2010. – 2019.
Iskrena želja duše
listopad 2016.


Iskrena želja duše

Svaki trenutak dragocjene molitve može biti sveto vrijeme provedeno s Ocem, u ime Sina, moću Duha Svetoga.

U mukama smrtnosti nikada nismo prepušteni sami sebi da ostvarujemo svoje djelo, vodimo svoje bitke, suočavamo se s protivnikom ili neodgovorenim pitanjima. Isus Krist je podučavao usporedbom da se ljudi »uvijek treba[ju] moliti i nikada ne klonuti«. Ispričao je priču o sucu koji nije poštovao Boga te uopće nije držao do ljudi. Udovica je neprestano dolazila k njemu, moleći ga da ju obrani od njezinog protivnika. Neko joj vrijeme sudac nije htio pružiti pomoć. No, kao rezultat njezinog vjernog i dosljednog zaklinjanja, sudac je konačno pomislio: »Ipak ću, jer mi dosađuje, braniti ovu udovicu, da vječno ne dolazi i ne razbija mi glavu«.

Zatim je Isus objasnio:

»Pa da Bog zbilja ne obrani svoje izabranike koji dan i noć vapiju prema njemu …

Kažem vam, brzo će ih obraniti.«

A zatim Gospodin postavlja ovo pitanje: »A hoće li Sin Čovječji, kada dođe, naći pouzdanja na zemlji?«1

Molitva je ključna za razvoj vjere. Kada Gospodin ponovno dođe, hoće li pronaći narod koji zna kako se moliti u vjeri i koji je stoga spreman primiti spasenje? »Jer: ‘Tko god zazove ime Gospodnje, spasit će se’.«2 Mi smo djeca brižnog Nebeskog Oca i možemo uživati u osobnoj i izravnoj komunikacijskoj vezi s njim kada se molimo »srca iskrena, s pravom nakanom, imajući vjeru u Krista«,3 a onda možemo djelovati u skladu s odgovorima koje primimo poticajima Duha Svetoga. U vjeri se molimo, slušamo i poslušni smo da naučimo kako postati jedno s Ocem i Sinom.4

Molitva u vjeri otvara put za primitak veličanstvenih blagoslova s neba. Spasitelj je naučavao:

»Molite, i dat će vam se! Tražite i naći ćete! Kucajte, i otvorit će vam se!

Jer svaki koji moli, prima; tko traži, nalazi, i tko kuca, otvara mu se.«5

Očekujemo li da ćemo primiti, moramo moliti, tražiti i kucati. Joseph Smith je u potrazi za istinom čitao iz Svetih pisama: »Nedostaje li komu od vas mudrosti, neka ište od Boga, koji svima daje rado i bez negodovanja, i dat će mu se.«6 Nebesa su se otvorila na njegovu molitvu vjere. Bog Otac i njegov Sin, Isus Krist, spustili su se u slavi i razgovarali s Josephom Smithom, uvodeći rasporedbu punine vremena. Za nas, čudesno iscjeljenje, snažna zaštita, božanska spoznaja, oslobađajuće praštanje i dragocjeni mir neki su od odgovora kada prinosimo iskrenu želju duše7 u vjeri.

Molimo se našem Ocu, u ime Isusa Krista, moću Duha Svetoga, čime uključujemo sva tri člana Božanstva u naše izražavanje.

Molimo se našem Nebeskom Ocu i samo njemu jer je on »Bog na nebu, koji je beskrajan i vječan, od vijeka do vijeka… tvorac neba i zemlje i svega što je na njima«. Kao naš Stvoritelj, dao je zapovijedi da ga »ljub[imo] i služ[imo] njemu, jedinomu živomu i pravomu Bogu, i da on bude jedino biće komu [ćemo] se… klanjati.8

Dok se molite Nebeskom Ocu u vjeri, »on će vas utješiti u nevoljama vašim… i [vi možete] slavit[i] slavlje u ljubavi njegovoj«.9 Predsjednik Henry B. Eyring je iznio da su ga molitve njegovog oca tijekom bitke protiv raka koju je gubio podučile o duboko osobnom odnosu između Boga i njegove djece:

»Kada je bol postala jaka, pronašli smo ga ujutro na koljenima pored kreveta. Bio je preslab da bi se vratio u krevet. Rekao nam je da se molio i pitao svog Nebeskog Oca zašto mora toliko patiti kada se uvijek trudio biti dobar. Rekao je da je došao ljubazan odgovor: ‘Bogu su potrebni hrabri sinovi’.

I tako se borio do kraja, vjerujući da ga Bog voli, sluša i da će ga uzdignuti. Bio je blagoslovljen time što je rano saznao i nikada nije zaboravio da je brižni Bog blizu poput molitve.«10

Molimo se u ime Isusa Krista jer je naše spasenje u Kristu, a »spasenja nema ni po jednom drugom, jer je pod nebom to jedino ime dano ljudima po kojem nam se treba spasiti«.11 Dolazimo Ocu u sveto ime Isusa Krista12 jer je on naš Zagovornik kod Oca i zagovara našu stvar.13 On je patio, krvario i umro kako bi proslavio Oca, a njegova milosrdna molba za nas otvara put svakome od nas da zadobije mir u ovom životu i vječni život u nadolazećem svijetu. On ne želi da patimo duže nego je to potrebno niti da trpimo više kušnji. On želi da se okrenemo njemu i dopuštamo mu da nam olakša naša bremena, iscijeli naše srce i pročisti našu dušu kroz svoju pročišćujuću moć. Nikada ne želimo izustiti njegovo ime uzalud kroz puku naviku i riječi koje se ponavljaju. Iskrene molitve u sveto ime Isusa Krista izrazi su predane ljubavi, naše vječne zahvalnosti i naše postojane želje da se molimo kako se on molio te postanemo poput njega.

Molimo se moću Duha Svetoga jer »onaj koji ište u Duhu, u skladu s voljom Božjom ište«.14 Kada se molimo s vjerom, Duh Sveti može voditi naše misli kako bi naše riječi bile usklađene s Božjom voljom. »Ne ištite da biste nešto iskoristili za svoje požude, već ištite s nepokolebljivom čvrstinom da ne popustite nikakvu napastovanju, već da služite Bogu pravomu i živomu«.15

»Nije samo važno da znamo kako se moliti, već je podjednako važno da znamo kako primiti odgovor na našu molitvu, da budemo oštroumni, pažljivi, sposobni vidjeti jasnom vizijom i razumjeti jasnom nakanom Božju volju i svrhu za nas.«16

Predsjednik Eyring je iznio: »Molitve su mi bile uslišane. Ti odgovori bili su najjasniji kada je ono što sam želio bilo utišano neodoljivom potrebom da saznam što Bog želi. Tada odgovor brižnog Nebeskog Oca može biti izrečen umu tihim, blagim glasom i može biti upisan u srce.«17

Slika
Krist s apostolima
Slika
Krist u Getsemaniju

Kada je Spasitelj ušao u Getsemanski vrt, njegova se duša silno ražalostila, čak do smrti. U svojoj patnji, jedini kojem se mogao obratiti bio je njegov Otac. Molio je: ‘»Ako je moguće, neka me mimoiđe ovaj kalež!« No, nadodao je: »Ali neka ne bude moja, nego tvoja volja!« 18 Iako bezgrešan, Spasitelj je pozvan da »trp[i] mnoge boli i nevolje, i napastovanja svakovrsna«, uključujući bolesti i slabosti svojeg naroda. »[On] trpi u tijelu da bi na se uzeo grijehe naroda svoga, da izbriše prijestupe njihove snagom izbavljenja svojega.«19 Tri puta je molio: »Oče… neka bude volja tvoja«.20 Kalež nije uklonjen. U poniznoj, vjernoj molitvi on je osnažen kako bi išao naprijed i ispunio svoje božansko poslanje da pripremi za naše spasenje da se možemo pokajati i biti poslušni te zadobiti blagoslove vječnosti.

Slika
Krist se moli u Getsemaniju

Odgovori koje primamo u molitvi ne moraju biti ono što mi želimo. No, u vremenima nevolje, naše molitve mogu biti sigurnosno uže ljubavi i brižne milosti. U našoj molitvi, možemo biti osnaženi da idemo naprijed i ispunimo sve što smo bili određeni učiniti. Svojim svecima koji žive u opasnim vremenima, Gospodin kaže: »Nek se… srca vaša utješe…  Jer svako je tijelo u rukama mojim. Smirite se i znajte da sam ja Bog«.21

Bilo da molimo privatno s obiteljima, u crkvi ili u hramu, ili gdje god se nalazili, bilo da se molimo srcem skršenim i duhom raskajanim kako bismo tražili oprost, nebesku mudrost ili jednostavno snagu da izdržimo, uvijek se molimo punim srcima, stalno privučenima Bogu za našu dobrobit i dobrobiti onih oko nas. Iskrene želje prinesene u duhu zahvalnosti za obilne blagoslove i zahvalnosti za životne lekcije ulijevaju u naša srca postojanu vjeru u Krista, »odsjaj nade i ljubavi za Boga i sve ljude«.22

Molitva je dar od Boga. Nikada se ne trebamo osjećati izgubljeni i sami. Svjedočim da svaki trenutak dragocjene molitve može biti sveto vrijeme provedeno s našim Ocem, u ime Sina, moću Duha Svetoga. U sveto ime Isusa Krista. Amen.