Bog je za kormilom

Na prošlom Općem saboru u listopadu, pozvao sam slušatelje da slijede savjet Brighama Younga koji kaže da ostanu na starom brodu Sionu, a to je Crkva Isusa Krista svetaca posljednjih dana, te da se drže za njega s dvije ruke.¹ Sretan sam što otada znam da su neki članovi moje obitelji i drugi slušali pa me upitali: »Što je to na starom brodu Sionu za što se možemo držati?« Podsjetio sam ih na ono što je predsjednik Brigham Young rekao: »Mi smo na starom brodu Sion. …[Bog] je za kormilom i ostat će tamo… On posvećuje, vodi i upravlja. Ukoliko će ljudi imati bezuvjetno povjerenje u svoga Boga, nikada neće napustiti svoje saveze niti svoga Boga, on će nas voditi u pravici.«²

Dakako, naš Nebeski Otac i Gospodin Isus Krist opremili su stari brod Sion jasnim i jednostavnim istinama koje će nam pomoći da ostanemo na kursu kroz nemirne vode smrtničkoga života. Navest ću samo neke.

Crkvu Isusa Krista uvijek su vodili živući proroci i apostoli. Premda smrtni i podložni ljudskim nesavršenostima, Gospodinovi sluge nadahnuti su kako bi nam pomogli izbjeći prepreke opasne po duhovni život te sigurno proći kroz smrtnost do našeg posljednjeg, konačnog, nebeskog odredišta.

Tijekom moje, gotovo 40-godišnje bliske suradnje s vrhovnim autoritetima, osobno sam svjedočio i tihom nadahnuću i dubokoj objavi koje su potaknule na djelovanje proroke i apostole, druge vrhovne autoritete i vođe pomoćnih organizacija. Premda nisu niti savršeni niti nepogrešivi, ti dobri muškarci i žene bili su savršeno posvećeni vođenju djela Gospodnjeg prema naprijed, kako je on upravljao.

I možete biti sigurni: Gospodin upravlja svojom Crkvom putem živućih proroka i apostola. To je način na koji je on uvijek činio svoje djelo. Uistinu, Spasitelj je podučavao: »Zaista, zaista, kažem vam, tko primi onoga koga ja šaljem, mene prima.«³ Ne možemo odvojiti Krista od njegovih slugu. Bez njegovih prvih apostola, ne bismo imali ni svjedoke mnogih njegovih naučavanja, njegovog službeništva, njegove patnje u Getsemanskom vrtu ni njegove smrti na križu. Bez njihovih svjedočanstava ne bismo imali apostolsko svjedočenje prazne grobnice i Uskrsnuća.

Tim je prvim apostolima zapovjedio:

»Zato idite i učinite sve narode učenicima mojim! Krstite ih u ime Oca i Sina i Duha Svetoga!

Učite ih da vrše sve što sam vam zapovjedio!«⁴

Taj je nalog obnovljen u naše dane kada je Gospodin pozvao Josepha Smitha da obnovi Crkvu sa zaređenim apostolima koji bi naviještali njegovo evanđelje posljednji put prije njegovog ponovnog dolaska.

Svijetu je uvijek je bio izazov prihvatiti živuće proroke i apostole, no zaista je ključno učiniti to kako bismo u potpunosti shvatili Pomirenje i naučavanja Isusa Krista te primili puninu blagoslova svećeništva koje su dani onima koje je pozvao.

Previše ljudi misli kako bi vođe i članovi Crkve trebali biti savršeni ili gotovo savršeni. Oni zaboravljaju da je Gospodinova milost dovoljna kako bi se kroz smrtnike ostvarilo njegovo djelo. Naši vođe imaju najbolje namjere, no ponekada griješimo. To nije jedinstveno crkvenim odnosima jer se ista stvar događa u odnosima između prijatelja, susjeda, poslovnih suradnika, čak između supružnika te u obiteljima.

Vrlo je lako tražiti ljudsku slabost u drugima. No činimo ozbiljnu grešku primjećujući samo ljudsku prirodu jedni kod drugih, a da pri tom ne uviđamo Božju ruku kako djeluje kroz one koje je pozvao.

Usredotočiti se na to kako Gospodin nadahnjuje svoje odabrane vođe i kako potiče svece da čine čudesne i izuzetne stvari unatoč njihovoj čovječnosti, jedan je od načina na koji se možemo držati za evanđelje Isusa Krista te sigurno ostati na starom brodu Sionu.

Druga je istina nauk nauma spasenja. Putem proroka Josepha Smitha, Bog je Crkvi dao Mormonovu knjigu, Nauk i saveze te mnoga dodatna naučavanja. Ona uključuju spoznaju o naumu spasenja, koji je karta mjesta odakle smo došli, naše svrhe ovdje na zemlji te mjesta na koje odlazimo kada umremo. Naum nam također pruža jedinstvenu, vječnu perspektivu da smo mi Božja duhovna djeca. Razumijevajući tko je naš Nebeski Otac te kakav je naš odnos s njim i njegovim Ljubljenim Sinom, Isusom Kristom, prihvatit ćemo njihove zapovijedi i sklopiti saveze s njima koji će nas vratiti u njihovu vječnu nazočnost.

Svaki put kad držim novorođenče, pitam se: »A tko si ti, maleni? Tko ćeš postati kroz Pomirenje Isusa Krista?«

Postavljamo si slična duboka pitanja kada umre netko koga volimo: »Gdje li su oni? Što li vide i proživljavaju? Nastavlja li se život? Koja će biti narav naših najdragocjenijih odnosa u velebnom svijetu duhova pokojnika?«

U tome svijetu naša obitelj ima dvije unuke, Saru i Emily te unuka Nathana. Smrću svakog od unučadi, mi kao obitelj, držali smo se za evanđeoske istine s obje ruke. Odgovoreno je na naša pitanja utjehom i jamstvom kroz Spasiteljevo Pomirenje. Premda nam naša unučad nedostaje, znamo da žive te da ćemo ih ponovo vidjeti. Koliko smo samo zahvalni za to duhovno shvaćanje u razdobljima osobnih i obiteljskih turbulencija.

Još je jedna ključna istina Crkve da je Nebeski Otac stvorio Adama i Evu s uzvišenom svrhom. Njihova odgovornost – i, posljedično, odgovornost njihovih potomaka – bila je stvaranje smrtnih tijela za Božju duhovnu djecu kako bi ona mogla iskusiti smrtnost. Tim procesom Nebeski Otac šalje svoju duhovnu djecu na zemlju kako bi učila i rasla kroz iskustva zemaljskog života. Budući da voli svoju djecu, Bog šalje nebeske glasnike i apostole koji će ih podučiti o središnjoj ulozi Isusa Krista kao našeg Spasitelja.

Stoljećima su proroci ispunjavali svoju dužnost upozoravajući ljude na opasnosti pred njima. Gospodinovi apostoli imaju dužnost čuvati, upozoravati i pružati pomoć onima koji traže odgovore na životna pitanja.

Prije dvadeset godina, Prvo predsjedništvo i Zbor dvanaestorice apostola izdali su »Obitelj: Proglas svijetu« Taj smo nadahnuti dokument zaključili sljedećim riječima: »Upozoravamo da će pojedinci koji krše saveze ćudorednosti, koji zlostavljaju bračnog druga ili potomstvo, ili koji zanemaruju obavljanje obiteljskih odgovornosti, jednoga dana stajati odgovorni pred Bogom. Nadalje, upozoravamo da će raspad obitelji pojedincima, zajednicama i narodima donijeti nedaće koje su pretkazali drevni i današnji proroci.«⁵

Kao apostoli, mi danas ponovo potvrđujemo ovo svečano upozorenje. Molim vas, upamtite da su zapovijedi i savezi neprocjenjive istine i nauci koji se nalaze na starom brodu Sionu kojemu je Bog za kormilom.

Još jedan važan nauk kojeg se trebamo sa sigurnošću držati jest obdržavanje šabata. To nam pomaže ostati neokaljanima od svijeta, pruža nam tjelesni odmor i svakome od nas daje duhovno osvježenje štovanja Oca i Sina svake nedjelje.⁶ Kada uživamo u šabatu, to je znak naše ljubavi i obveze prema njima.⁷

Kao dio naših nastojanja da šabat učinimo užitkom, pozvali smo mjesne vođe i članove Crkve da upamte kako je sakramentalni sastanak Gospodinov te treba biti ukorijenjen i utemeljen na njegovim naučavanjima. Prikaz uredbe sakramenta jest kada mi obnavljamo svoje saveze i ponovo potvrđujemo našu ljubav prema Spasitelju te kada se prisjetimo njegove žrtve i njegovog Pomirenja.

Taj isti duh štovanja trebao bi se proširiti na naše mjesečne sastanke posta i svjedočanstava. Taj je sakramentalni sastanak za članove koji duboko izražavaju zahvalnost, ljubav i poštovanje prema našem Nebeskom Ocu, Isusu Kristu i obnovljenom evanđelju te za osobno svjedočanstvo o tim stvarima. Sastanak posta i svjedočanstva vrijeme je za iznošenje kratkih, nadahnjujućih misli i svečanih svjedočanstava. To nije vrijeme za držanje govora.

Djeca bi trebala vježbati iznošenje svojih svjedočanstava u Maloj školi i svojim roditeljima na sastancima kućne obiteljske večeri dok ne shvate važnost svjedočanstva.

Nedavni naglasak na užitak obdržavanja šabata izravni je rezultat Gospodinovog nadahnuća kroz crkvene vođe. Članovi vijeća odjela trebali bi pomagati biskupstvu nekoliko tjedana unaprijed pregledavanjem glazbe i tema koje su predložene za svaki pojedinačni sakramentalni sastanak.

Svi smo mi blagoslovljeni kad je šabat ispunjen ljubavlju Gospodina kod kuće i u crkvi. Kada se naša djeca podučavaju na Gospodinove načine, ona uče osjećati njegov Duh i odgovarati na njega. Svi ćemo željeti svake nedjelje prisustvovati i blagovati od sakramenta kada ona osjete Gospodinov Duh. I svi, mladi i stari, koji nose težak teret, osjetit će duhovno podizanje i utjehu koja dolazi od šabata posvećenog razmišljanju o našem Nebeskom Ocu i Gospodinu Isusu Kristu.

Srećom, Krist je uvijek blizu, čeka i spreman je pomoći nam kada se molimo za pomoć i kada smo se voljni pokajati i doći njemu.

Sada, dok razmišljamo o tih nekoliko istina koje postoje na starom brodu Sionu, ostanimo ukrcani i upamtimo da je, prema definiciji, brod vozilo, a svrha je vozila dovesti nas na odredište.

Odredište našega broda puno je evanđeoskih blagoslova, nebeskog kraljevstva, celestijalne slave i Božje nazočnosti!

Božji je naum uspostavljen. On je za kormilom, a njegov veliki i moćan brod plovi prema spasenju i uzvišenju. Upamtite ne možemo doći tamo ako jednostavno skočimo s broda i pokušamo sami doplivati do ondje.

Uzvišenje je cilj ovoga smrtničkog putovanja, a nitko ne dolazi tamo bez sredstava evanđelja Isusa Krista: njegovog Pomirenja, uredbi i vodećeg nauka i načela koji se mogu pronaći u Crkvi.

Upravo u Crkvi učimo o Božjim djelima i prihvaćamo milost Gospodina Isusa Krista koji nas spašava. Upravo u Crkvi stvaramo obveze i sklapamo saveze o vječnim obiteljima koje postaju naša putovnica za uzvišenje. Upravo je Crkva ta koja je osnažena svećeništvom da nas prenese preko nepredvidljivih voda smrtnosti.

Budimo zahvalni na prekrasnom, starom brodu Sionu jer bez njega bismo bili napušteni i plutali, bili bismo sami i bespomoćni, bez kormila ili vesla, kovitlajući se sa snažnim strujama suparničkih vjetrova i valova.

Držimo se čvrsto, braćo i sestre, i nastavimo ploviti na tom čudesnom brodu, Crkvi Isusa Krista svetaca posljednjih dana i doći ćemo do svojeg vječnog odredišta. To je moje svjedočanstvo i molitva za sve nas u ime onoga prema kojemu je stari brod Sion nazvan, našeg Gospodina i Spasitelja, Isusa Krista. Amen.