Pronositi svoje svjetlo

Večeras bih željela progovoriti o dvije važne odgovornosti koje imamo: prva je dosljedno dodavanje evanđeoskog svjetla i istine u svoj život, a druga je pronositi to svjetlo i tu istinu drugima.

Znate li koliko ste važne? Svaka od vas – sada – vrijedna je i bitna u naumu spasenja našeg Nebeskog Oca. Imamo mnogo toga za činiti. Mi znamo istinu obnovljenog evanđelja. Jesmo li spremne braniti tu istinu? Trebamo ju živjeti, trebamo ju pronositi. Moramo biti čvrste u našoj vjeri te podizati glas i proglašavali istiniti nauk.

U časopisu Ensign i Liahona, iz rujna 2014. godine starješina M. Russell Ballard piše: »Potrebno nam je više različitih, utjecajnih glasova i vjere žena. Trebamo ih da nauče nauk i razumiju što vjerujemo kako bi mogle iznositi svoja svjedočanstva o istini svih stvari.«¹

Sestre, vi jačate moju vjeru u Isusa Krista. Promatrala sam vaše primjere, slušala svjedočanstva i osjetila vašu vjeru sve od Brazila do Bocvane! Kamo god pošle sa sobom nosite krug utjecaja. Njega osjete ljudi oko vas – od vaše obitelji do kontakata u vašem mobitelu i vaših prijatelja na društvenim mrežama do onih koji sjede kraj vas večeras. Slažem se sa sestrom Harriet Uchtdorf koja je napisala: »Vi… ste jarki i poletni svjetionici u stalno zamračenom svijetu dok pokazujete, životom kojim živite, da je evanđelje radosna poruka.«²

Predsjednik Thomas S. Monson je istaknuo: »Ako želite biti svjetlo drugima, morate i sami sjati.«³ Kako možemo očuvati to svjetlo istine sjajnim unutar sebe? Ponekad se osjećam kao prigušena žarulja. Kako možemo biti svjetlijima?

Sveta pisma poučavaju: »Ono što je od Boga, svjetlost je. A onaj tko primi svjetlost i ustraje u Bogu, prima sve više svjetlosti.«⁴ Moramo ustrajati u Bogu, kako govore Sveta pisma. Moramo ići do izvora svjetlosti – Nebeskom Ocu i Isusu Kristu te Svetim pismima. Također, možemo otići u hram znajući da sve unutar njegovih zidova ukazuje na Krista i njegovu veliku pomirbenu žrtvu.

Promislite o učincima koje hramovi imaju na svoje okruženje. Oni uljepšavaju unutrašnjost gradova, oni sjaje s istaknutih uzvisina. Zašto uljepšavaju i sjaje? Zato što, kako Sveta pisma govore: »Istina svijetli«⁵, a hramovi sadrže istinu i vječnu svrhu, time i vi.

Godine 1877., predsjednik George Q. Cannon je rekao: »Svaki hram… smanjuje moć Sotone na zemlji.«⁶ Vjerujem da gdje god je hram izgrađen na zemlji, on odguruje tamu. Svrha hrama jest služiti čovječanstvu i svoj djeci Nebeskog Oca pružiti mogućnost vratiti se i živjeti s njim. Nije li naša svrha jednaka onoj tih posvećenih zgrada, tim Gospodnjim domovima? Služiti drugima i pomoći im otjerati tamu i vratiti svjetlo Nebeskog Oca?

Sveto hramsko djelo povećat će našu vjeru u Krista i tada možemo imati bolji utjecaj na vjeru drugih. Njegovanjem hramskog duha možemo naučiti stvarnost, snagu i nadu Spasiteljevog pomirenja u našim životima.

Prije nekoliko godina naša se obitelj suočila s velikim izazovom. Otišla sam u hram i ondje iskreno molila za pomoć. Imala sam trenutak istine. Dobila sam jasan dojam o svojoj slabosti i ostala šokirana. U tom sam duhovno poučnom trenutku ugledala ponosnu ženu kako čini svari na svoj način, koji nije nužno Gospodinov, i privatno uzima zasluge za bilo kakva takozvana postignuća. Znala sam da gledam sebe. Zavapila sam iz svog srca Nebeskom Ocu i rekla: »Ne želim biti takvom ženom, kako da se promijenim?«

Kroz čisti duh objave u hramu, poučena sam o svojoj dubokoj potrebi za Otkupiteljem. Odmah sam se okrenula Spasitelju Isusu Kristu u mislima i osjetila kako se moja tjeskoba rastapa, a velika nada raste u mom srcu. On je bio moja jedina nada i čeznula sam držati se samo njega. Postalo mi je jasno da je samodopadna naravna žena »neprijatelj Bogu«⁷ i ljudima u krugu njezinog utjecaja. Tog sam dana u hramu naučila da se samo kroz pomirenje Isusa Krista moja ponosna narav može promijeniti i da će mi biti omogućeno činiti dobro. Jasno sam osjetila njegovu ljubav i znala sam da će me on podučiti Duhom i promijeniti me ako mu dam svoje srce, ne suzdržavajući se.

Još uvijek se borim sa svojom slabošću, no vjerujem u božansku pomoć pomirenja. To je jasno vodstvo došlo jer sam ušla u sveti hram tražeći potporu i odgovore. Ušla sam u hram opterećena, a izišla sam znajući da je uz mene svemogući Spasitelj koji sve voli. Bila sam veselija i radosnija jer sam primila njegovo svjetlo i prihvatila njegov naum za mene.

Diljem cijelog svijeta hramovi imaju svoj jedinstveni izgled i dizajn izvana, no iznutra svi oni sadrže isto, vječno svjetlo, svrhu i istinu. U 1. Korinćanima 3:16 čitamo: »Ne znate li da ste hram Božji i da Duh Božji prebiva u vama?« Mi, također, kao kćeri Božje smještene smo diljem svijeta, a svaka od nas ima vlastiti jedinstveni izgled i izvanjski dizajn, poput hramova. A u nama se nalazi i duhovno svjetlo poput hramova. To je duhovno svjetlo odraz Spasiteljevog svjetla. Druge će privući ta svjetlina.

Naše su uloge na zemlji različite – od kćeri do majke, vođe, učiteljice do sestre, nadničarke, supruge i više. Svaka je utjecajna. Svaka uloga će imati moralnu snagu dok odražavamo evanđeoske istine i hramske saveze u svojim životima.

Starješina D. Todd Christofferson je rekao: »U svim slučajevima, majka može utjecati različito na svaku osobu u bilo kakvom odnosu.«⁸

Kada su naša djeca bila mala osjećala sam se, zajedno sa svojim suprugom Davidom, poput kapetana broda, a naše 11 djece sam zamišljala kao flotu malih čamaca koji poskakuju oko nas u luci, pripremajući se za otisnuće u more svijeta. David i ja smo osjećali dnevnu potrebu posavjetovati se s Gospodnjim kompasom oko najboljeg usmjerenja plovidbe naše male flote.

Moji su dani bili ispunjeni uobičajenim stvarima poput slaganja rublja, čitanja knjiga djeci, zajedničkih kuhanja složenaca za večeru. Ponekada se u lukama naših domova, a to ne možemo vidjeti po jednostavnim, dosljednim djelima, uključujući obiteljsku molitvu, proučavanje Svetih pisama i kućnu obiteljsku večer, velike stvari obistinjuju. No, svjedočim da upravo ta djela nose vječni značaj. Velika je radost kada ti maleni čamci – naša djeca – odrastu u moćne morske brodove ispunjene svjetlom evanđelja i spremne »da[ti se] na služenje Bogu«.⁹ Naša malena djela vjere i služenja prikazuju kako većina nas može nastaviti u Bogu i s vremenom donijeti vječno svjetlo i slavu našoj obitelji, prijateljima i našim suradnicima. Vi uistinu sa sobom nosite krug utjecaja!

Zamislite utjecaj koji vjera djevojčice u Maloj školi može imati na njezinu obitelj. Vjera naše kćeri blagoslovila je našu obitelj kada smo izgubili našeg mladog sina u zabavnom parku. Obitelj je panično trčala uokolo tražeći ga. Konačno, naša se desetogodišnja kći uvukla u moje naručje i rekla: »Mama, ne bismo li trebali moliti?« Bila je u pravu! Obitelj se okupila usred mnoštva promatrača i molila da nađemo svoje dijete. Pronašli smo ga. Svim djevojčicama u Maloj školi govorim: »Molim vas, uvijek podsjećajte svoje roditelje na molitvu!«

Ovoga sam ljeta imala povlasticu prisustvovati logorovanju 900 djevojaka u Aljaski. Njihov me je utjecaj duboko prožeo. Došle su u kamp duhovno pripremljene, s pročitanom Mormonovom knjigom i napamet naučenom izjavom »Živući Krist: Svjedočanstvo apostola«. U trećoj noći kampiranja, svih 900 djevojaka je ustalo i zajedno recitiralo cijeli dokument od riječi do riječi.

Duh je ispunio veliku dvoranu, a ja sam žudjela priključiti se. No, nisam mogla. Nisam se dovoljno potrudila kako bih zapamtila.

Stoga sam sada počela učiti riječi iz izjave »Živući Krist: Svjedočanstvo apostola« poput tih sestara i zbog njihovog utjecaja potpunije doživljavam sakramentalni savez da se uvijek spominjemo Spasitelja kada ponavljam apostolovo svjedočanstvo o Kristu. Sakrament je dobio dublje značenje za mene.

Moja je nada da ću Spasitelju ove godine ponuditi božićni dar tako što ću izjavu »Živući Krist« naučiti napamet i sigurno ju čuvati u svome srcu do 25. prosinca. Nadam se da ću biti pozitivan utjecaj – kao što su bile sestre na Aljaski za mene.

Možete li se pronaći u sljedećim riječima toga dokumenta, »Živući Krist«? »Usrdno je pozivao sve da slijede njegov primjer. Hodao je putovima Palestine, iscjeljujući bolesne, čineći da slijepi progledaju i uskrisujući mrtve.«¹⁰

Mi, sestre u Crkvi, ne hodamo putovima Palestine iscjeljujući bolesne, no možemo moliti i primijeniti iscjeljujuću ljubav pomirenja na bolesne, zategnute odnose.

Iako nećemo postići da slijepi vide kako je to Spasitelj činio, možemo svjedočiti o naumu spasenja duhovno slijepima. Možemo otvoriti oči njihovu razumijevanju potrebe za svećeničkom moći u vječnim savezima.

Nećemo uskrisivati mrtve poput Spasitelja, no možemo blagosloviti mrtve pronalazeći njihova imena za hramsko djelo. Tada ćemo ih uistinu uskrisiti iz njihovog duhovnog zatvora i ponuditi im put vječnoga života.

Svjedočim da imamo živoga Spasitelja, Isusa Krista, i da uz njegovu snagu i svjetlo možemo otjerati tamu svijeta, dati glas istini koju znamo i utjecati na druge da dođu k njemu. U ime Isusa Krista. Amen.