Djetetov dar vođenja

Jedan je mladi otac doslovno tonuo. On, njegovo dvoje djece i njegov tast otišli su u šetnju oko jezera. Bili su okruženi velebnim planinama prekrivenima borovima, a nebo je bilo plavo, prekriveno mekim bijelim oblacima, zračeći ljepotom i spokojem. Kad je djeci postalo vruće i kad su se umorila, dvojica muškaraca odlučila su ih staviti na leđa i otplivati kratku udaljenost preko jezera.

Činilo se lako – dok otac nije počeo osjećati kako ga nešto povlači dolje, sve je postalo preteško. Voda ga je vukla na dno jezera, a on se izbezumio od straha. Kako će se održati na površini – i to još sa svojom dragocjenom kćeri na leđima?

Njegov je glas nestajao u daljini dok je dozivao; njegov je tast bio predaleko da odgovori na očajnički poziv u pomoć. Osjećao se usamljeno i bespomoćno.

Možete li zamisliti osjećaj usamljenosti koji je on osjećao, u nemogućnosti uhvatiti se za bilo što i očajnički se boreći za svoj život i život svog djeteta? Nažalost, svatko od nas u određenoj mjeri doživi takav osjećaj kada se nalazimo u situacijama kada nam je očajnički potrebna pomoć kako bismo preživjeli i spasili one koje volimo.

Samo korak od panike, shvatio je da ga cipele natopljene vodom povlače dolje. Dok je pokušavao ostati na površini, počeo je skidati teške cipele. No činilo se kao da su pritisnute vakuumom. Vezice su bile natopljene vodom i još su više stezale.

U posljednjem trenutku očaja, popustio je stisak i uspio je skinuti cipele s nogu, a one su brzo počele padati na dno. Oslobođen od teškoga tereta što ga je vukao prema dnu, brzo je izvukao sebe i svoju kćer na površinu. Sad je mogao nastaviti plivati prema sigurnosti druge strane jezera.

Svi se povremeno možemo osjećati kao da tonemo. Život može biti težak. Živimo u »bučnom i užurbanom svijetu… Ako nismo oprezni, svjetovne stvari mogu [potisnuti] one duhovne.«¹

Kako slijedimo primjer ovoga oca i rješavamo se tereta svijeta koji nosimo – kako bismo održavali glave svoje djece i svoje zabrinute misli iznad vode? Kako možemo, kao što je Pavao savjetovao: »odbaci[ti] svako breme«?² Kako možemo pripremiti svoju djecu za dan kad se više neće moći osloniti na nas i naša svjedočanstva – kad će oni trebati plivati?

Odgovor dolazi kad prepoznamo ovaj božanski izvor snage. Taj je izvor često podcijenjen, no može se svakodnevno koristiti kako bi olakšao naš teret i vodio našu dragocjenu djecu. Taj je izvor dar vođenja od Duha Svetoga.

S osam godina djeca se mogu krstiti. Uče o savezima s Bogom i sklapaju ih. Oni koje vole okružuju ih dok uranjaju i izlaze na površinu s osjećajem velike radosti. Zatim primaju neizrecivi dar Duha Svetoga, dar koji će ih stalno voditi dok žive za taj blagoslov.

Starješina David A. Bednar je rekao: »Jednostavnost [potvrde] može nas navesti da previdimo njezinu značajnost. Ove tri riječi – ‘Primi Duha Svetoga’ – nisu pasivna izjava nego sadrže svećeničku zapovijed – uputu autoriteta da djelujemo, a ne da samo budemo ono na čemu se djeluje.«³

Djeca imaju prirodnu sklonost činiti dobro i biti dobra. Možemo osjetiti njihovu nevinost, njihovu čistoću. Također imaju veliku osjetljivost na tihi jedva čujni glas.

U 3. Nefiju 26, Spasitelj nam je pokazao duhovnu sposobnost djece:

»On im odriješi jezik njihov te ona govorahu očevima svojim velebno i divotno, još velebnije od onoga što on objavi narodu …

Vidješe i čuše tu djecu; da, čak i dojenčad otvaraše usta svoja i izgovaraše divote.« ⁴

Kako mi kao roditelji povećavamo duhovnu sposobnost naše djece? Kako ih učimo da se riješe svjetovnih utjecaja i vjeruju Duhu kada nismo s njima i kada su sami u dubokim vodama svojih života?

Dopustite mi da vam iznesem nekoliko ideja.

Prvo, možemo djeci ukazati na trenutke kad čuju i osjećaju Duha. Pogledajmo u doba Starog zavjeta kako je Eli to učinio za Samuela.

Mladi je Samuel dvaput čuo glas i otrčao Eliju govoreći: »Evo me!«

»Ja te nisam zvao«, odgovorio je Eli.

No »Samuel još nije poznavao Jahve, i još mu nikada ne bijaše objavljena riječ Jahvina«.

Trećeg je puta Eli znao da Gospodin zove Samuela te je rekao Samuelu da kaže: »Govori, sluga tvoj sluša«.⁵

Samuel je počeo osjećati, prepoznavati i slušati Gospodinov glas. No ovaj dječak nije razumio dok mu Eli nije pomogao razumjeti. Podučen, Samuel je mogao bolje upoznati taj tihi jedva čujni glas.

Drugo, možemo pripremiti svoje domove i svoju djecu da osjete tihi, jedva čujni glas. »Mnogi učitelji stranih jezika vjeruju da djeca jezik najbolje uče u ‘programima uključivanja’, u kojima su okružena drugim govornicima tog jezika i gdje sama moraju govoriti. Ondje ne uče samo izgovarati riječi nego tečno govoriti i čak razmišljati na tom novom jeziku. [Najbolje] okruženje ‘uključivanja’ za duhovno obrazovanje je kod kuće, gdje duhovna načela mogu činiti temelj za svakodnevni život.«⁶

»Napominji [Gospodinove riječi] svojim sinovima. Govori im o njima kad sjediš u svojoj kući i kad ideš putem; kad lijegaš i kad ustaješ.«⁷ Uranjanje naših obitelji u Duha držat će srca naše djece otvorenima za njegov utjecaj.

Treće, možemo pomoći svojoj djeci razumjeti kako im Duh govori. Joseph Smith je podučavao: »Ako dođe djetetu, prilagodit će se jeziku i sposobnosti djece.«⁸ Jedna majka je otkrila da djeca uče različito – neka uče vizualno, auditivno, taktilno ili kinestetički – što je više promatrala svoju djecu, to je više shvaćala da Duh Sveti podučava njezinu djecu na načine na koji svako dijete najbolje uči.⁹

Druga majka je iznijela iskustvo kada je pomagala svojoj djeci da nauče prepoznati Duha. »Ponekad«, napisala je, »[djeca] ne shvaćaju da su ponavljajuća misao, utjeha nakon plakanja, prisjećanje nečega u pravo vrijeme sve načini na koje Duh Sveti razgovara [s njima]«. Nastavila je: »Učim svoju [djecu] da se usredotoče na ono što osjećaju [i postupaju prema tome].«¹⁰

Osjećati i prepoznati Duha donijet će duhovnu sposobnost u živote naše djece, a glas koji će spoznati postajat će im sve jasniji. Bit će kao što je starješina Richard G. Scott rekao: »Kad steknete iskustvo i uspjeh kroz vodstvo Duha, vaša pouzdanost u poticaje koje osjećate može postati sigurnija od vašeg oslanjanja na ono što vidite i čujete.«¹¹

Ne trebamo se bojati kada vidimo svoju djecu da ulaze u vode života jer smo im pomogli riješiti se svjetovnih tereta. Podučili smo ih da žive za dar vođenja od Duha. Taj će dar nastaviti olakšavati teret koji nose i vodit će ih natrag u njihov nebeski dom, ako će živjeti za njega i slijediti njegove poticaje. U ime Isusa Krista. Amen.