Priprema za susret s Bogom
Vršenje božanski određenih odgovornosti u pravednosti, jedinstvu i jednakosti pripremit će nas za susret s Bogom.
Eliza R. Snow, govoreći o posvećenju hrama u Kirtlandu (kojem je prisustvovala), rekla je: »Obredi toga posvećenja mogu se ponovno ispričati, ali nijedan smrtni jezik ne može opisati nebeska očitovanja toga nezaboravnog dana. Nekima su se ukazali anđeli, dok su svi prisutni osjetili božansku nazočnost i svako je srce bilo ispunjeno neizrecivom i proslavljenom radosti.«1
Božanska očitovanja koja su se dogodila u hramu u Kirtlandu bila su temeljna za svrhu obnovljene Crkve Isusa Krista da ostvari spasenje i uzvišenje djece našeg Nebeskog Oca.2 Dok se pripremamo za susret s Bogom, možemo znati što su naše božanski određene odgovornosti pregledavajući svete ključeve obnovljene u hramu u Kirtlandu.
U molitvi posvećenja, prorok Joseph Smith je ponizno tražio od Gospodina da »prihvati[] ovaj dom… koji nam ti zapovjedi da izgradimo«.3
Tjedan dana kasnije, u uskršnju nedjelju, Gospodin se ukazao u čudesnom viđenju i prihvatio svoj hram. To se dogodilo 3. travnja 1836, prije gotovo točno 182 godine od ove uskršnje nedjelje. Bilo je to također razdoblje Pashe – jedna od onih rijetkih prilika kada se Uskrs i Pasha poklapaju. Nakon što se viđenje zatvorilo, tri su se drevna proroka, Mojsije, Ilijas i Ilija, ukazali i povjerili ključeve koji su bili neophodni za ostvarivanje Gospodinove svrhe za njegovu obnovljenu Crkvu u ovoj rasporedbi. Ta je svrha bila jednostavno, ali rječito, definirana kao sabiranje Izraela, njihovo pečaćenje u obitelji i pripremanje svijeta za Gospodinov Drugi dolazak.4
Ukazivanje i Ilije i Mojsija bilo je »zapanjujuća usporedba… [sa] židovskom tradicijom, prema kojoj će Mojsije i Ilija stići zajedno na ‘kraju vremena’«.5 U našem je nauku ovo ukazanje ostvarilo temeljnu obnovu određenih ključeva »dan[ih] za posljednje dane i posljednje vrijeme, u kojima je rasporedba punine vremenā«.6
Hram u Kirtlandu, i po položaju i po veličini, bio je relativno neznatan. Ali gledom na svoj ogromni značaj za ljudski rod, oblikovao je vječnost. Drevni proroci obnovili su svećeničke ključeve za vječne spasonosne uredbe evanđelja Isusa Krista. To je rezultiralo ogromnom radošću za vjerne članove.
Ovi ključevi daju »moć[] s visina«7 za božanski određene odgovornosti koje čine primarnu svrhu Crkve.8 Toga divnog uskršnjeg dana u hramu u Kirtlandu tri su ključa bila obnovljena:
Prvo, Mojsije se ukazao i povjerio ključeve sabiranja Izraela sa četiri kraja zemlje, što je misionarski rad.9
Drugo, Ilijas se ukazao i povjerio ključeve rasporedbe evanđelja Abrahamova, što uključuje obnovu Abrahamovog saveza.10 Predsjednik Russell M. Nelson je podučio da je svrha ključeva saveza pripremiti članove za kraljevstvo Božje. Rekao je: »Mi znamo tko smo i [znamo] što Bog očekuje od nas.«11
Treće, Ilija se ukazao i povjerio ključeve moći pečaćenja u ovoj rasporedbi, što znači djelo obiteljske povijesti i hramske uredbe koje omogućuju spasenje za žive i za mrtve.12
Postoje, pod vodstvom Prvog predsjedništva i Zbora dvanaestorice, tri izvršna vijeća u sjedištu Crkve koja nadgledaju ove božanski određene odgovornosti temeljene na ključevima koji su obnovljeni u hramu u Kirtlandu. Oni su Misionarsko izvršno vijeće, Izvršno vijeće za svećeništvo i obitelj i Izvršno vijeće za hram i obiteljsku povijest.
Gdje se nalazimo danas u ispunjavanju ovih božanski određenih odgovornosti?
Prvo, u odnosu na Mojsijevu obnovu ključeva za sabiranje Izraela, danas je gotovo 70 000 misionara raspoređeno diljem svijeta, koji propovijedaju njegovo evanđelje kako bi sabrali njegove odabrane. Ovo je početak ispunjavanja velikog i čudesnog djela koje je Nefi predvidio i među poganima i među domom Izraelovim. Nefi je vidio naše vrijeme, kada će sveci Božji biti na cijelom licu zemlje, ali će njihovi brojevi biti mali zbog opačine. Međutim, on je predvidio da će biti »naoružani pravednošću i moću Božjom u velikoj slavi«.13 Kada se razmotri kratka povijest obnovljene Crkve, misionarska su nastojanja bila čudesna. Mi vidimo ispunjenje Nefijevog viđenja. Iako smo brojem relativno mali, nastavit ćemo s našim nastojanjima i posezanjem prema onima koji će odgovoriti na Spasiteljevu poruku.
Drugo, Ilijas se ukazao i povjerio rasporedbu evanđelja Abrahamova, govoreći da će u nama i našem potomstvu svi naraštaji poslije nas biti blagoslovljeni. Na ovom je saboru izloženo značajno vodstvo da pomogne u usavršavanju svetaca i njihovom pripremanju za kraljevstvo Božje.14 Najava na svećeničkom zasjedanju u odnosu na zborove starješina i velikih svećenika oslobodit će svećeničku moć i ovlast. Kućno učiteljstvo i posjetiteljstvo, sada »posluživanje«, kako smo tako rječito podučeni na ovom zasjedanju, pripremit će svece posljednjih dana za susret s Bogom.
Treće, Ilija je povjerio ključeve pečaćenja u ovoj rasporedbi. Za one od nas koji smo živi sada, rast broja hramova i djela obiteljske povijesti je zapanjujući. Ovaj će se tempo nastaviti i ubrzavati sve do Drugog dolaska Spasitelja, da cijela zemlja ne bi »bila posve opustošena kod dolaska njegova«.15
Djelo obiteljske povijesti, nebeski blagoslovljeno tehnologijom, dramatično je poraslo u prošlih nekoliko godina. Ne bi bilo mudro da postanemo spokojni u svezi s ovom božanski određenom odgovornošću i očekujemo da će se teta Jana ili neki drugi predani rođak pobrinuti za to. Iznio bih izravne komentare predsjednika Josepha Fieldinga Smitha: »Nitko nije izuzet od ove velike obveze. To se traži od apostola kao i od najponiznijeg starješine [ili sestre]. Položaj, ili istaknutost ili dugotrajna služba u Crkvi… neće dati pravo nekome da zanemari spasenje svojih mrtvih.«16
Sada imamo hramove diljem svijeta i resurse fonda za pomoć posjetiteljima da pomognu onima u potrebi koji su daleko od hrama.
Kao pojedinci, bilo bi dobro da procijenimo svoje napore u ostvarivanju misionarskog rada, hramskog djela i djela obiteljske povijesti i priprema za susret s Bogom.
Pravednost, jedinstvo i jednakost pred Gospodinom daju temelj ovim svetim odgovornostima.
Govoreći o pravednosti, ovaj je život vrijeme za sve nas da se pripremimo za susret s Bogom.17 Mormonova knjiga daje brojne primjere tragičnih posljedica kada pojedinci ili skupine nisu obdržavali zapovijedi Božje.18
Tijekom mog života, svjetovni problemi i brige prešli su iz jedne krajnosti u drugu – od neozbiljnih i beznačajnih radnji do ozbiljnog nemorala. Pohvalno je da je nemoral bez pristanka otkriven i osuđen.19 Takav je nemoral bez pristanka protiv zakona Boga i društva. Oni koji razumiju Božji naum trebaju se također usprotiviti nemoralu s pristankom, koji je također grijeh. Proglas svijetu o obitelji upozorava »da će pojedinci koji krše saveze ćudorednosti, koji zlostavljaju bračnog druga ili potomstvo [ili, uostalom, bilo koga drugoga]… jednoga dana stajati odgovorni pred Bogom«.20
Dok gledamo oko sebe, vidimo uništenje koje opačina i ovisnosti čine na svakom koraku. Ako smo, kao pojedinci, zaista zabrinuti zbog Spasiteljevog krajnjeg suda, trebamo tražiti pokajanje. Bojim se da se mnogi ljudi više ne osjećaju odgovornima pred Bogom i ne okreću se Svetim pismima ili prorocima za vodstvo. Ako bismo mi, kao društvo, razmotrili posljedice grijeha, nastalo bi ogromno javno protivljenje pornografiji i objektivizaciji žena.21 Kao što je Alma rekao svojem sinu Korijantonu u Mormonovoj knjizi: »Opačina nikad ne bijaše sreća.«22
Gledom na jedinstvo, Spasitelj je izjavio: »Ako niste jedno, niste moji.«23 Mi znamo da je duh sukobljavanja od đavla.24
U naše vrijeme, zapovijed iz Svetih pisama o jedinstvu većinom se zanemaruje, a za mnoge je ljude naglasak na plemenskoj pripadnosti,25 često na temelju položaja, spola, rase i bogatstva. U mnogim zemljama, ako ne u većini, ljudi su duboko podijeljeni oko toga kako živjeti. U Gospodinovoj Crkvi jedina kultura koje se držimo i koju podučavamo je kultura evanđelja Isusa Krista.Jedinstvo koje tražimo znači biti ujedinjeni sa Spasiteljem i njegovim učenjima.26
Kada pogledamo primarne svrhe Crkve, one su sve utemeljene na jednakosti pred Gospodinom27 i slijeđenju kulture evanđelja Isusa Krista. U odnosu na misionarski rad, prvenstvene kvalifikacije za krštenje su poniznost pred Bogom i pristupanje skršenog srca i raskajanog duha.28 Obrazovanje, bogatstvo, rasa ili nacionalna pripadnost uopće se ne razmatraju.
Osim toga, misionari služe ponizno tamo gdje su pozvani. Oni ne pokušavaju služiti na temelju svjetovnih mjerila položaja ili pripreme za buduće karijere. Oni služe svim svojim srcem, moću, umom i snagom gdje god su dodijeljeni. Oni ne biraju svoje misionarske suradnike i nastoje marljivo razviti kristolike osobine,29 koje su u srcu kulture Isusa Krista.
Sveta pisma daju vodstvo za naše najvažnije odnose. Spasitelj je podučio da je prva zapovijed »ljubi[ti] Gospodina Boga svoga«. A druga je »ljubi[ti] bližnjega svoga kao samoga sebe«.30
Spasitelj je također objasnio da je svatko naš bližnji.31 Mormonova knjiga jasno kaže da ne smije biti -aca, plemena ili klasa.32 Moramo biti ujedinjeni i jednaki pred Bogom.
Svete uredbe i božanske odgovornosti izgrađene su na ovoj pretpostavci. Očekivao bih da su vaša iskustva u hramu slična mojima. Kada bih napustio svoj poslovni svijet u San Franciscu i stigao u hram Oakland, doživio bih snažan osjećaj ljubavi i mira. Najveći dio toga bio je osjećaj da sam bliže Bogu i njegovim svrhama. Spasonosne uredbe bile su moje glavno usmjerenje, ali značajan dio tih divnih osjećaja bio je jednakost i jedinstvo koji prožimaju hram. Svi su odjeveni u bijelu odjeću. Nema dokaza bogatstva, položaja ili obrazovnog postignuća; svi smo mi braća i sestre koji se ponizuju pred Bogom.
U svetoj sobi za pečaćenje, uredba vječnog braka ista je za sve. Volim činjenicu da par iz najskromnije sredine i par iz najbogatije sredine imaju potpuno isto iskustvo. Oni nose istu vrstu odjeće i sklapaju iste saveze preko istog oltara. Oni također primaju iste vječne svećeničke blagoslove. To se ostvaruje u prekrasnom hramu koji je izgrađen pomoću desetine svetaca kao sveti dom Gospodnji.
Ispunjavanje božanski određenih odgovornosti, na temelju pravednosti, jedinstva i jednakosti pred Gospodinom, donosi osobnu sreću i mir u ovom svijetu i priprema nas za vječni život u budućem svijetu.33 Priprema nas za susret s Bogom.34
Molimo se da će se svatko od vas, bez obzira na vaše trenutne okolnosti, savjetovati sa svojim biskupom i da će biti dostojan hramske preporuke.35
Zahvalni smo da se mnogo više članova priprema za odlazak u hram. Već je mnogo godina zabilježen značajan porast u broju dostojnih odraslih nositelja hramske preporuke. Ograničene preporuke za dostojne mlade porasle su dramatično u posljednje dvije godine. Očito je da vjerno temeljno članstvo Crkve nikada nije bilo snažnije.
Kao zaključak, molim vas budite sigurni da stariji crkveni vođe koji predsjedavaju nad božanski određenim svrhama Crkve primaju božansku pomoć. To vodstvo dolazi od Duha i ponekad izravno od Spasitelja. Dane su obje vrste duhovnog vodstva. Zahvalan sam što sam primio takvu pomoć. Ali vodstvo se daje u Gospodinovo vrijeme, redak za retkom, odredbu za odredbom,36 kada nas »sveznajući Gospodin namjerno odabire podučiti.«37 Vodstvo za Crkvu kao cjelinu dolazi samo njegovom proroku.
Svi smo imali povlasticu podržati predsjednika Russella M. Nelsona kao našeg proroka i predsjednika Crkve Isusa Krista svetaca posljednjih dana na ovom saboru. Dvanaestorica, kao skupina i pojedinačno, imali su značajno duhovno iskustvo kada smo položili naše ruke na glavu predsjednika Nelsona i kada ga je predsjednik Dallin H. Oaks, koji je djelovao kao glas, zaredio i odijelio kao predsjednika Crkve. Svjedočim da je on bio predodređen i pripreman cijeli svoj život da bude Gospodinov prorok za naše vrijeme. U ime Isusa Krista. Amen.