Njegov Duh da bude s vama

Moja braćo i sestre, zahvalan sam na prilici što vam se mogu obratiti na Gospodinov šabat, na općem saboru njegove Crkve, tijekom ovog uskršnjeg razdoblja. Zahvalan sam našem Nebeskom Ocu na daru njegovog Ljubljenog Sina koji je dobrovoljno došao na Zemlju biti naš Otkupitelj. Zahvalan sam što znam da je pomirio za naše grijehe i ustao u Uskrsnuću. Svakog sam dana blagoslovljen znati da, zbog njegovog Pomirenja, jednoga dana mogu uskrsnuti kako bih zauvijek živio u brižnoj obitelji.

Znam te stvari po jedinom načinu na koji ih itko od nas može znati. Duh Sveti je rekao mojem umu i srcu da su istinite – ne samo jednom, nego često. Bila mi je potrebna ta stalna utjeha. Svi mi proživljavamo tragediju tijekom koje trebamo ohrabrenje Duha. Osjetio sam to jednoga dana dok sam sa svojim ocem stajao u bolnici. Gledali smo moju majku kako je nekoliko puta plitko udahnula – i onda je prestala. Dok smo joj gledali lice, smiješila se jer je bol nestala. Nakon nekoliko tihih trenutaka, moj je otac prvi progovorio. Rekao je: »Djevojčica je otišla kući.«

Rekao je to potiho. Činio se da je smiren. Izvijestio je nešto za što je znao da je istina. Potiho je počeo sakupljati majčine osobne stvari. Izašao je na hodnik bolnice kako bi se zahvalio svakoj medicinskoj sestri i doktorima koji su joj danima posluživali.

Moj je otac imao suputništvo Duha Svetoga u tom trenutku kako bi osjetio, znao i učinio ono što je učinio toga dana. Primio je obećanje poput mnogih: »Kako bi Duh njegov mogao uvijek biti s njima« (NiS 20:79).

Moja je nada danas povećati vašu želju i sposobnost da primite Duha Svetoga. Upamtite, on je treći član Božanstva. Otac i Sin su uskrsla bića. Duh Sveti je duhovna osoba. (Vidi NiS 130:22.) Vaša je odluka hoćete li ga primiti i izraziti mu dobrodošlicu u svoje srce i um.

Uvjeti po kojima možemo primiti taj uzvišeni blagoslov pojašnjeni su u riječima koje se izgovaraju svakog tjedna, no možda nam ne sjedaju uvijek u naše srce i um. Da bi nam Duh bio poslan moramo se »uvijek… spominjati« Spasitelja i obdržavati zapovijedi njegove« (NiS 20:77).

Ovo doba godine pomaže nam sjetiti se Spasiteljeve žrtve i njegovog izlaska iz grobnice kao uskrslog bića. Mnogi od nas držimo te slike u svojem sjećanju. Jednom sam sa svojom suprugom stajao pred grobnicom u Jeruzalemu. Mnogi vjeruju da je to bila grobnica iz koje je razapeti Spasitelj izašao kao uskrsli i živući Bog.

Uljudan vodič tog je dana domahnuo svojom rukom i rekao nam: »Dođite i pogledajte praznu grobnicu«.

Pogrbili smo se kako bismo ušli. Vidjeli smo kamenu klupicu uza zid. No, u moj je um došla druga slika, jednako stvarna kao i ona koju smo vidjeli toga dana. Bila je to slika Marije koju su apostoli ostavili kod grobnice. Tada mi je Duh dopustio vidjeti pa čak i čuti u svojem umu, jednako jasno kao da sam bio tamo:

»Marija je ostala vani do groba i plakala. Tako, dok je plakala, nadviri se na grob

te vidje dva anđela gdje sjede u bijelim haljinama na mjestu na kojemu je ležalo tijelo Isusovo: jedan do glave, drugi do nogu.

Oni joj reknu: ‘Ženo, zašto plačeš?’ ‘Uzeše moga Gospodina - odgovori im - i ne znam kamo ga staviše.’

To izreče, obazre se i ugleda Isusa gdje stoji. Ali nije znala da je Isus.

Isus joj rekne: ‘Ženo, zašto plačeš? Koga tražiš?’ ‘Gospodine – odgovori mu ona misleći da je vrtlar – ako si ga ti odnio, reci mi kamo si ga stavio da idem po nj.’

‘Marijo!’ reče joj Isus. ‘Rabbuni!’ (to znači: ʻUčitelju!ʼ) odgovori ona hebrejski i okrenu se k njemu.

Isus joj reče: ‘Nemoj me dulje držati, jer još nisam uzišao k Ocu, nego idi k braći mojoj i reci im: Uzlazim svome Ocu i vašemu Ocu, svome Bogu i vašemu Boguʼ« (Ivan 20:11–17).

Molio sam se kako bi mi bilo dopušteno osjetiti dio onoga što je Marija osjetila kod grobnice i što su druga dvojica učenika osjetila na putu za Emaus dok su hodali s uskrslim Spasiteljem, smatrajući ga posjetiteljem u Jeruzalemu:

»Oni ga uzeše ustavljati i moliti: ‘Ostani s nama, jer je večer; dan je već na izmaku!’ I uđe da ostane s njima.

Dok je sjedio s njima za stolom, uze kruh, zahvali, razlomi ga pa im ga dade.

Njima se otvoriše oči i prepoznadoše ga… ali njega nestade ispred njihovih očiju!

Oni jedan drugomu rekoše: ʻZar nije srce gorjelo u nama dok nam je putem govorio i tumačio Pisma!ʼ« (Luka 24:29–32).

Neke od tih riječi ponovljene su na sastanku kojem sam prisustvovao prije više od 70 godina. U to su se doba sakramentalni sastanci održavali navečer. Vani je bilo mračno. Kongregacija je pjevala ove poznate riječi. Čuo sam ih mnogo puta. No, moje je trajno sjećanje na osjećaj jedne naročite večeri. Ono me približava Spasitelju. Možda ako odrecitiram riječi, svi ćemo ih se prisjetiti:

Dragocjenije od sjećanja na događaje je sjećanje Duha Svetoga kako dodiruje naša srca i njegova stalna potvrda istine. Dragocjenije od toga da vidimo svojim očima ili upamtimo izgovorene i pročitane riječi je prisjećanje osjećaja koji su pratili tihi glas Duha. Rijetko sam ga osjetio poput putnika na putu za Emaus – kao blago, ali nepogrešivo žarenje u srcu. Češće, to je osjećaj svjetla i tihog uvjerenja.

Imamo neprocjenjivo obećanje Duha Svetoga kao suputnika i također imamo istinite smjernice o tome kako svojatati taj dar.Ovo su riječi koje Gospodinov ovlašteni sluga izgovara s rukama na vašoj glavi: »Primi Duha Svetoga«. U tom trenutku, vi i ja imamo jamstvo da će on biti poslan. No, naša je obveza odabrati otvoriti svoje srce i primiti posluživanje Duha tijekom života.

Iskustva proroka Josepha Smitha nude uputu. On je započeo i nastavio svoje službeništvo s odlukom da njegova osobna mudrost nije dovoljna da bi znao kojim tijekom ići. Odabrao je biti ponizan pred Bogom.

Nadalje, Joseph je odabrao upitati Boga. Molio se u vjeri da će Bog odgovoriti. Odgovor je došao kada je bio dječak. Ove su poruke došle kada je trebao znati kako bi Bog htio da njegova Crkva bude uspostavljena. Duh Sveti ga je tješio i vodio tijekom njegovog života.

Bio je poslušan nadahnuću kada je bilo teško. Na primjer, primio je smjernicu da pošalje Dvanaestoricu u Englesku kada ih je najviše trebao. On ih je poslao.

Prihvatio je ispravljanje i utjehu od Duha kada je bio utamničen, a sveci su bili stravično ugnjetavani. I bio je poslušan kada je krenuo cestom za Carthage čak i kada je znao da je bio suočen sa smrtnom opasnošću.

Prorok Joseph nam je postavio primjer kako primati stalno duhovno usmjeravanje i utjehu preko Duha Svetoga.

Prvi odabir koji je donio bio je da bude ponizan pred Bogom.

Drugi je bio moliti se s vjerom u Gospodina Isusa Krista.

Treći je bio biti sasvim poslušan. Poslušnost može značiti brzo se kretati. Može značiti pripremiti se. Ili, može značiti čekati strpljivo na daljnje nadahnuće.

I četvrto je moliti se za spoznaju o tuđim potrebama i njihovom srcu te kako im pomoći za Gospodina. Joseph se molio za svece u nevolji kada je bio u tamnici. Imao sam priliku promatrati Božje proroke dok se mole, traže nadahnuće, primaju usmjerenje i djeluju prema njemu.

Često sam vidio da su njihove molitve za ljude koje volje i kojima služe. Čini se da njihova briga prema drugima otvara njihovo srce za primanje nadahnuća. To može biti istinito za vas.

Nadahnuće će nam pomoći posluživati drugima za Gospodina. Vidjeli ste to u svojem iskustvu, kao i ja. Moj mi je biskup jednom rekao – u trenutku kada je moja supruga bila pod velikim pritiskom u svojem životu – »Svaki puta kada čujem za nekoga u odjelu kome je potrebna pomoć, kada odem tamo pomoći, otkrijem da je tvoja supruga već bila tamo prije mene. Kako joj to uspijeva?«

Ona je poput svih koji su veliki poslužitelji u Gospodinovom kraljevstvu. Čini se da postoje dvije stvari koje rade. Veliki poslužitelji su se osposobili za Duha Svetoga kao gotovo stalnog suputnika. I osposobili su se za dar dobrotvornosti, a to je čista Kristova ljubav. Ti su darovi rasli u njima dok su ih koristili u služenju iz ljubavi za Gospodina.

Način na koji molitva, nadahnuće i ljubav Gospodina zajedno rade u našoj službi savršeno mi je opisana u ovim riječima:

»Ma što me zamolili u moje ime, ja ću to učiniti.

Ako me ljubite, vršit ćete moje zapovijedi.

Ja ću moliti Oca, i dat će vam drugog Branitelja koji će ostati s vama zauvijek:

Duha istine, kojega svijet ne može primiti, jer niti ga vidi niti ga poznaje. Vi ga poznajete, jer boravi s vama i jer će biti u vama.

Neću vas ostaviti siročad. Vratit ću se k vama.

Još malo, i svijet me neće više vidjeti, a vi ćete me ponovo vidjeti, jer ja živim i jer ćete i vi živjeti.

U taj dan spoznat ćete da sam je u svom Ocu, vi u meni i ja u vama.

Tko pozna moje zapovijedi i vrši ih, taj me ljubi. A tko mene ljubi, njega će ljubiti Otac moj, i ja ću ga ljubiti i objaviti mu samog sebe« (Ivan 14:14–21).

Iznosim svoje osobno svjedočanstvo da je Otac u ovom trenutku svjestan vas, vaših osjećaja te duhovnih i vremenitih potreba svih oko vas. Iznosim svjedočanstvo da Otac i Sin šalju Duha Svetoga svima koji imaju taj dar, traže taj blagoslov i nastoje ga biti dostojni. Niti Otac niti Sin niti Duh Sveti ne nameću se u naš život. Slobodni smo odabrati. Gospodin nam je rekao:

»Evo, stojim na vratima i kucam. Ako tko čuje moj glas i otvori vrata, ući ću k njemu i večerati s njim, i on sa mnom.

Pobjedniku ću dati da sjedne sa mnom na mome prijestolju, kao što i ja pobijedih i sjedoh sa svojim Ocem na njegovu prijestolju.

Tko ima uho, neka čuje što Duh poručuje« (Otkrivenje 3:19–22).

Molim se cijelim svojim srcem da ćete čuti glas Duha koji vam je poslan tako velikodušno. I molim se da ćete otvoriti svoje srce kako biste ga uvijek primili. Tražite li nadahnuće s pravom nakanom i s vjerom u Isusa Krista, primit ćete ga na Gospodinov način i u njegovo vrijeme. Bog je to učinio za mladog Josepha Smitha. On to čini danas za našeg živućeg proroka, predsjednik Russell M. Nelson. Postavio vas je na put druge Božje djece da im služite za njega. Znam to, ne samo po tome što sam vidio svojim očima, već i snažnije onime što je Duh šaputao mojem srcu.

Osjetio sam ljubav Oca i njegovog Ljubljenog Sina za svu Božju djecu u svijetu i za njegovu djecu u svijetu duhova. Osjetio sam utjehu i usmjerenje od Duha Svetoga. Molim se da možete imati radost posjedovanje Duha s vama kao vašeg stalnog suputnika. U ime Isusa Krista, amen.