Uskrsnuće Isusa Krista

Satirući osjećaj poraza i očaja obavijao je Isusove učenike dok je patio i umirao na križu te kada je njegovo beživotno tijelo položeno u grobnicu. Unatoč onome što je Spasitelj opetovano govorio o svojoj smrti i naknadnom uskrsnuću, oni nisu razumjeli. Međutim, nakon mračnog poslijepodneva njegova raspeća ubrzo je uslijedilo radosno jutro njegovog uskrsnuća. No ta je radost došla tek kada su njegovi učenici postali svjedoci njegovog uskrsnuća, jer čak i izjava anđela da je on uskrsnuo bila je u početku nepojmljiva – bilo je to nešto bez presedana.

Marija Magdalena i nekolicina drugih vjernih žena rano su došle do Spasiteljeve grobnice tog nedjeljnog jutra, noseći mirodije i masti kako bi dovršile pomazanje započeto kada je Gospodinovo tijelo u žurbi polegnuto u grobnicu prije nadolazećeg šabata. U to najsvetije jutro, dočekala ih je otvorena grobnica. Kamen je bio odmaknut, a dva su anđela izjavila:

»Zašto tražite živoga među mrtvima?

On nije ovdje! Uskrsnuo je! Sjetite se kako vam je govorio dok još bijaše u Galileji:

‘Treba da Sin Čovječji bude predan u ruke grešnika i da bude razapet te da uskrsne treći dan!’«¹

»Dođite i vidite mjesto gdje je bio položen,

zatim krenite žurno i recite učenicima njegovim: ʻUskrsnuo je od mrtvih.ʼ«²

Kako su joj anđeli naložili, Marija Magdalena pogledala je u grobnicu, ali čini se da je sve što je njezin um registrirao bilo da je Gospodinovo tijelo nestalo. Požurila se obavijestiti apostole te im je, našavši Petra i Ivana, rekla: »Uzeli su Gospodina iz groba, i ne znamo kamo su ga stavili.«³ Petar i Ivan otrčali su do mjesta i potvrdili da je grobnica doista bila prazna, vidjevši »plahtice kako leže i ručnik što bijaše Isusu oko glave ... smotan na jednome mjestu«.⁴ Čini se da je Ivan prvi spoznao veličanstvenu poruku uskrsnuća. Zapisao je da »vidje i vjerova«, dok drugi do tog trenutka »ne bijahu razumjeli Pisma, da je trebalo da Isus uskrsne od mrtvih«.⁵

Petar i Ivan su otišli, no Marija je ostala oplakivati. U međuvremenu su se vratili anđeli i brižno ju upitali: »Ženo, zašto plačeš? Uzeše moga Gospodina – odgovori im – i ne znam kamo ga staviše.«⁶ U tom je trenutku uskrsli Spasitelj stajao iza nje i progovorio: »Ženo, zašto plačeš? Koga tražiš? ‘Gospodine – odgovori mu ona misleći da je vrtlar – ako si ga ti odnio, reci mi kamo si ga stavio da idem po nj.’⁷

Starješina James E. Talmage je napisao: »Ona se obraćala Isusu, svojem voljenom Gospodinu, iako to nije znala. Jedna riječ s njegovih živućih usana promijenila je njezinu ojađenu žalost u zanosnu radost. »‘Marijo!’ reče joj Isus.« Glas, ton, nježni naglasak koji je čula i voljela u prethodnim danima uzdigli su ju iz očajavajućih dubina u koje je potonula. Okrenula se i vidjela Gospodina. U pronosu radosti ispružila je svoje ruke kako bi ga zagrlila, izgovorivši samo dragu riječ punu poštovanja: ʻRabbuniʼ, što znači moj voljeni Učitelju.«⁸

I tako je ova blagoslovljena žena postala prva smrtnica koja je vidjela i razgovarala s uskrslim Kristom. Kasnije toga dana on se ukazao Petru u ili blizu Jeruzalema;⁹ dvojici učenika na putu za Emaus;¹⁰ a navečer desetorici apostola i drugima, iznenada se ukazavši među njima i rekavši: »Pogledajte moje ruke i moje noge: ja sam, ja glavom! Opipajte me i ustanovite! Duh nema mesa ni kostiju kao što vidite da ih ja imam.«¹¹ Zatim, kako bi ih dodatno uvjerio jer »oni od radosti još nisu mogli vjerovati, i kako su se samo čudili«,¹² on je pred njima pojeo pečene ribe i saće.¹³ Kasnije ih je podučio: »[Vi] ćete mi biti svjedoci u Jeruzalemu, u svoj Judeji, u Samariji i sve do kraja zemlje.«¹⁴

Povrh ovih potvrđenih svjedočanstava u Jeruzalemu imamo i neusporedivo posluživanje uskrslog Gospodina drevnim stanovnicima zapadne polutke. U zemlji Izobila sišao je s neba i pozvao okupljene, nekih 2500 ljudi, da dođu jedan po jedan dok svi nisu otišli i stavili svoje ruke u njegova rebra te opipali biljege čavala na njegovim rukama i nogama.¹⁵

»I kad se svi izredaše i svaki za se osvjedočiše, povikaše svi u jedan glas govoreći:

Hosana! Blagoslovljeno ime Boga Svevišnjega! I baciše se ničice pred noge Isusove i pokloniše mu se.«¹⁶

Kristovo uskrsnuće pokazuje da je njegovo postojanje neovisno i vječno. »Jer kao što Otac ima život u sebi, tako je i Sinu dao da ima život u sebi.«¹⁷ Isus je rekao:

»Zato me ljubi Otac što ja dajem život svoj, da ga opet uzmem.

Nitko mi ga ne može oduzeti, nego ga ja sam od sebe dajem. Imam vlast dati ga, imam vlast opet ga uzeti.«¹⁸

Spasitelj ne ovisi za život o hrani, vodi, kisiku ili bilo kojoj drugoj tvari, moći ili osobi. I kao Jahve i kao Mesija, on je veliki Ja sam, samopostojeći Bog.¹⁹ On jednostavno jest i uvijek će biti.

Svojim pomirenjem i uskrsnućem Isus Krist je prevladao svaku značajku pada. Fizička smrt bit će privremena, a čak i duhovna smrt ima kraj po tome što će svi doći pred Boga, barem privremeno, kako bi im se sudilo. Možemo u potpunosti vjerovati i imati pouzdanja u njegovu moć da prevlada sve drugo i podari nam vječni život.

»Budući da je po čovjeku došla smrt, po Čovjeku dolazi i uskrsnuće mrtvih.

Jer kao što u Adamu svi umiru, tako će u Kristu svi oživjeti.«²⁰

Riječima starješine Neala A. Maxwella: »Kristova pobjeda nad smrti okončala je ljudsku nevolju. Sada postoje samo osobne nevolje, no i od njih možemo biti spašeni slijedimo li naučavanje onoga koji nas je spasio od sveopćeg izumiranja.«²¹

Zadovoljivši zahtjeve pravde, Krist sada zamjenjuje pravdu; ili, možemo reći, on jest pravda, baš kao što je ljubav.²² Slično tomu, uz to što je savršeno pravedan Bog, on je savršeno milostiv Bog.²³ Time, Spasitelj sve ispravlja. Nikakva nepravda u smrtnosti nije stalna, čak i smrt, jer on ponovno obnavlja život. Na kraju, nikakva povreda, nemoć, izdaja ili zlostavljanje neće proći nekažnjeno poradi njegove konačne pravde i milosti.

Istim obilježjem, svi smo mi odgovorni njemu za svoj život, odabire, djela pa čak i misli. Jer nas je otkupio od pada, naši su životi zapravo njegovi. Izjavio je:

»Evo, dadoh vam Evanđelje svoje, a ovo je Evanđelje što vam ga dadoh. Dođoh na svijet da činim volju Oca svoga, jer me Otac moj posla.

A Otac me moj posla da budem uzdignut na križ, i pošto budem uzdignut na križ, da sve ljude privučem k sebi, da, kao što ljudi uzdigoše mene, i Otac njih uzdigne, te oni stanu preda me da im se sudi za djela njihova, bila ona dobra ili zla.«²⁴

Razmotrite na trenutak važnost uskrsnuća u rješavanju, jednom i zauvijek, istinskog identiteta Isusa iz Nazareta te velikih filozofskih nadmetanja i životnih pitanja. Ako je Isus doista doslovno uskrsnuo, nužno slijedi da je on božansko biće. Nijedan običan smrtnik nema moć da sam sebe oživi nakon što umre. Stoga što je uskrsnuo, Isus nije mogao biti samo tesar, učitelj, rabi ili prorok. Stoga što je uskrsnuo, Isus je morao biti Bog, odnosno Jedinorođeni Očev Sin.

Stoga, ono što je naučavao jest istina; Bog ne može lagati.²⁵

Stoga, on je bio stvoritelj zemlje, kako je rekao.²⁶

Stoga, nebo i pakao su stvarni, kao što je naučavao.²⁷

Stoga, postoji svijet duhova koji je posjetio nakon svoje smrti.²⁸

Stoga, ponovno će doći, kako rekoše anđeli,²⁹ i osobno vladati na zemlji.³⁰

Stoga, postoji uskrsnuće i posljednji sud za sve.³¹

Uzimajući u obzir stvarnost Kristovog uskrsnuća, sumnje u svemoćnost, sveznanje i dobrohotnost Boga Oca – koji je dao svojeg Jedinorođenog Sina za otkupljenje svijeta – neutemeljene su. Sumnje o značenju i svrsi života su neutemeljene. Isus Krist je zapravo jedino ime i način po kojem je spasenje moglo doći čovječanstvu. Kristova milost je stvarna, a grješniku pokajniku pruža i oprost i čišćenje. Vjera doista jest više od mašte ili psihološkog izuma. Postoji krajnja i sveopća istina te postoje nepristrana i nepromjenjiva moralna mjerila koja je on naučavao.

Uzimajući u obzir uskrsnuće Kristovo, pokajanje za bilo kakvo kršenje njegovih zakona i zapovijedi moguće je i hitno. Spasiteljeva su čudesa bila stvarna, kao i njegovo obećanje njegovim učenicima da i oni mogu činiti ista pa čak i veća djela.³² Njegovo je svećeništvo nužno stvarna moć koja »poslužuje evanđelje i drži ključ otajstava kraljevstva i to ključ spoznaje Boga. Stoga je u uredbi njegovoj očita moć božanska.«³³ S obzirom na stvarnost Kristovog uskrsnuća, smrt nije naš kraj pa čak i kada crvi unište naše tijelo, ipak ćemo u tijelu gledati Boga.³⁴

Predsjednik Thomas S. Monson priča o Robertu Blatchfordu, koji je prije 100 godina »u svojoj knjizi God and My Neighbor, energično napa[o] prihvaćena kršćanska uvjerenja, poput Boga, Krista, molitve i besmrtnosti. Smiono je ustvrdio: ʻTvrdim da sam dokazao sve što sam nakanio dokazati tako potpuno i odlučno da nijedan kršćanin, koliko god velik bio, ne može odgovoriti na moje argumente niti uzdrmati moj slučaj.ʼ On se okružio zidom skepticizma. Tada se dogodilo iznenađenje. Njegov se zid iznenada pretvorio u prah … Uskoro je počeo pronalaziti svoj put natrag u vjeru koju je omalovažavao i ismijavao. Što je uzrokovalo tu duboku promjenu u njegovom stajalištu? Njegova supruga [je] preminula.. Slomljenog srca, otišao je u sobu u kojoj je ležalo sve smrtno što je od nje ostalo. Ponovno je pogledao lice koje je toliko volio. Izlazeći, rekao je prijatelju: ‘Ona je, a ipak nije ona. Sve je drugačije. Nešto što je tu bilo ranije sada je oduzeto. Ona nije ista. Što je moglo nestati osim duše?«³⁵

Je li Gospodin doista umro i uskrsnuo? Da. »Temeljna načela naše religije su svjedočanstvo apostola i proroka o Isusu Kristu, da je umro, bio pokopan, ponovno ustao treći dan i bio uznesen na nebo; i sve drugo što se odnosi na našu religiju samo je dodatak tome.«³⁶

Kako se približavalo Isusovo prorokovano rođenje, među drevnim nefijskim i lamanskim narodom bilo je onih koji su vjerovali, iako je većina sumnjala. S vremenom su stigli znaci njegovog rođenja – dan i noć i dan bez tame – i svi su znali.³⁷ Tako i danas, neki doslovno vjeruju u Kristovo uskrsnuće, a mnogi sumnjaju ili ne vjeruju. No, neki znaju. S vremenom će svi vidjeti i znati; doista »svako će se koljeno prignuti i svaki jezik priznati pred njim«.³⁸

Do tada, vjerujem mnogim svjedočanstvima Spasiteljevog uskrsnuća čija se iskustva i svjedočenja nalaze u Novom zavjetu – Petru i njegovim sudrugovima iz Dvanaestorice te dragoj, čistoj Mariji Magdaleni, među ostalima. Vjerujem svjedočanstvima koja se nalaze u Mormonovoj knjizi – apostolu Nefiju s neimenovanim mnoštvom u zemlji Izobila, među ostalima. I vjerujem svjedočanstvu Josepha Smitha i Sidneyja Rigdona koji su, nakon mnogih drugih svjedočanstava, izjavili veliko svjedočanstvo ove posljednje rasporedbe: »Da on živi! Jer vidjesmo ga.«³⁹ Praćen pogledom njegovog oka koje sve vidi, stojim kao svjedok da Isus Nazarećanin jest uskrsli Otkupitelj, i svjedočim o svemu što slijedi iz činjenice njegovog uskrsnuća. Da ćete i vi dobiti uvjerenje i utjehu tog istog svjedočanstva, moja je molitva, u ime Isusa Krista. Amen.