Ne gledaj oko sebe, gledaj gore!
Pozivati druge da dođu Kristu ima svrhu, a mi možemo ispuniti tu svrhu gledanjem gore prema Isusu Kristu.
Moja je svrha »poz[vati] druge da dođu Kristu«.1 To je i vaša svrha. Možemo ispuniti ovu svrhu ugledanjem u Isusa Krista.
Kršten sam sa svojim roditeljima kada sam imao 16 godina. Moj mlađi brat, Kyung-Hwan, koji je imao 14 godina, priključio se Crkvi preko mojeg ujaka, Young Jik Leeja i pozvao nas je u svoju Crkvu. Svaki od 10 članova naše obitelji pripadao je drugoj crkvi, stoga smo bili sretni što smo pronašli istinu i htjeli smo podijeliti tu sreću koju smo našli u evanđelju Isusa Krista nakon što smo kršteni.
Moj je otac bio najushićeniji od svih nas jer je saznao istinu i htio ju je iznositi. Uobičavao je buditi se rano ujutro kako bi proučavao Sveta pisma više od dva sata svakoga dana. Nakon posla je išao s misionarima posjetiti našu obitelj, prijatelje i susjede gotovo svakoga dana. Sedam mjeseci nakon što smo kršteni, 23 člana od moje obitelji i rođaka postali su članovi Crkve. To se dogodilo nakon što sam vidio čudo krštenja 130 ljudi u sljedećim godinama tijekom misionarskog djela moga oca.
I obiteljska mu je povijest bila važna, a dovršio je osam naraštaja naših predaka. Od tog su trenutka plodovi obraćenja naše obitelji, koje je započeo moj četrnaestogodišnji brat, porasli na bezbrojne načine, ne samo među živima, već i među mrtvima. Gradeći na djelu mojega oca i drugih, naše obiteljsko stablo sada se širi na 32 naraštaja i sada dovršavamo hramsko djelo za mnoge grane. Danas sam zapanjen i osjećam veliku radost povezujući naše pretke i njihove potomke.
Predsjednik Gordon B. Hinckley zabilježio je slično iskustvo u hramu Columbus Ohio:
»Osvrćući se na živote [mojeg pradjeda, djeda i oca] dok sam sjedio u hramu, pogledao sam prema svojoj kćeri i unuci… i njezinoj djeci, mojim praunucima. Odjednom sam shvatio da sam stajao točno u sredini sedam naraštaja – tri prije mene i tri poslije.
U toj svetoj i posvećenoj kući, kroz misli mi je prošao osjećaj ogromne obveze koja je bila na meni da proslijedim sve što sam primio u baštinu od svojih predaka naraštajima koji su sada došli nakon mene.«2
Svi se mi nalazimo u sredini vječne obitelji. Naša uloga može biti prekretnica prilikom koje se mogu dogoditi značajne promjene na pozitivan ili negativan način. Predsjednik Hinckley je nastavio: »Nikada si nemojte dozvoliti da postanete slaba karika u lancu svojih naraštaja«.3 Vaša vjernost u evanđelju osnažit će vašu obitelj. Kako možemo biti sigurni da ćemo biti snažna karika u našoj vječnoj obitelji?
Jednoga dana, nekoliko mjeseci nakon mojeg krštenja, čuo sam neke članove kako se međusobno kritiziraju u crkvi. Bio sam vrlo razočaran. Otišao sam kući i rekao svojem ocu da možda više ne bih trebao ići u crkvu. Bilo je teško vidjeti članove kako kritiziraju druge na takav način. Nakon što je saslušao, moj me je otac podučio da je evanđelje obnovljeno i savršeno, ali članovi još nisu, ni on ni ja. Čvrsto je rekao: »Nemoj izgubiti svoju vjeru zbog ljudi oko sebe, već gradi snažan odnos s Isusom Kristom. Ne gledaj oko sebe, gledaj gore!«
Gledaj gore prema Isusu Kristu – mudar savjet mojega oca, osnažuje moju vjeru kada god se suočavam s izazovima u životu. Podučio me je kako primijeniti Kristova naučavanja iskazana ovim riječima: »Oslanjajte se na mene u svakoj misli; ne sumnjajte, ne bojte se«.4
Kada sam predsjedavao misijom Washington Seattle, kišilo je tijekom mnogih dana u godini. Ipak, naši su misionari bili upućeni da idu van i propovijedaju na kiši. Znao sam im govoriti: »Idite na kišu, pogledajte gore prema nebu, otvorite svoja usta i pijte! Kada pogledate prema gore bit ćete osnaženi da otvorite svoja usta svima bez ikakvog straha.« Bila im je to simbolična lekcija da pogledaju prema gore kada se suočavaju s izazovima čak i nakon svoje misije. Molim vas da ne pokušavate ovo u zagađenim područjima.
Dok sam još služio u misiji Seattle, primio sam telefonski poziv od svojeg najstarijeg sina, Sunbeama, koji je pijanist. Rekao je da će imati čast svirati u Carnegie Hallu u New Yorku jer je pobijedio na međunarodnom natjecanju. Bilo smo jako sretni i ushićeni zbog njega. Međutim, te večeri dok smo se molili sa zahvalnošću, moja je supruga saznala da mu se nećemo moći pridružiti na njegovoj izvedbi te je Nebeskom Ocu rekla nešto poput ovoga: »Nebeski Oče, zahvalna sam za blagoslove koje si pružio Sunbeamu. Inače, žao mi je što ne mogu ići tamo. Mogla bih ići da si ovaj blagoslov udijelio prije ili nakon ove misije. Ne žalim se, ali mi je malo žao.«
Odmah nakon što je završila sa svojom molitvom, čula je jasan glas: »Zato što ne možeš ići, tvojem je sinu dana ova povlastica. Bi li se radije mijenjala?«
Moja je supruga bila iznenađena. Znala je da će djeca biti blagoslovljena kroz vjerno djelo njihovih roditelja u Gospodinovom kraljevstvu, no to je bio prvi put da je razumjela svoju ulogu s takvom jasnoćom. Odmah mu je odgovorila: »Ne, ne, u redu je da ne idem. Neka ima tu čast.«
Draga braćo i sestre, nije nam lako prepoznati ljubav Nebeskoga Oca kada gledamo oko sebe sa svojim vremenitim očima jer prvo vidimo neugodnost, gubitak, bremena ili usamljenost. S druge strane, možemo vidjeti udaljene blagoslove kada gledamo gore. Gospodin je objavio: »Kad zadobijemo bilo koji blagoslov od Boga, to je poslušnošću onom zakonu na kojem je on zasnovan«.5 Svima onima koji se upuste u bilo kakvu Božju službu, znajte da ste snažna veza za silne blagoslove onima prije vas i naraštajima nakon vas.
Danas sam zahvalan što vidim da su mnogi članovi naše obitelji vjerni na putu saveza, a ožalošćen sam kada zamislim prazna mjesta uz nas. Starješina M. Russell Ballard je rekao: »Ako odaberete postati neaktivni ili napustiti obnovljenu Crkvu Isusa Krista svetaca posljednjih dana, gdje ćete ići? Što ćete činiti? Odluka da više ne kročimo s članovima Crkve i Gospodinovim odabranim vođama imat će dugoročni utjecaj koji se ne može uvijek odmah vidjeti«.6 Predsjednik Thomas S. Monson nas je potaknuo: »Nadam se da ćemo odabrati ono ispravno, premda je teže, od pogrešnog, koje je lakše«.7
Nikada nije prekasno pogledati gore prema Isusu Kristu. Njegove su nam ruke uvijek otvorene. Postoje naraštaji prije nas i poslije nas koji ovise o nama da slijedimo Krista kako bismo mogli biti Božja vječna obitelj.
Kada sam razriješen svojeg poziva kao predsjednika kolčića, moji su sinovi bili ushićeni jer ću provoditi više vremena s njima. Tri tjedna kasnije pozvan sam kao član Sedamdesetorice. Prvo sam pomislio da bi mogli biti razočarani, no ponizan odgovor mojeg najmlađeg sina bio je: »Tata, ne brini. Mi smo vječna obitelj.« Kakva je to jednostavna i jasna istina bila! Brinuo sam se jer sam prvo gledao uokolo na ovaj smrtni život, no moj je sin bio sretan jer nije gledao uokolo, već je gledao gore s očima prema vječnosti i Gospodinovim ciljevima.
Nije uvijek lako gledati gore kada vam se roditelji protive evanđelju, kada ste član male crkvene jedinice, kada vam bračni drug nije član, kada ste i dalje samac iako ste napravili sve što ste mogli da se vjenčate, kada dijete zaluta, kada ste samohrani roditelj, kada imate fizičke ili emocionalne izazove, kada ste žrtva nedaće, itd. Držite se svoje vjere u tim teškim trenucima. Gledajte gore prema Kristu radi snage, uravnoteženosti i iscjeljenja. Kroz moć Pomirenja Isusa Krista »sve [će] djelovati zajedno za [vaše] dobro«.8
Svjedočim o Isusu Kristu, da je on naš Spasitelj i Otkupitelj. Kada slijedimo živućeg proroka, predsjednika Thomasa S. Monsona, gledamo gore prema Isusu Kristu. Dok se svakodnevno molimo i proučavamo Sveta pisma i dok svakoga tjedna iskreno blagujemo od sakramenta, stječemo snagu da uvijek gledamo gore prema njemu. Sretan sam što mogu biti član ove Crkve i biti dio vječne obitelji. Volim iznositi ovo evanđelje drugima. Pozivati druge da dođu Kristu ima svrhu, a mi možemo ispuniti tu svrhu gledanjem gore prema Isusu Kristu. Ponizno svjedočim o ovome, u ime Isusa Krista. Amen.