Sutra će Gospodin učiniti čudesa među vama

Braćo i sestre, znate li – imate li pojma ili predodžbu – o tome koliko vas volimo? Deset sati gledate, usredotočujete se na lica za govornicom, jedno za drugim, no tih deset sati, mi smješteni za govornicom gledamo, usredotočujemo se na vas. Oduševljavate nas do srži naše duše, bilo da ste dio 21.000 gledatelja ovdje u konferencijskom centru ili mnoštvo u sastajalištima i kapelama ili napokon milijuni ljudi u domovima diljem svijeta, vjerojatno zbijeni oko zaslona obiteljskog računala. Ovdje ste, tamo ste, sat za satom, u vašoj najboljoj nedjeljnoj odjeći, izgledajući najbolje što možete. Pjevate i molite se. Slušate i vjerujete. Vi ste čudo ove Crkve. I volimo vas.

Kakav smo još jedan nezaboravan Opći sabor imali. Bili smo posebno blagoslovljeni nazočnošću predsjednika Thomasa S. Monsona i proročkim porukama. Predsjedniče, volimo vas, molimo se za vas, zahvaljujemo vam i, najviše od svega, podržavamo vas. Zahvalni smo što ste nas podučavali vi, vaši čudesni savjetnici i toliko mnogo naših velikih muških i ženskih vođa. Čuli smo izvrsnu glazbu. Molili su se za nas i usrdno nas tražili da budemo pokorni. Uistinu je Duh Gospodnji u izobilju bio ovdje. Kakav je to nadahnjujući vikend bio, u svakom smislu.

Vidim nekoliko problema. Jedan je da sam ja jedina osoba koja stoji između vas i sladoleda koji je uvijek pripremljen pri zatvaranju Općeg sabora. Drugi se potencijalni problem može uočiti na ovoj slici koju sam nedavno vidio na internetu.

Slika

Dinosaur lovi djecu

Moje isprike svoj djeci koja se sad skrivaju pod kaučem, no činjenica je da nitko od nas ne želi sutra ili prekosutra uništiti divne osjećaje koje smo imali ovaj vikend. Želimo se čvrsto držati za duhovne dojmove koje smo imali i nadahnuta podučavanja koja smo čuli. No neizbježno je da se nakon duhovnih trenutaka u našim životima moramo takoreći vratiti na zemlju, gdje se ponekad ponovno suočavamo s ne baš idealnim okolnostima.

Autor poslanice Hebrejima upozorio nas je na to kad je napisao: »Sjećate se prijašnjeg vremena kada ste, tek prosvijetljeni, podnosili čestu borbu – patnje.«¹ Ta borba s nevoljama koja dolazi nakon prosvjetljenja može doći na razne načine i može doći svima od nas. Zasigurno je svaki misionar koji je ikad služio ubrzo shvatio kako život misionara neće biti poput uzvišenog ozračja u centru za obuku misionara. Isto je i za nas koji odlazimo s divnog zasjedanja u hramu ili završavamo iznimno duhovni sakramentalni sastanak.

Sjetite se da je Mojsije, kad je sišao sa svog izuzetnog iskustva na gori Sinaj, pronašao svoj narod kako je »pošao… naopako« i »zaš[ao] s puta«.² Stajali su u podnožju brda, užurbano gradeći zlatno tele za štovanje, u isto vrijeme kad je Jahve, na vrhu brda, govorio Mojsiju: »Nemoj imati drugih bogova uz mene« i »Ne pravi sebi lika ni obličja«.³ Mojsije nije bio sretan sa svojim stadom zalutalih Izraelaca tog dana!

Tijekom svog zemaljskog službeništva, Isus je odveo Petra, Jakova i Ivana na Goru preobraženja gdje, kako piše u Svetim pismima, »lice mu zasja kao sunce, a haljine postadoše bijele kao svjetlo«.⁴ Nebo se otvorilo, drevni proroci su došli, a Bog Otac progovorio.

Nakon takvog celestijalnog iskustva, što je Isus zatekao kada se spustio s gore? Prvo je naišao na raspravu između svojih učenika i neprijatelja u vezi neuspješnog blagoslivljanja dječaka. Zatim je pokušao uvjeriti Dvanaestoricu – bezuspješno, kako je ispalo – da će uskoro biti izručen mjesnim vlastima koje će ga ubiti. Zatim je netko spomenuo da je vrijeme da plati porez, koji je već platio. Zatim je morao ukoriti neku od braće jer su raspravljali o tome tko će biti veći u njegovom kraljevstvu. Sve ovo dovelo je do toga da je u jednom trenutku rekao: »O nevjerni naraštaju… dokle ću još morati… vas podnositi?«⁵ Tijekom svog službeništva često je bio u prilici postavljati to pitanje. Nije čudo što je žudio za molitvom u samoći na vrhovima planina!

Shvativši da se svi moramo spustiti iz uzvišenih iskustava da bismo se bavili redovitim usponima i padovima života, dopustite da vam ponudim ohrabrenje na kraju Općeg sabora.

Prvo, ako u nadolazećim danima vidite ne samo ograničenja u onima oko vas već i stvari koje nisu u skladu s porukama koje ste čuli ovaj vikend, nemojte se obeshrabriti u duhu i nemojte odustati. Evanđelje, Crkva i ova prekrasna polugodišnja okupljanja trebaju dati nadu i nadahnuće. Nisu namijenjena obeshrabriti vas. Samo bi nas neprijatelj, neprijatelj svih nas, pokušao uvjeriti da su ideali istaknuti na Općem saboru depresivni i nerealni, da se ljudi zapravo ne poboljšavaju, da nitko stvarno ne napreduje. A zašto Lucifer drži taj govor? Jer zna da se on ne može poboljšati, da on ne može napredovati, da on za svu vječnost neće imati bolju budućnost. On je bijednik vezan vječnim ograničenjima i želi da i vi budete bijedni. Nemojte pasti na to. Zbog dara Pomirenja Isusa Krista i snage neba da nam pomogne, možemo se poboljšati, a dobra stvar u vezi evanđelja je što smo nagrađeni za trud, čak i ako ne uspijemo svaki put.

Tijekom polemike u ranoj Crkvi u vezi toga tko ima pravo na blagoslove s neba a tko ne, Gospodin je proroku Josephu Smithu objavio: »Jer zaista, kažem vam, [darovi od Boga] daju se na korist onih koji me ljube i obdržavaju… zapovijedi moje, i onoga koji to nastoji činiti«.⁶ Nismo li svi zahvalni za taj dodani dio »i onoga koji to nastoji činiti«! To je bila utjeha jer je ponekad to sve što možemo ponuditi! Osjećamo utjehu zbog činjenice da ukoliko bi Bog nagrađivao samo one koji su savršeno vjerni, ne bi bilo puno imena na popisu.

Molim vas da se sutra i sve dane nakon toga sjetite da Gospodin blagoslivlja one koji se žele poboljšati, koji prihvaćaju potrebu za zapovijedima i koji ih pokušavaju obdržavati, koji cijene kristolike osobine i nastoje ih razviti najbolje što mogu. Ako posrnete u tom nastojanju, kao i svi, Spasitelj je tamo da vam pomogne nastaviti dalje. Ako padnete, zamolite ga za pomoć. Zazovite ga poput Alme: »O Isuse… smiluj se meni«.⁷ Pomoći će vam da ponovno ustanete. Pomoći će vam da se pokajete, popravite, ispravite sve što trebate ispraviti i nastavite dalje. Ubrzo ćete postići uspjeh kojem težite.

»Onako kako od mene zaželje, bit će ti…« izjavio je Gospodin.

»Stavi uzdanje svoje u onoga Duha koji te navodi da dobro činiš – da, da pravedno činiš, da hodiš ponizno, da prosuđuješ pravično…

[Tad] što god zaželiš od mene… [u] pravednost[i]… ćeš primiti.«⁸

Volim taj nauk! Iznova i iznova kaže da ćemo biti blagoslovljeni zbog naše želje činiti dobro, čak i dok nastojimo to činiti. I podsjeća nas da se za kvalificiranje za te blagoslove trebamo pobrinuti da ih ne uskraćujemo drugima: trebamo pravedno postupati, nikad nepravedno, nikad nepošteno; trebamo hodati ponizno, nikad arogantno, nikad oholo; trebamo suditi pravedno za sve, ne samo za sebe.

Moja braćo i sestre, prva velika zapovijed za cijelu vječnost je da ljubimo Boga sa svim svojim srcem, jakošću, umom i snagom – to je prva velika zapovijed. No prva velika istina za cijelu vječnost je da Bog nas ljubi svim svojim srcem, jakošću, umom i snagom. Ljubav je kamen temeljac vječnosti i treba biti kamen temeljac naših svakodnevnih života. Doista samo s tim ohrabrenjem u našim srcima možemo imati pouzdanje da nastavimo pokušavati poboljšati se, da nastavimo tražiti oprost za naše grijehe i nastavimo širiti tu milost na naše bližnje.

Predsjednik George Q. Cannon jednom je podučavao: »Bez obzira koliko je ozbiljna kušnja, koliko velika nevolja, koliko jaka nedaća, [Bog] nas nikad neće napustiti. Nikad nije i nikad ne bude. Ne može to učiniti. Nije u njegovom karakteru [da to učini]… [Uvijek] će biti uz nas. Možemo proći kroz užarenu peć, kroz duboku vodu, no nećemo biti uništeni niti prevladani. Trebamo iz tih kušnji i poteškoća izaći jači i čišći.«⁹

Ako je ta veličanstvena predanost koja odzvanja s neba velika konstanta u našim životima, iskazana najčišće i najsavršenije u životu, smrti i Pomirenju Gospodina Isusa Krista, možemo izbjeći posljedice grijeha i ludosti – svoje i drugih – u kojem nam god obliku došli tijekom svakodnevnog života. Ako damo svoje srce Bogu, ako volimo Gospodina Isusa Krista, ako činimo najbolje što možemo da živimo evanđelje, onda će sutra i svaki drugi dan konačno biti veličanstveni, čak i ako ih ne vidimo takvima. Zašto? Zato što naš Nebeski Otac to želi! Želi nas blagosloviti. Nagrađujući, vječni život u izobilju svrha je njegovog milostivog nauma za njegovu djecu! To je naum koji se temelji na istini da »Bog čini sve da pridonosi dobru onih koji ga ljube«.¹⁰ Stoga nastavite voljeti. Nastavite se truditi. Ne gubite povjerenje. Nastavite vjerovati. Nastavite rasti. Nebo vas podržava danas, sutra i zauvijek.

»Zar ne znate? Zar niste čuli?« zavapio je Izaija.

»[Bog] umornome snagu vraća, jača nemoćnoga …

Al onima što se u [njega] uzdaju snaga se obnavlja, krila im rastu kao orlovima …

Jer ja, Jahve, Bog [njihov], krijepim desnicu [njihovu] i kažem [im]: Ne boj se, ja ti pomažem.«¹¹

Braćo i sestre, neka nas brižni Otac na Nebu blagoslovi sutra kako bismo zapamtili kako smo se osjećali danas. Neka nas blagoslovi strpljivim i ustrajnim nastojanjima prema idealima koji su objavljeni na saboru ovaj vikend, znajući da će njegova božanska ljubav i pouzdana pomoć biti s nama čak i kad se borimo – ne, bit će s nama osobito kad se borimo.

Ako se evanđeoska mjerila čine previsokima, a osobno poboljšanje koje trebamo u nadolazećim danima nedostižnim, sjetite se Jošuinog ohrabrenja njegovom narodu kad su se suočavali s neizvjesnom budućnošću. »Posvetite se«, rekao je, »jer će sutra Jahve učiniti čudesa među vama.«¹² Ja dajem to isto obećanje. To je obećanje ovog sabora. To je obećanje ove Crkve. To je prekrasno obećanje onoga koji čini ta čuda, onoga koji je »Savjetnik divni, Bog silni… Knez mironosni.«¹³ O njemu svjedočim. Njegov sam svjedok. I za njega ovaj sabor stoji kao svjedočanstvo njegovog trajnog djela u ovom velikom posljednjem danu. U ime Isusa Krista. Amen.