Svjedok

Ratovi i vrijeme nesigurnosti izoštravaju naš fokus na stvari koje su uistinu važne.

Drugi svjetski rat za mene je bilo vrijeme velikih duhovnih previranja. Napustio sam svoj dom u Brigham Cityju u Uti s malim žarom svjedočanstva i osjećao sam potrebu za nečim većim. Gotovo cijela naša generacija maturanata u roku od nekoliko tjedana bila je na putu prema ratnoj zoni. Dok smo bili stacionirani na otoku Ie Shima, sjeverno od Okinawe u Japanu, borio sam se sa sumnjom i nesigurnošću. Želio sam osobno svjedočanstvo evanđelja. Želio sam znati!

Tijekom jedne besane noći, napustio sam svoj šator i ušao u bunker oblikovan od buradi od 190 litara ispunjenih pijeskom, postavljenih jednih iznad drugih kako bi stvorili zaklon. Nije bilo krova, stoga sam se uvukao unutra, pogledao prema zvjezdanom nebu i kleknuo moliti.

Gotovo u pola rečenice se to dogodilo. I kada bih vam htio opisati što se dogodilo, ne bih to mogao. To je iznad moje moći izražavanja, no i danas je jasno kao što je bilo te noći prije više od 65 godina. Znao sam da je to vrlo privatno, vrlo individualno očitovanje. Naposljetku, znao sam za sebe. Znao sam sa sigurnošću, jer mi je bilo dano. Nakon nekog vremena, izmigoljio sam se iz toga bunkera i otišao, ili odlebdio, natrag u svoj krevet. Ostatak sam noći proveo u osjećaju radosti i strahopoštovanja.

Nikada o sebi nisam mislio da sam netko poseban; mislio sam da ako je takva stvar došla k meni, onda može doći bilo kome. I još vjerujem u to. U godinama koje su uslijedile, shvatio sam da je takvo iskustvo istodobno svjetlo koje treba pratiti i teret koji treba nositi.

Želim vam reći one istine koje je najvrjednije znati, stvari koje sam naučio i iskusio u gotovo 90 godina svojega života i preko 50 godina kao vrhovni autoritet. Najviše od onoga što sam naučio spada u kategoriju stvari o kojima se ne može podučavati, no koje se mogu naučiti.

Poput većine stvari velike vrijednosti, znanje, koje je vječna vrijednost, dolazi samo kroz osobnu molitvu i razmišljanje. Oni će, uz post i proučavanje Svetih pisama, prizvati poticaje i objave te šaputanja Duha Svetoga. To nam pruža upute s visina dok učimo pravilo za pravilom.

Objave obećavaju da »koje god razumsko načelo dokučimo za ovoga života, ono će s nama ustati za uskrsnuća« te da »spoznaja i razumnost [se postiže] marom i posluhom« (NiS 130:18‒19).

Jedna vječna istina koju sam spoznao jest da Bog živi. On je naš Otac. Mi smo njegova djeca. »Vjerujemo u Boga, Vječnoga Oca, i u njegova Sina Isusa Krista i u Duha Svetoga« (Članci vjere 1:1).

Od svih drugih naziva koje je mogao koristiti, odabrao je da ga se zove »Otac«. Spasitelj je zapovjedio: »Vi, dakle, ovako molite: Oče naš, koji jesi na nebesima!« (3. Nefi 13:9; vidi ti Matej 6:9). Njegovo korištenje imena »Oče« lekcija je svima dok shvaćamo što je najvažnije u ovome životu.

Roditeljstvo je sveta povlastica te, ovisno o vjernosti, može biti vječni blagoslov. Krajnji cilj svih aktivnosti u Crkvi jest da muškarac, njegova žena i njihova djeca budu sretni doma.

Oni koji nisu vjenčani ili oni koji ne mogu imati djece nisu isključeni iz vječnih blagoslova koje trebaju, no koji su, za sada, izvan njihova dosega. Ne znamo uvijek kako ili kada će se blagoslovi pojaviti, no obećanje vječnog rasta neće zaobići bilo kojeg vjernog pojedinca koji sklapa i obdržava svete saveze.

Vaše tajne čežnje i suzne molitve taknut će srce i Oca i Sina. Oni će vam dati osobnu sigurnost da će vaš život biti ispunjen i da vam niti jedan blagoslov koji je bitan neće biti uskraćen.

Kao sluga Gospodnji vršeći službu za koju sam zaređen, onima koji su u takvim okolnostima dajem obećanje da nema ničeg važnijeg za vaše spasenje i uzvišenje što vam u određenom vremenu neće biti dano. Sada prazne ruke bit će ispunjene, a srca, koja trenutno pate od razbijenih snova i čežnji, bit će iscijeljena.

Još jedna istina koju sam shvatio jest da je Duh Sveti stvaran. On je treći član Božanstva. Njegova je misija svjedočiti o istini i pravednosti. On se očituje na mnoge načine, uključujući i osjećaje mira i ohrabrenja. Također, može nam pružiti utjehu i vodstvo te ispraviti nas kada je to potrebno. Suputništvo Duha Svetoga održava se kroz naš život pravednim življenjem.

Dar Duha Svetoga predaje se preko uredbe evanđelja. Osoba s ovlastima polaže svoje ruke na glavu novoga člana Crkve i govori riječi poput ovih: »Primi Duha Svetoga.«

Ova uredba sama ne mijenja nas na primjetan način, no ako slušamo i slijedimo poticaje, primit ćemo blagoslov Duha Svetoga. Svaki sin i kći našega Nebeskog Oca može shvatiti stvarnost Moronijevog obećanja: »A moću Duha Svetoga možete spoznati istinu o svemu« (Moroni 10:5; kurziv dodan).

Božanska istina što sam ju zadobio u životu jest moje svjedočanstvo o Gospodinu Isusu Kristu.

Najistaknutije i najtemeljitije od svega što činimo, usidreno preko objava, jest Gospodnje ime, koje je ovlast po kojoj djelujemo u Crkvi. Svaka molitva, pa čak i ona maloga djeteta, završava u ime Isusa Krista. Svaki blagoslov, svaka uredba, svako zaređenje, svaki službeni čin, izvršava se u ime Isusa Krista. To je njegova Crkva i nazvana je po njemu ‒ Crkva Isusa Krista svetaca posljednjih dana (vidi NiS 115:4).

Postoji jedan veliki događaj u Mormonovoj knjizi kada se Nefijci »moljahu Ocu u ime [Gospodnje]«. Gospodin se pojavio i upitao:

»Što ćete da vam dadem?

A oni mu rekoše: Gospodine, mi bismo da nam rekneš ime kojim ćemo nazvati Crkvu ovu. Među narodom su, naime, prepirke o tom pitanju.

A Gospodin im reče: Zaista, zaista, kažem vam: Čemu narod mrmlja i raspravlja poradi toga?

Ne čitahu li oni Pisma koja kažu da morate preuzeti ime Kristovo, a to je ime moje? Tim ćete se, naime, imenom nazivati u posljednji dan.

I tko god preuzme ime moje i ustraje do svršetka, taj će se spasiti u posljednji dan. …

Što god, dakle, činite, u moje ime činite. Stoga i crkvu nazovite imenom mojim. I Oca zazivajte u ime moje da blagoslovi crkvu poradi mene« (3. Nefi 27:2–7).

Njegovo je ime Isus Krist »jer je pod nebom to jedino ime dano ljudima po kojem nam se treba spasiti« (Djela 4:12).

U Crkvi koju poznajemo on je Isus Krist, Sin Božji. On je Jedinorođenac Očev. On je onaj koji je umoren i koji će živjeti ponovno. On je naš zagovornik kod Oca. »Sjetite se da mora[mo] sazdati temelj svoj na stijeni ‒ Otkupitelju našem koji je Krist, Sin Božji« (Helaman 5:12). On je sidro koje nas drži i štiti nas i naše obitelji u olujama života.

Svake nedjelje diljem svijeta gdje se okuplja zajednica bilo koje nacionalnosti ili jezika, sakrament se blagoslivlja istim riječima. Na sebe uzimamo ime Kristovo i uvijek ga se sjećamo. To je utisnuto u nas.

Prorok Nefi je izjavio: »I razgovaramo o Kristu, radujemo se Kristu, propovijedamo o Kristu, proričemo o Kristu, i pišemo u skladu s proroštvom našim, da bi saznala djeca naša kojemu se izvoru imaju uteći za otpust grijeha svojih« (2. Nefi 25:26).

Svatko od nas mora doći do vlastitog osobnog svjedočanstva o Gospodinu Isusa Krista. Tada to svjedočanstvo iskazujemo našoj obitelji i drugima.

U svemu tome, upamtimo da postoji neprijatelj koji osobno traži prepreke za Gospodnje djelo. Moramo odabrati koga slijediti. Naša je zaštita tako jednostavna kao i odluka pojedinačno slijediti Spasitelja, sigurni da ćemo vjerno ostati uz njega.

U Novom zavjetu Ivan bilježi da postoje neki koji nisu bili u mogućnosti predati se Spasitelju i njegovim naučavanjima te »tada se mnogi njegovi učenici povukoše i nisu više išli s njim.

Onda Isus upita Dvanaestoricu: ʻZar ćete i vi otići?ʼ

ʻGospodine, komu ćemo otićiʼ ‒ odgovori mu Šimun Petar. - ʻTi imaš riječi vječnoga života.

Mi vjerujemo i znamo da si ti Svetac Božji.ʼ« (Ivan 6:66–69).

Petar je zadobio ono što se može naučiti od svakog sljedbenika Spasiteljevog. Kako bismo bili vjerno predani Isusu Kristu, mi ga prihvaćamo kao svojeg Otkupitelja i činimo sve što je u našoj moći da živimo njegova naučavanja.

Nakon svih godina moga života, podučavanja i služenja, nakon milijuna prijeđenih kilometara diljem svijeta, sa svim što sam iskusio, samo je jedna velika istina koju ću reći. To je moje svjedočanstvo o Spasitelju Isusu Kristu.

Joseph Smith i Sidney Rigdon zapisali su sljedeće nakon svetoga iskustva:

»A sad, nakon mnogih svjedočanstava koja su o njemu dana, ovo svjedočanstvo, posljednje od svih, dajemo mi o njemu: Da on živi!

Jer vidjesmo ga.« (NiS 76:22‒23).

Njihove su riječi i moje riječi.

Ja vjerujem i siguran sam da Isus jest Krist, Sin Boga živoga i da živi. On je Jedinorođenac Očev i »po njemu [se] i njime svjetovi stvaraju i bijahu stvoreni, a njihovi stanovnici jesu rođeni sinovi i kćeri Bogu« (NiS 76:24).

Svjedočim da Spasitelj živi. Poznam Gospodina. Ja sam njegov svjedok. Znam za njegovu veliku žrtvu i vječnu ljubav za svu djecu Nebeskog Oca. Posebno svjedočim u svoj poniznosti, no s apsolutnom sigurnošću, u ime Isusa Krista. Amen