim sjajnim čovjekom, 47 godina nakon kolegija iz fizike. Upitao sam ga zašto je bio voljan omogućavati studentima neograničene pokušaje da poboljšaju svoju ocjenu. Njegov odgovor: »Htio sam biti na istoj strani kao i studenti«.

Iako smo zahvalni na drugim prilikama nakon pogrešaka, ili neuspjeha uma, zapanjeni smo pred Spasiteljevom milosti kojom nam pruža druge prilike u prevladavanju grijeha ili neuspjeha srca.

Nitko nije više na našoj strani od Spasitelja. On nam dopušta da opetovano izlazimo na njegove ispite. Postati poput njega zahtijevat će bezbrojne druge prilike u našim svakodnevnim naporima s naravnim čovjekom, poput kontroliranja žudnji, učenja strpljenja i oprosta, prevladavanja nemarnosti i izbjegavanje grijeha propusta, da navedem tek nekoliko. Ako je griješiti ljudska narav, koliko će neuspjeha biti potrebno dok naša narav više nije ljudska, već božanska? Tisuće? Više kao milijun.

Znajući da će tijesan i uzan put biti posut kušnjama i da će nam neuspjesi biti svakodnevni događaji, Spasitelj je platio beskrajnu cijenu kako bi nam pružio onoliko drugih prilika koliko će biti potrebno da uspješno prođemo našu smrtnu kušnju Oprečnost koju on dopušta može se često činiti nepremostivom i gotovo nemogućom za podnijeti, ipak nas ne ostavlja bez nade.

Kako bismo održali svoju nadu otpornom dok se suočavamo sa životnim kušnjama, Spasiteljeva milost je uvijek spremna i prisutna. Njegova milost je »božansko sredstvo pomoći ili snage… osposobljujuća moć koja dozvoljava muškarcima i ženama da steknu vječni život i uzvišenje nakon što su oživotvorili vjeru, pokajali se i uložili najveći trud«.¹⁰ Njegova milost i brižan pogled su na nama tijekom našeg cijelog putovanja jer nas on nadahnjuje, olakšava nam breme, osnažuje nas, izbavlja, štiti, iscjeljuje i na druge načine »poma[že] narodu svojemu«, čak i dok se spotiču duž tijesnog i uzanog puta.¹¹

Pokajanje je Božji uvijek dostupan dar koji nam omogućuje da idemo od neuspjeha do neuspjeha bez ikakvog gubitka entuzijazma i osposobljava nas za to. Pokajanje nije njegov pričuvni naum u slučaju da bismo mogli podbaciti. Pokajanje jest njegov naum, znajući da hoćemo. Ovo je evanđelje pokajanja i, kao što je predsjednik Russell M. Nelson primijetio, bit će to »doživotni nastavni plan i program«.¹²

U ovom doživotnom nastavnom planu i programu pokajanja, sakrament je Gospodinov određeni način pružanja stalnog pristupa njegovom oprostu. Blagujemo li skršena srca i duha raskajana, on nam pruža tjedni oprost dok napredujemo od neuspjeha do neuspjeha diljem puta saveza. Jer »unatoč grijesima njihovim, nutrina je moja ispunjena sućuti prema njima«.¹³

No koliko će nam puta točno on oprostiti? Koliko je duga njegova dugotrpnost? Jednom je prilikom Petar upitao Spasitelja: »Gospodine, ako moj brat pogriješi protiv mene, koliko puta da mu oprostim? Do sedam puta?«.¹⁴

Petar je vjerojatno mislio da je sedam dovoljno visok broj za naglašavanje ludosti opraštanje previše puta i da dobrohotnost treba imati svoje ograničenje. Kao odgovor, Spasitelj je u biti rekao Petru da čak ni ne broji – da ne uspostavlja granice na oprost.

»Isus mu odgovori: ‘Ne kažem ti do sedam puta, nego do sedamdeset i sedam puta.’«¹⁵

Očito, Spasitelj nije uspostavljao gornju granicu od 490 puta. To bi bilo podudarno s time da se kaže kako blagovanje od sakramenta ima ograničenje od 490 puta, a onda se 491. put nebeski revizor umiješa i kaže: »Žao mi je, no vaša kartica pokajanja je upravo istekla – od sada nadalje prepušteni ste sami sebi«.

Gospodin je koristio matematiku od sedamdeset i sedam puta kao metaforu svojeg beskonačnog Pomirenja, svoje neograničene ljubavi i svoje beskrajne milosti. »Da, i kad se god narod moj pokaje, oprostit ću im prijestupe njihove protiv mene.«¹⁶

To ne znači da sakrement postaje dozvola za grijeh. To je jedan razlog iz kojeg je ovaj izraz uključen u knjigu Moronijevu: »Koliko bi se god često kajali i tražili oprost, s pravom nakanom, bijaše im oprošteno«.¹⁷

Prava nakana podrazumijeva s pravim nastojanjem i pravom promjenom. »Promjena« je glavna riječ korištena u Vodiču za Sveta pisma kako bi se definiralo pokajanje: »Promjena uma i srca koja donosi novi stav prema Bogu, sebi i životu općenito«.¹⁸ Takva vrsta promjene rezultira duhovnim rastom. Tada naš uspjeh ne ide od neuspjeha do neuspjeha, već raste od neuspjeha do neuspjeha bez ikakvog gubitka entuzijazma.

Vezano za promjenu, razmotrite ovaj jednostavan uvid: »Ono što se ne mijenja ostaje isto.« Ova očita istina nije namijenjena da uvrijedi vašu inteligenciju, već je duboka mudrost predsjednika Boyda K. Packera koji je zatim nadodao: »I kada smo gotovi s promjenom – gotovi smo«.¹⁹

Stoga što ne želimo biti gotovi dok ne postanemo onakvi kakav je naš Spasitelj,²⁰ trebamo se nastaviti ustajati svaki puta kada padnemo, sa željom da nastavimo rasti i napredovati unatoč našim slabostima. U našoj nas slabost ohrabruje: »Dosta ti je moja milost, jer se moja snaga savršeno očituje u slabosti«.²¹

Samo uz sekvencijalno snimanje ili tablicama rasta možemo razlučiti naš fizički rast. Slično tomu, naš duhovni rast je obično jedva primjetljiv osim kroz leću vremena kojom gledamo unatrag. Bilo bi mudro da redovito introspektivno pogledamo kroz tu leću kako bismo prepoznali svoj napredak i nadahnuli se »probijati naprijed s postojanošću u Kristu, imajući savršen sjaj nade«.²²

Vječno sam zahvalan na brižnoj ljubaznosti, strpljenju i dugotrpnosti Nebeskih roditelja i Spasitelja koji nam omogućavaju bezbrojne druge prilike na našem putovanju natrag u njihovu nazočnost. U ime Isusa Krista, amen.