Ostanite u čamcu i držite se!

Nedavno je jedan moj prijatelj odveo svoga sina na putovanje niz rijeku Colorado kroz kanjon Cataract, smješten u jugoistočnoj Uti. Kanjon je poznat po svojih 23 kilometra brzaca koji mogu biti poprilično opasni.

Pripremajući se tako za svoju pustolovinu, pažljivo su proučili internetsku stranicu Službe za nacionalne parkove, koja sadrži važne podatke o osobnoj pripremi te uobičajenim, skrivenim opasnostima.

Na početku putovanja, jedan od iskusnih vodiča po rijeci pregledao je važne sigurnosne upute, naglašavajući tri pravila koja osiguravaju sigurno putovanje preko brzaca. »Prvo pravilo: ostanite u čamcu! Drugo pravilo: uvijek nosite spasilački prsluk! Treće pravilo: uvijek se držite objema rukama!« Zatim je opet rekao, naglašavajući još više: »Iznad svega, sjetite se prvog pravila: ostanite u čamcu!«

Ta me pustolovina podsjeća na naše smrtničko putovanje. Većina nas ima razdoblja u životu u kojima se cijene mirne vode života. U druga vremena, susrećemo se s brzacima koji se metaforički mogu usporediti s onima koji se nalaze u 23 kilometra dugom rukavcu kanjona Cataract – izazovima koji mogu uključivati tjelesne i mentalne zdravstvene probleme, smrt voljene osobe, nemirne snove i nade te – za neke – čak i krize vjere kada se suočavamo sa životnim problemima, pitanjima i sumnjama.

Gospodin je u svojoj dobroti omogućio pomoć, uključujući čamac, nužne potrepštine poput spasilačkog prsluka te iskusnih vodiča po rijeci koji nam daju vodstvo i sigurnosne upute kako bi nam pomogli spustiti se niz rijeku života do našeg konačnog odredišta.

Promislimo malo o prvom pravilu: ostanite u čamcu!

Predsjednik Brigham Young običavao je upotrebljavati »stari brod Sion« kao metaforu za Crkvu Isusa Krista svetaca posljednjih dana.

Jednom je prigodom rekao: »Mi se nalazimo usred oceana. Oluja dolazi i ona, kao što mornari kažu, snažno divlja. ‘Ja neću ovdje ostati’, kaže jedan, ‘ne vjerujem da je ovo »Brod Sion«.’ ‘Ali mi se nalazimo usred oceana.’ ‘Nije me briga, ja ne ostajem ovdje.’ Bacio je kaput i skočio s broda. Zar se neće utopiti? Hoće. Tako je s onima koji napuste ovu Crkvu. Ovo je ‘stari brod Sion’, ostanimo na njemu.«¹

Drugom je prigodom predsjednik Young rekao kako je zabrinut za ljude koji gube svoj smjer kada dobivaju blagoslov – kada je život dobar: »Događa se za smirenog vremena, kada stari brod Sion plovi na laganom povjetarcu i kada je sve mirno na palubi, da neka braća žele izaći na brzace i … okupati se; a neki utopiti, drugi udaljiti, a drugi se vratiti na brod. Držimo se staroga broda i on će nas sigurno uvesti u luku, ne trebate se brinuti.«²

U konačnici, predsjednik Young podsjetio je svece: »Nalazimo se na starom brodu Sion… [Bog] je za kormilom i ostat će tamo … Sve je dobro, pjevajte Aleluja, jer Gospodin je ovdje. On upućuje, vodi i usmjerava. Ukoliko će ljudi imati bezuvjetno povjerenje u svoga Boga, nikada ne napuste svoje saveze niti svoga Boga, on će nas voditi u pravici.«³

S obzirom na izazove s kojima se svi danas suočavamo, kako ćemo ostati na starome brodu Sion?

Evo kako. Trebamo iskusiti neprestano obraćenje povećavajući svoju vjeru u Isusa Krista i vjeru u njegovo evanđelje tijekom našeg života – ne samo jednom, nego redovito. Alma je rekao: »A sad evo, kažem vam, braćo moja [i sestre], ako li doživjeste promjenu srca, i ako osjetiste da pjevate pjesmu otkupiteljske ljubavi, pitao bih vas, osjećate li to i sad?«⁴

Iskusni vodiči po rijeci mogu danas biti nalik crkvenim apostolima i prorocima te nadahnjivati mjesno svećeništvo i vođe pomoćnih organizacija. Oni nam pomažu da sigurno dospijemo do našeg konačnog odredišta.

Nedavno sam govorio na jednom seminaru novih predsjednika misije i tim vođama dao savjet:

»Držite oči misije na vođama Crkve… Nećemo i… ne možemo [vas] voditi da zastranite.

I dok podučavate vaše misionare da se usredotoče na nas, podučite svakoga od njih da nikada ne slijedi one koji misle da znaju više o tome kako voditi crkvene poslove nego što to znaju… Nebeski Otac i Gospodin Isus Krist preko svećeničkih vođa koji imaju ključeve predsjedavati.

U svojem sam službeništvu otkrio da oni koji su izgubljeni [i] zbunjeni obično jesu oni koji su najčešće … zaboravili da kada Prvo predsjedništvo i Zbor dvanaestorice govore ujedinjenim glasom, to je tada glas Gospodnji. Gospodin nas podsjeća: ‘Svejedno, da li glasom mojim ili glasom slugu mojih’ [NiS 1:38].«⁵

Drugim riječima, oni napuštaju stari brod Sion – oni otpadaju, odmeću se. Nesrećom, često doživljavaju kratkoročne, a s vremena na vrijeme i dugoročne posljedice, ne samo za sebe nego i za svoje obitelji.

Naši mjesni vođe, poput vodiča po rijeci, naučeni su životnim iskustvima; obučili su ih i podučavali apostoli i proroci te drugi službenici Crkve, a najvažnije, podučavao ih je sam Gospodin.

Jednom drugom prilikom ove godine, govorio sam mladim odraslim članovima Crkve u svibnju na prijenosu sastanka duhovne misli COS-a. Rekao sam:

»Čuo sam da neki misle kako crkveni vođe žive ‘pod staklenim zvonom’. Ono što su zaboravili jest to da smo mi muškarci i žene iskustva i da smo živjeli svoje živote na tolikim mjestima i radili s mnogima iz različitih sredina. Naši nas trenutni zadaci vode doslovno svugdje diljem svijeta gdje se susrećemo s političkim, vjerskim, poslovnim i humanitarnim vođama svijeta. Posjetili smo [vođe u] Bijeloj kući u Washingtonu D.C., i vođe naroda [i religijske vođe] diljem svijeta, no i najponiznije [obitelji i ljude] na zemlji …

Kada pažljivo razmatrate naše živote i službeništvo, najvjerojatnije ćete se složiti da živimo i doživljavamo svijet na način kako to čini samo nekolicina drugih. Shvatit ćete da manje živimo ‘pod staklenim zvonom’ nego većina ljudi …

Ima nešto u pojedinačnoj i mješovitoj mudrosti [crkvenih vođa] koja bi trebala pružati nešto utjehe. Sve smo mi to iskusili, uključujući i posljedice različitih javnih zakona i politika, razočaranja, tragedija i smrti u vlastitim obiteljima. Ne nalazimo se izvan vaših života.«⁶

Zajedno s prvim pravilom na način kako sam ga primijenio, upamtite i drugo i treće: uvijek imajte spasilački prsluk i objema se rukama držite. Riječi Gospodinove nalaze se u Svetim pismima kao i naučavanja apostola i proroka. One nam daju savjet i usmjerenje koji, kada ih se slijedi, djeluju poput duhovnih spasilačkih prsluka i pomoći će nam znati kako se držati objema rukama.

Trebamo postati poput sinova Mosijinih koji »ojačaše… u spoznaji istine«. Možemo postati muškarac i žena »zdrava rasuđivanja«. To se može postići samo kada »pomno istraž[ujemo] Pisma da bi[smo] spoznali riječ Božju«.⁷

U istraživanju Svetih pisma i riječi drevnih te sadašnjih apostola i proroka, trebamo se usredotočiti na proučavanje i življenje nauka Kristovog te ljubav prema njemu.

Osim razvijanja navike osobnoga čitanja Svetih pisama, trebat ćemo biti poput sinova Mosijinih i posvetiti se »čestim molitvama i postu«.⁸

Čini se da sve te stvari, koje se ne mogu lako izmjeriti, imaju veliku važnost. Ostanite usredotočeni na te jednostavne stvari i izbjegavajte ometanja.

Poznajući ljude koji nisu ostali u čamcu i držali se objema rukama tijekom vremena kušnje i nevolje ili nisu ostali u čamcu tijekom vremena relativne mirnoće, primijetio sam da su mnogi od njih izgubili svoj fokus na središnje istine evanđelja – razloge zašto su uopće pristupili Crkvi; razloge zašto su ostali u cijelosti vjerni i aktivni u življenju evanđeoskih načela te blagoslivljanju drugih kroz predanu, posvećenu službu; te načine na koje je Crkva prisutna u njihovim životima kao »mjesto duhovne hrane i rasta«.⁹

Joseph Smith je podučio ovu središnju istinu: »Temeljna načela naše religije [su] svjedočanstvo apostola i proroka o Isusu Kristu, ‘da je umro, bio pokopan, ponovno ustao treći dan i bio uznesen na nebo;’ i sve drugo što se odnosi na našu religiju samo je dodatak tome.«¹⁰

Ako se usredotočimo na Gospodina, obećani su nam blagoslovi koji se s ničim ne mogu usporediti: »Morate stoga hrliti naprijed s postojanošću u Kristu, imajući savršen odsjaj nade i ljubavi prema Bogu i svim ljudima. Budete li, dakle, hrlili naprijed, gosteći se riječju Kristovom, i ustrajete li do svršetka, gle, ovako govori Otac: Imat ćete život vječni.«¹¹

Ponekada se vjerni sveci posljednjih dana i iskreni istraživači počinju usredotočivati na »dodatke« umjesto na temeljna načela. To jest, Sotona nas nastoji udaljiti od jednostavne i jasne poruke obnovljenog evanđelja. Oni koji su tako ometeni, odriču se blagovanja sakramenta jer su postali usredotočeni, čak i preokupirani, manje važnim praksama ili učenjima.

Drugi se mogu usredotočiti na pitanja i sumnje koje doživljavaju. Naravno, imati pitanja i prolazeći kroz sumnje nije u neskladu s posvećenim učeništvom. Nedavno je Prvo predsjedništvo i Zbor dvanaestorice apostola izjavilo: »Jasno nam je da će s vremena na vrijeme članovi Crkve imati pitanja o nauku Crkve, njezinoj povijesti ili običajima. Članovi uvijek slobodno mogu postaviti takva pitanja i iskreno tražiti veće razumijevanje.«¹²

Upamtite, Joseph Smith je i sam imao pitanja koja su započela obnovu. I on je bio tražitelj te je, poput Abrahama, pronašao odgovore na najvažnija životna pitanja.

Važna su pitanja usredotočena na ono što je najvažnije – naum Nebeskog Oca i pomirenje Spasitelja. Naša bi nas potraga trebala potaknuti da postanemo bolji, ljubazniji, brižniji, da više praštamo, da budemo strpljiviji i posvećeniji učenici. Moramo biti voljni, kako je Pavao podučavao, »nosi[ti] bremena jedan drugoga, te će[mo] tako ispuniti zakon Kristov«.¹³

Nositi breme jedan drugoga uključuje pružanje pomoći, podrške i razumijevanja svakome, uključujući i bolesne, slabe te siromašne duhom i tijelom, tražitelje i unesrećene, te također druge članove – učenike – uključujući i vođe Crkve koje je Gospodin pozvao da služe.

Braćo i sestre, ostanite u čamcu, koristite svoje spasilačke prsluke i držite se objema rukama. Izbjegavajte ometanja! A ako netko od vas padne s broda, tražit ćemo vas, pronaći, posluživati vam i izvući vas na sigurno na stari brod Sion, gdje su Bog naš Otac i Gospodin Isus Krist za kormilom i vodit će nas ispravno, o čemu svjedočim u ime Isusa Krista. Amen.