Djeluje predivno!

Nedavno sam vidio citat koji me naveo da stanem i razmislim. Išao je ovako: »Reci čovjeku da u svemiru postoji bilijun zvijezda i on će ti povjerovati. Reci mu da na zidu ima svježe boje i on će ga dodirnuti samo da bi bio siguran.«

Nismo li svi pomalo ovakvi? Nakon nedavnog zdravstvenog zahvata moji su mi vrlo sposobni liječnici objasnili što trebam činiti kako bih ozdravio. No prvo sam morao ponovno naučiti nešto o sebi što sam trebao odavno znati: strpljivost mi nije jača strana kao pacijentu.

Zbog toga sam odlučio ubrzati proces ozdravljenja samostalnim pretraživanjem interneta. Pretpostavljam da sam očekivao da ću otkriti istinu koje moje liječnici nisu bili svjesni ili su ju pokušali sakriti od mene.

Trebalo mi je malo vremena da shvatim ironiju onoga što sam učinio. Naravno, istraživanje na svoju ruku nije loša ideja. No zanemario sam istinu na koju sam se mogao osloniti i umjesto toga sam bio privučen često neobičnim tvrdnjama znanja s interneta.

Ponekad se istina može činiti preizravna, preobična i prejednostavna da bismo u potpunosti cijenili njezinu veliku vrijednost. Zbog toga zanemarujemo ono što smo iskusili i znamo da je istina u potrazi za čudesnijim ili kompliciranijim informacijama. Nadajmo se da ćemo naučiti da, kada gonimo sjene, zapravo idemo za stvarima s malo suštine i vrijednosti.

Kako možemo znati da smo na pravom putu kada se radi o duhovnoj istini?

Jedan je način u postavljanju pravih pitanja – onih koja nam pomažu da razmislimo o svom napretku i procijenimo kako nam ide u životu. Pitanja poput:

»Ima li moj život smisao?«

»Vjerujem li u Boga?«

»Znam li da me Bog poznaje i voli?«

»Vjerujem li da Bog čuje i odgovara na moje molitve?«

»Jesam li istinski sretan?«

»Vode li me moji napori do najviših duhovnih ciljeva i vrijednosti u životu?«

Duboka pitanja u vezi sa svrhom života vodila su mnoge pojedince i obitelji diljem svijeta u potragu za istinom. Često ih je ta potraga dovela do Crkve Isusa Krista svetaca posljednjih dana i obnovljenog evanđelja.

Pitam se možemo li i mi kao članovi Crkve također imati koristi od povremenog postavljanja pitanja poput: »Djeluje li moje iskustvo u Crkvi za mene? Približava li me Kristu? Blagoslivlja li mene i moju obitelj mirom i radošću kako je obećano u evanđelju?«

Alma je postavljao slična pitanja članovima Crkve u Zarahemli kada je pitao: »Doživjeste li i vi tu snažnu promjenu u srcima svojim?… osjećate li to i sad?«¹ Takvo razmatranje može nam pomoći da preusmjerimo ili uskladimo svoja svakodnevna nastojanja s božanskim naumom spasenja.

Mnogi članovi rado će odgovoriti da njihovo iskustvo kao članova Crkve radi osobito dobro za njih. Oni će svjedočiti da pronalaze veliko značenje, mir i radost zbog svoje predanosti Gospodinu i predane službe u Crkvi bilo u siromaštvu ili blagostanju, ugodi ili boli. Svaki dan susrećem članove Crkve koji zrače radošću i koji riječju i djelom pokazuju da su njihovi životi nemjerljivo obogaćeni obnovljenim evanđeljem Isusa Krista.

Također shvaćam da postoje ljudi koji imaju iskustvo koje toliko ne ispunjava – koji osjećaju da njihovo članstvo u Crkvi ponekad i nije ono čemu su se nadali.

To me žalosti jer iz prve ruke znam kako evanđelje može ojačati i obnoviti nečiji duh – kako može ispuniti naša srca nadom i naše umove razumijevanjem. Iz osobnog iskustva znam kako plodovi evanđelja Isusa Krista mogu pretvoriti živote iz običnih i turobnih u izvanredne i uzvišene.

No zašto se čini da to za neke bolje djeluje? Koja je razlika između onih čije iskustvo u Crkvi ispunjava njihove duše pjesmama otkupiteljske ljubavi² i onih koji osjećaju da nešto nedostaje?

Dok sam razmišljao o ovim pitanjima, gomila misli pala mi je na pamet. Danas bih želio s vama podijeliti dvije.

Kao prvo: činimo li svoje sljedbeništvo prekompliciranim?

Ovo prekrasno evanđelje tako je jednostavno da ga dijete može shvatiti, a ipak tako duboko i složeno da je potreban cijeli život – čak i vječnost – proučavanja i otkrivanja da bi ga se potpuno shvatilo.

No ponekad uzimamo prekrasne ljiljane Božje istine i pokrivamo ih slojevima dobrih ideja, programa i očekivanja koje ljudi naprave. Svaki od njih za sebe može biti od pomoći i prikladan za određeno vrijeme i okolnosti, no kada se postave jedni na druge, oni mogu stvoriti planinu sedimenta koja postane tako debela i teška da riskiramo izgubiti iz vida taj dragocjeni cvijet koji smo nekoć tako voljeli.

Stoga, kao vođe moramo strogo štititi Crkvu i evanđelje u njihovoj čistoći i jasnoći i izbjegavati opterećivanje članova nepotrebnim teretima.

A svi mi kao članovi Crkve, trebamo uložiti savjestan napor kako bismo posvetili svoju energiju i vrijeme stvarima koje su zaista važne – jačanju svojih bližnjih i izgradnji kraljevstva Božjeg.

Jedna je sestra, predavačica u Potpornom društvu, bila poznata po pripremi besprijekornih lekcija. Jednom je prigodom odlučila napraviti prekrasan pokrivač koji bi služio kao savršena pozadina za temu njezine lekcije. No život se umiješao – trebalo je pokupiti djecu iz škole, pomoći susjedu u selidbi, suprugu s vrućicom i prijateljici koja se osjećala usamljeno. Dan lekcije je došao, a pokrivač nije bio dovršen. Naposljetku, noć prije lekcije, nije mnogo spavala jer je radila na pokrivaču cijelu noć.

Sljedećeg je dana bila iscrpljena i jedva mogla organizirati svoje misli, ali se hrabro držala i iznijela svoju lekciju.

Pokrivač je bio zapanjujući – šavovi su bili savršeni, boje jarke, a uzorak živopisan. U središtu svega bila je jedna jedina riječ koja je pobjedonosno odražavala temu njezine lekcije: »Pojednostavi«.

Braćo i sestre, život po evanđelju ne mora biti kompliciran.

Zapravo je vrlo izravan. Mogao bi se opisati ovako:

• Slušanje riječi Božje s iskrenom nakanom vodi nas da vjerujemo u Boga i u njegova obećanja.³

• Što više vjerujemo Bogu, to su naša srca više ispunjena ljubavlju prema njemu i prema drugima.

• Zbog svoje ljubavi prema Bogu želimo ga slijediti i uskladiti svoja djela s njegovom riječju.

• Zato što volimo Boga, mi mu želimo služiti; želimo blagosloviti živote drugih te pomoći siromašnima i potrebitima.

• Što više kročimo ovim putem sljedbeništva, to ćemo više željeti učiti riječ Božju.

I tako to ide, svaki nas korak vodi sljedećem i ispunjava sve većom vjerom, nadom i ljubavlju.

Prekrasno je jednostavno i predivno funkcionira.

Braćo i sestre, ako ikada pomislite da evanđelje ne djeluje toliko dobro za vas, pozivam vas da zakoračite unatrag, sagledate svoj život s više perspektive i pojednostavite svoj pristup sljedbeništvu. Usredotočite se na osnovni nauk, načela i primjene evanđelja. Obećavam vam da će vas Bog voditi i blagosloviti na putu do ispunjenog života, a evanđelje će zasigurno bolje djelovati za vas.

Moj drugi prijedlog: počnite tamo gdje ste sada.

Ponekad se osjećamo obeshrabreno jer nismo nešto »više« – produhovljeniji, uvaženiji, inteligentniji, zdraviji, bogatiji, društveniji ili sposobniji. Naravno, nema ničeg lošeg u želji za poboljšanjem. Bog nas je stvorio da rastemo i napredujemo. I upamtite, naše nam slabosti trebaju pomoći da postanemo ponizniji i da se obratimo Kristu, koji može »učiniti da ono što je slabo, bude njima jako.«⁴ Sotona, s druge strane, koristi naše slabosti do točke kada smo obeshrabreni da niti ne pokušavamo.

Naučio sam u svojem životu važnu istinu koja mi je pomogla u životu: ne trebamo biti ništa »više« bismo počeli biti osobom kakvom nas je Bog namijenio da budemo.

Bog će vas uzeti onakve kakvi ste u ovom trenutku i započeti rad s vama. Sve što trebate je spremno srce, želja za vjerovanjem i povjerenje u Gospodina.

Gideon se smatrao siromašnim seljakom, barem u kući svog oca. No Bog ga je vidio kao moćnog junaka.⁵

Kada je Samuel odabrao Šaula za kralja, Šaul ga je od toga pokušao odgovoriti. Šaul je bio iz jednog od najmanjih plemena doma Izraelova. Kako je mogao biti kralj?⁶ No Bog ga je vidio kao »izabranog mladog čovjeka«.⁷

Čak se i veliki prorok Mojsije u jednom trenutku osjećao preplavljenim i obeshrabrenim da je želio odustati i umrijeti.⁸ No Bog nije odustao od njega.

Moja draga braćo i sestre, ako gledamo sami sebe kroz svoje smrtne oči, možda nećemo vidjeti sami sebe kao dovoljno dobre. Ali naš nas Nebeski Otac vidi onakvima kakvi smo uistinu i kakvima možemo postati. Vidi nas kao svoje sinove i kćeri, kao bića vječnog svjetla s trajnim mogućnostima i božanskom sudbinom.⁹

Spasiteljeva žrtva svima je otvorila vrata spasenja da se vrate Bogu. Njegova »milost je dostatna za sve koji se preda [njim] ponize.«¹⁰ Njegova milost osposobljavajuća je moć koja omogućava pristup u Božje kraljevstvo spasenja. Zbog njegove milosti svi ćemo uskrsnuti i spasiti se u kraljevstvu slave.

Čak i najniže kraljevstvo slave, telestijalno kraljevstvo, »nadmašuje svako razumijevanje«,¹¹ i bezbrojni će ljudi baštiniti ovo spasenje.¹²

No Spasiteljeva milost može učiniti mnogo više za nas. Kao članovi Crkve Isusa Krista svetaca posljednjih dana, mi težimo nečem nezamislivo većem. To je uzvišenje u celestijalno kraljevstvo. To je život vječni u nazočnosti našeg Oca na Nebu. To je najveći dar od Boga.¹³ U celestijalnom kraljevstvu primamo »od punine njegove i od slave njegove.«¹⁴ Uistinu, sve što Otac ima bit će dano nama.¹⁵

Uzvišenje je naš cilj; sljedbeništvo naše putovanje.

Kako primjenjujete malo vjere i započinjete svoj put kao miroljubivi sljedbenik našeg Gospodina Isusa Krista, vaše će se srce promijeniti.¹⁶ Cijelo će vaše biće biti ispunjeno svjetlošću.¹⁷

Bog će vam pomoći da postanete veći nego što ste ikada smatrali da je moguće. I otkrit ćete da evanđelje Isusa Krista doista djeluje u vašem životu. Ono djeluje.

Braćo i sestre, dragi prijatelji, molim se da se usredotočimo na »jednostavnost koja je u Kristu«¹⁸ i omogućimo njegovoj milosti da nas podigne i nosi tijekom našeg putovanja od mjesta na kojem smo sada do naše veličanstvene sudbine u nazočnosti našeg Oca.

Dok tako činimo i netko nas upita: »Kako članstvo u Crkvi Isusa Krista svetaca posljednjih dana djeluje za vas?«, moći ćemo s ponosom, u svoj poniznosti, i velikom radošću reći: »Djeluje predivno! Hvala na pitanju! Želite li znati više?«

To je moja nada, molitva, moje svjedočanstvo i blagoslov u ime Isusa Krista. Amen.