Posluživanje moću i vlašću Božjom

Moja voljena braćo, hvala vam za vašu odanost Gospodinu i njegovom svetom djelu. Doista je radost biti s vama. Kao novo Prvo predsjedništvo, zahvaljujemo vam za vaše molitve i za vaša podržavajuća nastojanja. Zahvalni smo za vaše živote i za vašu službu Gospodinu.Vaša odanost dužnosti i vaše nesebično služenje jednako su važni u vašim pozivima kao i u našim pozivima. Kroz cjeloživotno služenje u ovoj Crkvi, naučio sam da doista nije važno gdje netko služi. Gospodinu je važno kako netko služi.

Iskazujem duboku zahvalnost za predsjednika Thomasa S. Monsona, koji mi je bio primjer više od 50 godina. A za njegove savjetnike, predsjednika Henryja B. Eyeringa i predsjednika Dietera F. Uchtdorfa iskazujem najdublje poštovanje. Pohvaljujem ih za njihovo služenje Gospodinu i njegovim prorocima. Obojica ovih odanih slugu primili su nova zaduženja. Oni nastavljaju služiti srčano i predano. Poštujem i volim ih obojicu.

Čudesan je blagoslov služiti u Gospodinovoj istinitoj i živućoj Crkvi s njegovom ovlašću i moću. Obnova svećeništva Božjeg, uključujući ključeva svećeništva, otvara dostojnim svecima posljednjih dana najveći od svih duhovnih blagoslova. Vidimo kako ti blagoslovi teku ženama, muškarcima i djeci širom svijeta.

Vidimo vjerne žene koje razumiju moć svojstvenu u njihovim pozivima te u njihovom podarivanju i drugim hramskim uredbama. Te žene znaju kako pozvati moći nebeske da zaštite i osnaže njihove muževe, djecu i druge koje vole. To su duhovno snažne žene koje vode, podučavaju i neustrašivo poslužuju u svojim pozivima moću i ovlašću od Boga!¹ Kako sam samo zahvalan za njih!

Na sličan način, vidimo vjerne muškarce koji žive dostojni svoje povlastice kao obnašatelji svećeništva. Oni vode i služe žrtvujući se na Gospodinov način s ljubavlju, dobrotom i strpljenjem. Oni blagoslivljaju, vode, štite i jačaju jedni druge moću svećeništva koje obnašaju. Oni donose čuda onima kojima služe dok čuvaju svoje vlastite brakove i obitelji sigurnima. Oni se klone zla i moćni su starješine u Izraelu.² Uvelike sam zahvalan za njih!

Sada, smijem li izreći brigu? Evo je: Previše naših braće i sestara ne razumiju u potpunosti koncept svećeničke moći i ovlasti. Ponašaju se kao da bi radije zadovoljili svoje vlastite sebične želje i apetite nego koristili moć Božju da blagoslove njegovu djecu.

Plašim se da previše naših braće i sestara ne preuzimaju povlastice koje bi mogle biti njihove.³ Neki od naše braće, na primjer, ponašaju se kao da ne razumiju što je svećeništvo i što im ono omogućuje činiti. Dopustite mi da navedem neke određene primjere.

Nedavno sam pohađao sakramentalni sastanak na kojem je novorođenčetu trebali dati ime i očev blagoslov. Mladi je otac držao svoje dragocjeno djetešce u svojim rukama, dao joj ime, a zatim ponudio predivnu molitvu. Ali nije dao tom djetetu blagoslov. Ta je preslatka mala djevojčica dobila ime, ali ne i blagoslov! Taj dragi starješina nije znao razliku između molitve i svećeničkog blagoslova. S njegovom svećeničkom ovlašću i moću, on je mogao blagosloviti svoje djetešce, ali nije. Pomislio sam: »Kakva propuštena prilika!«

Dopustite mi da navedem neke druge primjere. Znamo braću koji odjeljuju sestre kao vođe i učiteljice Male škole, Djevojaka ili Potpornog društva, ali ih propuste blagosloviti – blagosloviti ih s moću da ispune svoje pozive. Oni daju samo savjete i upute. Vidimo dostojnog oca koji ne da svojoj ženi i svojoj djeci svećeničke blagoslove kada je upravo to ono što im je potrebno. Svećenička moć obnovljena je na ovu Zemlju, a ipak previše braće i sestara prolazi kroz grozna iskušenja u životu bez primanja pravog svećeničkog blagoslova. Kakva tragedija! To je tragedija koju možemo ukloniti.

Braćo, mi obnašamo sveto svećeništvo Božje! Imamo njegovu ovlast blagosloviti njegov narod. Zamislite samo o čudesnom obećanju koje nam je Gospodin dao kada je rekao: »Koga god ti blagosloviš ja ću blagosloviti.«⁴ Naša je povlastica djelovati u ime Isusa Krista da blagoslovimo Božju djecu prema njegovoj volji za njih. Predsjednici kolčića i biskupi, molim vas osigurajte da svaki član zborova pod vašom nadležnošću razumije kako dati svećenički blagoslov – uključujući osobnu dostojnost i duhovnu pripremu potrebnu za potpuno zazivanje moći Božje.⁵

Svu braću koja obnaša svećeništvo, pozivam vas da nadahnete članove obdržavati njihove saveze, moliti i postiti, proučavati Sveta pisma, štovati u hramu i služiti s vjerom kao Božji muškarci i žene. Možemo pomoći svima vidjeti s okom vjere da će ih poslušnost i pravednost približiti Isusu Kristu, omogućiti im da uživaju suputništvo Duha Svetoga i iskusiti radost u životu!

Obilježje Gospodinove istinite i živuće Crkve uvijek će biti organizirani, usmjereni napor za posluživanjem pojedinoj djeci Božjoj i njihovim obiteljima.⁶ Budući da je ovo njegova Crkva, mi kao njegovi sluge posluživat ćemo pojedincu, baš kao i on.⁷ Posluživat ćemo u njegovo ime, s njegovom moću i ovlašću, i s njegovom dobrotom punom ljubavi.

Iskustvo koje sam imao prije više od 60 godina u Bostonu podučilo me je kakva povlastica posluživanja jedan na jedan može biti. Tada sam bio stalni kirurg u općoj bolnici Massachusetts – na dužnosti svaki dan, svake druge noći i svaki drugi vikend. Imao sam ograničeno vrijeme za moju ženu, naše četvoro djeci i crkvenu aktivnost. Bez obzira, naš predsjednik ogranka zadužio me je posjetiti dom WIlbura i Leonore Cox s nadom da bi se brat Cox mogao vratiti u aktivnost u Crkvi. On i Leonora bili su zapečaćeni u hramu.⁸ Ipak, Wilbur nije sudjelovao dugi niz godina.

Moj suradnik i ja otišli smo u njihov dom. Kada smo ušli, sestra Cox nam je iskazala toplu dobrodošlicu,⁹ no brat Cox je naglo otišao u drugu sobu i zatvorio vrata.

Otišao sam do zatvorenih vrata i pokucao. Nakon trenutka, čuo sam prigušeni »uđite«. Otvorio sam vrata gdje sam našao brata Coxa kako sjedi pored antenskog niza amaterske radio opreme. U toj je maloj sobi on zapalio cigaretu. Očito, moj dolazak nije baš bio dobrodošao.

Osvrno sam se po sobi s čuđenjem i rekao: »Brate Cox, oduvijek sam želio naučiti više o amaterskom radiju. Biste li bili voljni podučiti me o tome? Žao mi je što ne mogu ostati dulje večeras, ali mogu li doći neki drugi put?«

Oklijevao je na trenutak, a zatim je rekao da. To je bio početak onoga što će postati predivno prijateljstvo. Vratio sam se i on me je podučio. Počeo sam ga voljeti i poštovati. Tijekom naših sljedećih posjeta, izrodila se veličina ovog čovjeka. Postali smo vrlo dobri prijatelji, kao i naše drage vječne suputnice. Zatim se, s vremenom, naša obitelj preselila. Mjesni vođe nastavili su brinuti o obitelji Cox.¹⁰

Oko osam godina nakon te prve posjete, kreiran je kolčić Boston.¹¹ Možete li pogoditi tko je bio prvi predsjednik kolčića? Da! Brat Cox! Tijekom nadolazećih godina, također je služio kao predsjednik misije i predsjednik hrama.

Godinama kasnije, kao član Zbora dvanaestorice, bio sam zadužen kreirati novi kolčić u okrugu Sanpete, Utah. Tijekom uobičajenih intervjua, bio sam ugodno iznenađen ponovno sresti svog dragog prijatelja brata Coxa! Osjetio sam nadahnuće pozvati ga za novog patrijarha kolčića. Nakon što sam ga zaredio, zagrlili smo se i plakali. Ljudi u sobi čudili su se zašto ta dvojica odraslih muškaraca plaču. No mi smo znali. I sestra Cox je znala. Naše su suze bile radosnice! Tiho smo se prisjetili čudesnog putovanja ljubavi i pokajanja koje je počelo 30 godina ranije, jedne večeri u njihovom domu.

Priča ne prestaje tu. Obitelj brata i sestre Cox narasla je do 3 djece, 20 unučadi i 54 praunučadi.Dodajte k tome njihov utjecaj na stotine misionara, na tisuće više u hramu i na stotine koji su primili patrijarhalne blagoslove kroz ruke Wilbura Coxa. Njegov i Leonorin utjecaj nastavit će žuboriti kroz mnoge naraštaje širom svijeta.

Iskustva poput ovog s Wilburom i Leonorom Cox događaju se svaki tjedan – nadam se i svaki dan – u ovoj Crkvi. Posvećeni sluge Gospodina Isusa Krista provode njegovo djelo, s njegovom moću i ovlašću.

Braćo, ima vrata koja mi možemo otvoriti, svećeničkih blagoslova koje možemo dati, srca koja možemo iscijeliti, tereta koje možemo podići, svjedočanstava koja možemo osnažiti, života koje možemo spasiti, i radost koju možemo dovesti u domove svetaca posljednjih dana – sve zbog toga što obnašamo Božje svećeništvo. Mi smo ljudi koji su bili »pozvani i pripremljeni od postanka svijeta u skladu s predznanjem Božjim, zbog silne vjere svoje i dobrih djela«, da obavimo ovo djelo.¹²

Večeras vas pozivam da doslovno ustanete sa mnom u našem velikom vječnom bratstvu. Kada izgovorim vašu svećeničku službu, molim vas da ustanete i ostanete stajati Đakoni, molim vas ustanite! Učitelji, ustanite! Svećenici! Biskupi! Starješine! Veliki svećenici! Patrijarsi! Sedamdesetorica! Apostoli!

Sada, braćo, hoćete li molim vas ostati stajati i pridružiti se našem zboru pjevajući sva tri stiha pjesme »Sad naprijed, braćo, svi«.¹³ Dok pjevate, razmislite o svojoj dužnosti kao Božje vojske da pomognete pripremiti svijet za Drugi dolazak Gospodina. To je naš zadatak. To je naša povlastica. O tome svjedočim u ime Isusa Krista. Amen.