2010. – 2019.
Nema veće radosti nego kada znate da oni znaju
listopad 2016.


Nema veće radosti nego kada znate da oni znaju

Ne znam bi li bilo što na ovom svijetu moglo donijeti više sreće i radosti od spoznaje da naša djeca poznaju Spasitelja.

Braćo i sestre, nedavno sam razmišljao o ovom pitanju: »Ako bi sve što vaša djeca znaju o evanđelju poteklo od vas – kao njihovog jedinog izvora – koliko bi znali?« Ovo se pitanje odnosi na sve koji vole, podučavaju i utječu na djecu.

Ima li većeg dara koji možemo dati svojoj djeci od sjećanja duboko urezanog u njihova srca, da znamo da naš Otkupitelj živi? Znaju li da znamo? I, što je još važnije, jesu li sami za sebe spoznali da on živi?

Kad sam bio dijete, mojoj je majci bilo najteže mene odgajati. Imao sam previše energije. Majka mi kaže da se najviše bojala da neću doživjeti zrelost. Jednostavno sam bio previše aktivan.

Sjećam se kako sam kao dječak sjedio na jednom sakramentalnom sastanku s našom obitelji. Majka je upravo dobila novi komplet Svetih pisama. Ovaj je novi komplet obuhvaćao kompletna standardna djela u jednom uvezu, a u sredini se nalazio prazan papir s linijama za bilješke.

Tijekom tog sastanka upitao sam mogu li držati njezina Sveta pisma. Nadajući se da će potaknuti moju pobožnost, predala mi ih je. Dok sam pažljivo proučavao njezina Sveta pisma, primijetio sam da je u bilješke zapisala osobni cilj. Kako bih vam malo približio njezin cilj, moram vam reći da sam ja drugo od šestero djece i moje je ime Brett. Moja je majka crvenom bojom napisala jedan jedini cilj: »Budi strpljiva s Brettom!«

Kako bih vam bolje objasnio s kolikim su se izazovom suočavali moji roditelji brinući se za našu obitelj, dopustite mi da vam nešto kažem o našem obiteljskom čitanju Svetih pisama. Svakog jutra, moja nam je majka tijekom doručka čitala Mormonovu knjigu. U tim smo trenucima moj stariji brat Dave i ja sjedili tiho, no ne i pobožno. Neću lagati, nismo slušali. Čitali smo upute na kutiji žitarica.

Konačno, jednog jutra, odlučio sam suočiti se s majkom. Uzviknuo sam: »Mama, zašto nam to radiš? Zašto čitaš Mormonovu knjigu svakog jutra?« Sram me priznati što sam poslije toga izjavio. Zapravo, ne mogu vjerovati da sam to izgovorio. Rekao sam joj: »Mama, ne slušam!«

Njezin odgovor pun ljubavi promijenio mi je život. Rekla je: »Sine, bila sam na sastanku na kojem je predsjednik Marion G. Romney podučavao o blagoslovima čitanja Svetih pisama. Tijekom tog sastanka, primila sam obećanje da, ako budem čitala Mormonovu knjigu svojoj djeci svakog dana, neću ih izgubiti.« Zatim me je pogledala ravno u oči i, s potpunom samouvjerenošću, rekla: »A ja te neću izgubiti!«

Njezine su mi riječi prodrle u srce. Bez obzira na svoje nesavršenosti, bio sam vrijedan spašavanja! Podučila me je vječnoj istini da sam sin brižnog Nebeskog Oca. Naučio sam da sam, bez obzira na okolnosti, vrijedan truda. To je bio savršen trenutak za nesavršenog dječaka.

Vječno sam zahvalan majci, mom anđelu, i svim anđelima koji vole djecu savršenom ljubavlju, bez obzira na njihove nesavršenosti. Čvrsto vjerujem da su sve sestre – zvat ću ih »anđeli« – majke u Sionu, bez obzira jesu li vjenčane i imaju li djecu tijekom ovog zemaljskog iskustva.

Prije mnogo godina, Prvo predsjedništvo je objavilo: »Majčinstvo je blizu božanstva. To je najsvetija služba čovječanstva. Ona koja poštuje svoj sveti poziv i službu zaslužuje biti pokraj anđela.«1

Zahvalan sam na anđelima u Crkvi koji hrabro i brižno proglašavaju vječnu istinu djeci Nebeskog Oca.

Zahvalan sam na daru Mormonove knjige. Znam da je istinita! Ona sadrži puninu evanđelja Isusa Krista. Ne poznajem nikoga tko redovito svakog dana čita Mormonovu knjigu s iskrenom namjerom i vjerom u Krista, a da je izgubio svoje svjedočanstvo i otpao od Crkve. Moronijevo proročko obećanje sa sobom nosi ključ spoznaje istine o svemu – uključujući i sposobnost da se prepoznaju i izbjegnu neprijateljeve obmane. (Vidi Moroni 10:4–5.)

Zahvalan sam i na brižnom Nebeskom Ocu i njegovom Sinu, Isusu Kristu. Spasitelj je pružio savršen primjer kako treba živjeti u nesavršenom i nepravednom svijetu. »Mi ljubimo, jer je on nas ljubio prije« (1. Ivanova 4:19). Njegova ljubav za nas je nemjerljiva. On je naš najiskreniji prijatelj. Znojio se znojem »kao guste kaplje krvi« za vas kao i za mene (Luka 22:44). Oprostio je naizgled neoprostivo. Volio je što je nemoguće voljeti. Učinio je ono što nijedan smrtnik ne bi mogao: Ostvario je Pomirenje kako bi prevladao prijestupe, bol i bolesti cijelog čovječanstva.

Zbog Pomirenja Isusa Krista, možemo živjeti s obećanjem da, bez obzira na naše probleme, uvijek možemo imati nadu u njega »koji je kadar spasiti« (2. Nefi 31:19). Zbog njegovog Pomirenja možemo imati radost, mir, sreću i vječni život.

Predsjednik Boyd K. Packer je izjavio: »Osim par iznimaka onih rijetkih koji padnu u propast, nema navike, ovisnosti, pobune, prijestupa, otpada ili kriminala koji je isključen od obećanja potpunog oprosta. To je obećanje pomirenja Krista.«2

Jedan od najnevjerojatnijih događaja u ljudskoj povijesti je Spasiteljev poslužujući posjet drevnim stanovnicima Amerike. Zamislite kako bi bilo da ste bili tamo. Dok sam razmišljao o njegovoj brizi punoj ljubavi prema toj skupini svetaca okupljenih u hramu, pomislio sam na pojedinu djecu koju volim više od samog života. Pokušao sam zamisliti kako bih se osjećao da promatram naše mališane, osobno svjedočim kako Spasitelj svako dijete poziva da dođe k njemu, da budem svjedok Spasiteljevih raširenih ruku, promatram dok svako dijete ponaosob, jedno po jedno, nježno opipava tragove na njegovim šakama i stopalima i da ih zatim gledam kako svako od njih stoji i svjedoči da on živi! (Vidi 3. Nefi 11:14–17; vidi i 17:21; 18:25.) Da nam se naša djeca okrenu i kažu: »Mama, tata, to je on!«

Slika
Spasitelj s djecom

Ne znam bi li bilo što na ovom svijetu moglo donijeti više sreće i radosti od spoznaje da naša djeca poznaju Spasitelja, da znamo da znaju »kojemu se izvoru imaju uteći za otpust grijeha svojih«. Zato, kao članovi Crkve, »propovijedamo o Kristu« i svjedočimo o Kristu (2. Nefi 25:26).

  • Zato se svakog dana molimo sa svojom djecom.

  • Zato svakog dana s njima čitamo Sveta pisma.

  • Zato ih učimo da služe drugima, kako bi mogli polagati pravo na obećanje da će se pronaći kad se izgube u službi drugima (vidi Marko 8:35; Mosija 2:17).

Kad se posvećujemo ovim jednostavnim obrascima učeništva, naoružavamo svoju djecu Spasiteljevom ljubavlju i božanskim usmjerenjem i zaštitom, dok se suočavaju s opasnim neprijateljevim iskušenjima.

Evanđelje je zapravo o jednoj i jednom. O jednoj izgubljenoj ovci (vidi Luka 15:3–7); o jednoj Samarijanki kod zdenca (vidi Ivan 4:5–30); o jednom izgubljenom sinu (vidi Luka 15:11–32).

O jednom dječaku koji možda tvrdi da ne sluša.

O svakom od nas – koliko god da smo nesavršeni – kako postajemo jedno u Spasitelju, kao što je on jedno u svom Ocu (vidi Ivan 17:21).

Svjedočim da imamo brižnog Nebeskog Oca, koji nas poznaje poimence! Svjedočim da je Isus Krist živi Sin živoga Boga. On je Jedinorođenac i naš Zagovornik kod Oca. Nadalje svjedočim da spasenje dolazi po njegovom imenu i preko njega – i ni na koji drugi način.

Moja je molitva da ćemo posvetiti svoja srca i svoje ruke pomaganju svoj djeci Nebeskog Oca da ga upoznaju i osjete njegovu ljubav. Dok to činimo, on nam obećava vječnu radost i sreću u ovom svijetu i u svijetu koji će doći. U ime Isusa Krista. Amen.

Napomene

  1. »Message of the First Presidency«, u Conference Report, listopad 1942., 12–13; pročitao predsjednik J. Reuben Clark ml.

  2. Boyd K. Packer, »The Brilliant Morning of Forgiveness«, Ensign, studeni 1995., 20