Čovjek svećeništva

Svi mi imamo svoje junake, osobito kada smo mali. Ja sam rođen i odrastao u Princetonu, New York, u Sjedinjenim Američkim Državama. Najpoznatije sportske momčadi imale su svoje sjedište blizu našega prebivališta u New York Cityju. Bio je to dom triju profesionalnih bejzbolskih momčadi tih davnih dana: Brooklyn Dodgersa, New York Giantsa i New York Yankeesa. Philadelphija je bila još i bliža našem domu i bila je sjedište bejzbolskih momčadi Athleticsa i Philliesa. Tamo je bilo mnogo potencijalnih bejzbolskih junaka za mene, u tim momčadima.

Joe DiMaggio, koji je igrao za New York Yankeese, postao je moj bejzbolski junak. Kada sam s braćom i prijateljima igrao bejzbol na školskom igralištu blizu našega doma, pokušavao sam zamahnuti palicom poput Joea DiMaggija. To je bilo prije vremena televizije (to je već prapovijest), tako da sam imao samo slike iz novina iz kojih sam kopirao njegove zamahe.

Kada sam porastao, moj me je otac odveo na stadion Yankee. To je bio jedini put kada sam vidio Joea DiMaggija kako igra. Kao da sam ondje, još ga uvijek mogu vidjeti kako zamahuje palicom i kako bijela loptica leti prema tribinama na središnjem terenu.

Moje bejzbolske vještine nikada nisu bile ni blizu onima mojega junaka iz djetinjstva. No nekoliko sam puta uspješno udario lopticu, kopirao sam razinu njegovog moćnog udarca što sam preciznije mogao.

Kada odaberemo junake počinjemo kopirati, svjesno ili nesvjesno, ono čemu se kod njih najviše divimo.

Srećom, moji su mi mudri roditelji na moj dječački put stavili velike junake. Moj me je otac odveo na stadion Yankeesa samo da bih jednom vidio svoga bejzbolskog junaka u igri, no svake mi je nedjelje omogućavao gledati čovjeka svećeništva koji je postao junak. Taj je junak oblikovao moj život. Moj je otac bio predsjednik malenoga ogranka čiji su se članovi susretali u našem domu. Usput, ako ste došli na prvi kat u nedjelju ujutro, bili ste u crkvi. U našem ogranku nikada nije prisustvovalo više od 30 ljudi.

Jedan je mladi čovjek svoju majku vozio u naš dom na sastanke, no nikada nije ušao u kuću. Nije bio član. Moj ga je otac uspio pozvati u naš dom, otišavši do njega na mjesto gdje je parkirao auto. Kršten je i postao moj prvi i jedini vođa u Aaronovom svećeništvu. On je postao moj svećenički junak. Još uvijek pamtim drvenu skulpturu koju mi je dao kao nagradu nakon što smo završili projekt rezanja ogrjevnog drva za jednu udovicu. Pokušao sam biti poput njega kad god dajem opravdanu hvalu sluzi Božjem.

Odabrao sam drugoga junaka u tom malenom ogranku Crkve. On je bio marinac Sjedinjenih Američkih Država koji je na sastanke dolazio u svojoj zelenoj mornaričkoj uniformi. Bilo je to vrijeme rata pa je samim time postao moj junak. Marinci su ga poslali na Sveučilište Princeton na daljnje obrazovanje. No daleko više od divljenja njegovoj vojnoj uniformi, gledao sam ga kako igra na stadionu Palmer kao kapetan nogometne momčadi Sveučilišta Princeton. Vidio sam ga kako igra u sveučilišnoj košarkaškoj momčadi te kao poznati hvatač njihove bejzbolske momčadi.

Štoviše, došao je u moj dom tijekom tjedna kako bi mi pokazao kako udarati lopticu i desnom i lijevom rukom. Rekao mi je da će mi ta vještina biti potrebna jer ću jednoga dana igrati košarku za dobre momčadi. Tada to nisam shvaćao, no godinama je bio, za mene, uzor istinskog čovjeka svećeništva.

Svatko će od vas biti uzor čovjeka svećeništva htjeli vi to biti ili ne. Postali ste goruća svijeća kada prihvatite svećeništvo. Gospodin vas je stavio na svijećnjak da osvjetljavate put svakome tko vas okružuje. To je posebno istina za one u vašim svećeničkim zborovima. Možete biti veliki, prosječan ili loš uzor. Možda mislite da vam to nije važno, ali Gospodinu jest. On to ovako govori:

»Vi ste svjetlo svijetu. Nije moguće sakriti grad koji leži na gori.

Ne žeže se svijeća da se stavi pod varićak, nego na svijećnjak da svijetli svima u kući.

Vaše svjetlo neka tako zasja pred ljudima da vide vaša djela ljubavi te slave vašeg Oca nebeskog.«¹

Blagoslovljen sam primjerima velikih obnašatelja svećeništva u zborovima gdje sam imao sreću služiti. Možete činiti što su činili meni svojim primjerom koji će drugi slijediti.

Uočio sam tri uobičajene osobine obnašatelja svećeništva koji su moji junaci. Jedna je uzorak molitve, druga je navika služenja, a treća je čvrsta odluka biti iskren.

Svi mi molimo, no obnašatelj svećeništva, kakvim želite postati, moli češće i sa stvarnom nakanom. Uvečer ćete kleknuti i zahvaliti Bogu za blagoslove toga dana. Zahvalit ćete mu za roditelje, učitelje i za velike primjere koje treba slijediti. Opisivat ćete u svojim molitvama osobito one koji su blagoslovili vaš život i na koji način tijekom toga dana. Bit će vam potrebno više od nekoliko minuta i više od male misli. To će vas iznenaditi i promijeniti.

Dok molite za oprost, ulovit ćete se kako opraštate drugima. Dok Bogu zahvaljujete na dobroti, mislit ćete na druge, poimence, kojima je potrebna vaša dobrota. Opet, to će vas iskustvo iznenađivati svakoga dana i s vremenom će vas promijeniti.

Jedan način na koji će vas takva gorljiva molitva, obećavam vam, promijeniti jest da ćete uistinu osjetiti da ste dijete Božje. Kada spoznate da ste dijete Božje, znat ćete da on mnogo očekuje od vas. Budući da ste njegovo dijete, od vas se očekuje da slijedite njegova naučavanja i naučavanja njegovog dragog Sina, Isusa Krista. On će očekivati da budete velikodušni i ljubazni drugima. Ali će se razočarati ako ste ponosni i sebični. Blagoslovit će vas da imate želju staviti interese drugih iznad svojih.

Neki od vas već su uzori nesebične svećeničke službe. U hramovima diljem svijeta, obnašatelji svećeništva dolaze prije izlaska sunca. A neki služe i dugo nakon zalaska. Nema priznanja ili ljudske počasti na ovome svijetu za tu žrtvu vremena i nastojanja. Otišao sam s mladim ljudima dok su služili onima u duhovnome svijetu koji nisu sposobni tražiti hramske blagoslove za sebe.

Dok gledam sreću umjesto umora na licima onih koji služe tamo rano i kasno, znam da postoje velike nagrade u ovom životu za takvu vrstu nesebične svećeničke službe, no to je samo znak radosti koju će dijeliti s onima kojima su služili u duhovnome svijetu.

Tu sam sreću vidio na licima onih koji drugima govore o blagoslovima koje dolaze pripadanjem kraljevstvu Božjem. Znam jednoga predsjednika ogranka koji gotovo svakoga dana dovodi ljude kako bi ih misionari podučavali. Prije samo nekoliko mjeseci još nije bio član Crkve. Sada postoje misionari koji podučavaju i ogranak koji raste u broju i snazi zbog njega. No više od toga, on je svjetlo drugima koji će otvoriti usta svoja i tako ubrzati Gospodnje sabiranje djece Nebeskoga Oca.

Dok molite i služite drugima, vaša će spoznaja da ste dijete Božje i vaši osjećaji prema njemu rasti. Postat ćete sve svjesniji da ga rastužujete ako ste na bilo koji način neiskreni. Bit ćete sve odlučniji održati svoju riječ Bogu i drugima. Bit ćete sve svjesniji uzimanja bilo čega što ne pripada vama. Bit ćete iskreniji prema vašim zaposlenicima. Bit ćete odlučniji biti točni i izvršavati svaki zadatak koji vam je Gospodin dao, a koji ste prihvatili činiti.

Umjesto da se pitaju hoće li njihov kućni učitelj doći, djeca u obiteljima gdje ste pozvani podučavati s nestrpljenjem veselit će se vašem posjetu. Moja su djeca primila taj blagoslov. Dok su rasla, imala su junake u svećeništvu koji su im pomogli postaviti vlastite smjerove u služenju Gospodinu. Taj blagoslovljeni primjer sada već prelazi u treći naraštaj.

Moja je poruka također poruka zahvale.

Zahvaljujem vam za vaše molitve. Zahvaljujem vam što klečite u znak priznanja činjenice da nemate sve odgovore. Molite se Bogu na nebu da biste izrazili svoju zahvalnost i pozvali njegove blagoslove na svoje živote i živote vaših obitelji. Hvala vam za vašu službu drugima i za vremena kada niste osjećali potrebu za priznanjem vaše službe.

Prihvatili smo Božje upozorenje da ako tražimo pohvalu u ovome svijetu za svoju službu, možemo izgubiti veće blagoslove. Sjetit ćete se ovih riječi:

»Pazite da ne vršite svoje pravednosti pred ljudima da vas oni vide! Inače nećete imati plaće kod svoga oca nebeskoga.

Zato kada daješ milostinju, ne trubi pred sobom, kako to čine licemjeri po sinagogama i ulicama, da ih slave ljudi. Zaista, kažem vam, već su primili svoju plaću.

Kad ti daješ milostinju, neka ti ne zna ljevica što ti čini desnica,

kako bi tvoja milostinja bila tajna. Otac tvoj, koji vidi u tajnosti, uzvratit će ti.«²

Oni koji su mi bili uzori velikih obnašatelja svećeništva, ne priznaju lako da posjeduju kvalitete junaka. Zapravo, čini se da imaju poteškoća vidjeti one stvari kojima se ja tako divim kod njih. Spomenuo sam da je moj otac bio vjerni predsjednik sićušnoga ogranka Crkve u New Jerseyu. Kasnije je bio član generalnog odbora Nedjeljne škole u Crkvi. Ipak, danas sam pažljiv ponizno govoriti o njegovoj svećeničkog službi, jer je bio skroman.

Ista je istina i o marincu, junaku iz mog djetinjstva. Nikada mi nije govorio o svojoj svećeničkoj službi ili svojim postignućima. Jednostavno mi je pružio službu. Naučio sam o njegovoj vjernosti od drugih. Čak i ako je uvidio svoje osobine kojima sam se divio, nisam ih mogao reći.

Stoga, moj je savjet vama, koji želite blagosloviti druge svojim svećeništvom, povezan s vašim životom, a to je nešto između vas i Boga.

Molite mu se. Zahvaljujte mu za sve dobro u vašem životu. Zamolite ga kako biste znali kakve vam je pojedince stavio na put, a kojima je potrebno služiti. Molite se da vam pomogne u pružanju te službe. Molite se kako biste opraštali i da vama bude oprošteno. Zatim im služite, volite ih i oprostite im.

Ponad svega, upamtite da od sve službe koju pružate, ni jedna nije veća od pomaganja ljudima odabranima za vječni život. Bog nam je dao taj sveobuhvatni smjer kako koristiti svoje svećeništvo. On je savršeni primjer toga. Evo jednoga primjera gdje možemo vidjeti maleni dio u najboljima od njegovih smrtnih slugu:

»I progovori Gospod Bog Mojsiju, govoreći: Mnogo je nebesa, i čovjek ih ne može izbrojiti. No, ja ih izbrojiti mogu, jer su moja.

I kao što će zemlja uminuti i nebesa povrh nje, tako će i druga doći. I nema kraja djelima mojim ni riječima mojim.

Jer, gle, to je djelo moje i slava moja – ostvarivati besmrtnost i život vječni za čovjeka.«³

Mi pomažemo u tom djelu. Svatko od nas je bitan. Pripremali smo se za naše vrijeme i mjesto u posljednje dane toga svetoga djela. Svatko je od nas blagoslovljen primjerima onih koji su to djelo učinili najvažnijom svrhom u svoje vrijeme na zemlji.

Molim se da pomognemo jedni drugima doći do te prilike.

Bog Otac živi i uslišit će vaše molitve za pomoć koju trebate kako biste mu dobro služili. Isus Krist je uskrsli Gospodin. Ovo je njegova Crkva. Svećeništvo koje obnašate moć je za djelovanje u njegovo ime u njegovom djelu kako biste služili djeci Božjoj. Dok predajete svoje cijelo srce tom djelu, On će vas veličati. To vam obećavam u ime Isusa Krista, našeg Spasitelja. Amen.